Prvo što ćete primijetiti na ulazu u frizerski salon Cut-up polica je s knjigama: od kratkih priča Daniila Harmsa, preko teorijskih udžbenika Ante Peterlića pa sve do stripova Danijela Žeželja, Igora Kordeja, Sonje Gašperov… ponuda “nečeg za listanje” dok čekate da vam se primi farba i više je nego ugodno iznenađenje.
Fanzin Žedno uho
A kao zvučna kulisa dočekao nas je Tame Impala, dok su se taj dan na playlisti našli još Arctic Monkeys, Charlotte Gainsbourg, Lykke Li, Mogwai i Tortoise. Vlasnica salona Nataša Družijanić također je ljubiteljica jazza pa često zavrti i Milesa Davisa i Johna Coltranea. Ništa čudno, jer Nataša je bila česta posjetiteljica koncerata, a surađivala je i s fanzinom Žedno uho, iz kojeg je kasnije izrastao Žedno uho festival.
Nakon završenog studija kroatistike i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, šest je godina radila kao lektorica u Jutarnjem listu i Globusu. S vremenom je, kaže, došlo do zasićenja lektorskim poslom i odlučila je promijeniti profesiju i prekvalificirati se za frizerku. Godinu dana pohađala je školu za odrasle, a potom je radila u dva salona i počela baš kao i sve naučnice: prala je kose i mela podove.
Radi po dogovoru
Nakon devet godina odlučila je otvoriti vlastiti salon, a prostor je pronašla na prvom katu zgrade u Biankinijevoj 21. Budući da živi u Heinzelovoj, bilo joj je važno da salon bude blizu njenog doma kako bi što manje vremena trošila na odlazak i dolazak s posla. Jer, njene mušterije najčešće dolaze po preporuci, pa radno vrijeme nije fiksno, već po dogovoru.
Za preuređenje prostora od 30 četvornih metara trebalo joj je devet mjeseci, a kako bi što bolje iskoristila malu kvadraturu, morala je dati porušiti zidove i napraviti nivelaciju podova. Oko unutarnjeg uređenja salona Nataši je pomogao Sven Jonke, jedan od članova kolektiva Numen/For Use, a Darko Kujundžić, koji inače dizajnira plakate za Močvaru, osmislio je vizualni identitet.
Burroughsova tehnika
Salon je ujedno i mala galerija: svaka 2-3 mjeseca u prostoru se izmjenjuju slike mladih domaćih autora: prva je izlagala Martina Grlić, koja je Nataši najdraža hrvatska umjetnica, a trenutno izlaže Lydia Patafta. A i ime salona predložio je Natašin muž i ono također ima zanimljivu priču. – Cut-up je inače tehnika kojom se služio William S. Burroughs – uzimao je dijelove iz Shakespeareovih djela i spajao ih u nove. Tako sam i ja iskolažirala potpuno drugačije sadržaje – objašnjava Nataša i dodaje: – Napokon idem vesela i zadovoljna na posao, a to je ono najvažnije.
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
