Mirna Ravnić i Neven Macura par su u prvoj polovici 30-ih godina koji zajedno živi i stvara ideje posljednjih pet godina. U maleno selo Mikuličići u blizini Lupoglava u Istri preselili su se prije godinu i odlučili se uhvatiti u koštac sa zahtjevnom misijom - probuditi selo od samo pet kuća i učiniti ga omiljenom adresom gostima koji su željni prirode i dobrog odmora.
- Znali smo da je buđenje malog istarskog sela proces. Neven je jednom rekao da ćemo ovo ili napraviti brže i s više novca ili polako i s manje novca. Prije odluke o preseljenju, radila sam u knjigovodstvenoj radnji. Neven je radio u poduzećima gdje se bavio izradom i projektiranjem aluminijskih sistema, a sada je glavni seoski majstor i u svom poduzeću se bavi tehničkim savjetovanjima. Sva naša znanja, iskustvo, strast i upornost polažemo u naše selo kako bi postalo mjesto življenja i stvaranja koje nije samo za turistički najam - kaže Mirna koja se povratkom u Mikuličiće zapravo “vratila korijenima”. Iz tog je sela njezin nono, kamo je cijelo djetinjstvo dolazila s roditeljima.
- Svi su oni pustili sebe kroz korijenje posađenog duda, trešanja i ostalih voćaka, a njihova je energija utkana u gradnju kamenih kuća i štala, u teške hrastove grede u konstrukcijama štala, svu jednostavnu autohtonu arhitekturu i predanost malog čovjeka da napravi sve što mu je potrebno za održiv život: štale za krave, svinje i kokoši, pojilište gdje izvire voda koja je napajala i naše i susjedno selo, vrtove, konobe - nabraja Mirna i dodaje da su Neven i ona nastavili i dalje saditi, uživati plodove davno zasađenih stabala pod krošnjama duda, divljeg kestena i hrastova, brinuti se za kamene kuće stare više od 100 godina, ne dopustiti da ih bršljan i vrijeme pojede, nego da njihova snaga i autentičnost i dalje krasi taj dio Istre.
- Dok se nismo odlučili preseliti sasvim, živjeli smo 30-ak minuta dalje, preko Učke, u mjestu koje ima pogled na Kvarnerski zaljev. Koristili smo svaki slobodan trenutak da budemo ovdje, kosimo, brinemo se, spremimo se za sezonu, ali smo uvidjeli da posla ima previše za sve naše ideje i puko održavanje, da smo preumorni za novi radni tjedan i da izgaramo na toj relaciji ‘što bismo željeli, a što radimo’. Teška je bila odluka preseliti se, ali je opet došla prirodno. Sviđa nam se sloboda koju imamo za rad i stvaranje ovdje. Sviđa nam se da smo logistički blizu svega, a opet smo okruženi zelenilom, livadama i šumom. Sezonske namirnice cijenimo još više, pogotovo kad ih uberemo u šetnji (bilje za čaj, šparoge, maslačak, drenjina) ili kad jedemo plodove svog vrta i voćaka i toćamo domaći kruh u vlastito maslinovo ulje - govore.
Odluka o kući za odmor i apartmanima došla je spontano.
- U sve je utkano vrijeme, otkad su kuće sagrađene, selo se mijenja, do ljudi i životinja koji su ga činili živima. Kuće i zgrade (štale) su stare više od 100 godina, napravljene od kamena s kamenima ertama i drvenom međukatnom i krovnom konstrukcijom. Odluka da jedna od pet kuća u cijelom selu, od kojih su četiri naše, postanu kuća za odmor i apartmani, došla je pomalo. Nakon završetka Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu provela sam neko vrijeme putujući i istraživala ideje. Tada je želja za nekim svojim poslom bila velika, a ideja još pomalo nejasna. Krenula sam postupno uređivati jedan dio kuće, uslijedilo je iznajmljivanje, a moje radovanje svakom novom gostu bilo je veće jer su oni bili dokaz i ideja vodilja za daljnje stvaranje i renoviranje. Kasnije smo obnovili i drugi dio kuće i Neven je cijelim svojim bićem ušao u cjeloživotno stvaranje. Sad nastavljamo buđenje malog sela na potpuniji i komplementaran način - kaže Mirna i dodaje da su ponekad obnova i renovacija išle malim koracima, a ponekad većim. Vode se time da iskoriste i obnove ono što već imaju, nešto što je zabačeno i odbačeno (od namještaja do unutarnjih stepenica), da udome namještaj, ukrase i sitnice, da nužne stvari kupe povoljno, poput kupaonice i kuhinjskih dijelova te da se prepuste kreativnim trenucima, da to spoje i stvore topao ugođaj. U njihovim objektima tako prevladavaju boje, drvo, radovi i slike neafirmiranih umjetnika, suho i svježe sezonsko lokalno bilje i cvijeće te društvene igre i bojanke umjesto TV-a.
A kako par provodi vrijeme trenutačno, pitamo ih.
- Bavimo se obnovom štale koja će biti multifunkcionalni prostor za radionice, retreatove i mala slavlja. Od iskopanog kamenog poda štale počinjemo s izradom kamenog zida uz cestu, krčimo i čistimo put prema vodi kako bismo mogli napraviti nastambe za buduće kokoši i koju kozu. Pripremamo se za topliju sezonu ugošćavanja pa farbamo škure, pregledavamo što treba popraviti, sadimo vrt i presađujemo mladice. Naše slobodno i poslovno vrijeme se isprepleće cijelo vrijeme i možda je to ono kada ljudi kažu da kada radiš ono što voliš, ne radiš ni dana iako radiš cijelo vrijeme - smiju se.
