Da se čak i najmanji prostori mogu pretvoriti u funkcionalne, udobne i inspirativne oaze, dokazuje mala kuća na otoku Visu, skrivena u srcu Komiže. Jedinstveno arhitektonsko rješenje, koje potpisuje studio Zanki Architektur, predstavlja iznenađujuću transformaciju stare prizemne štale za tovara u kuću s čak dvije stambene jedinice.
Projekt nije samo oživio zaboravljeni prostor, već pokazuje kako maksimalno iskoristiti prostor koji zauzima samo 16 četvornih metara tlocrtne površine! Naime, renovinara kuća smještena je između višeetažne zgrade s jedne strane i ruševine s druge, a sa svojim minimalističkim eksterijerom, pastelnim bojama i diskretnim detaljima, nenametljivo se uklopila u okruženje. Proteže na tri etaže, što znači da je ukupne površine 48 kvadrata.
Obiteljski projekt vodila je arhitektica Jasna Zanki, čijem je ocu, inače rodom iz Komiže, pripala stara ruševina prilikom rješavanja nasljedstva.
- Sa svog arhitektonskog gledišta vidjela sam veliki potencijal u toj ruševini - kaže Jasna Zanki, koja se odlučila suočiti s brojnim izazovnim ograničenjima i problemima koji su ju zatekli, prije svega malom površinom i tlocrtom nepravilnog oblika.
- Kad se od 16 kvadrata brutto površine oduzmu zidovi, ispada samo 13 kvadrata korisne površine - ističe, dodajući kako kuća ima samo jednu orijentaciju, južnu, dok je s ostale tri strane u bloku sa susjednim objektima. Još jedan izazov odnosio se na želju za ostvarivanjem dvije stambene jedinice s unutrašnjim vertikalnim komunikacijama.
- To je bilo poprilično izazovno jer znamo da standardno stubište zauzima površinu gotovo kao cijela površina predmetnog objekta - kaže Jasna Zanki, dodajući kako je rješenje pronašla u specifičnom metalnom stubištu jedinstvenog dizajna s naizmjeničnim gazištima, upravo kako bi vertikalne komunikacije zauzele što manju površinu.
Kuća se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja. Prizemlje je odvojeno i može funkcionirati kao zasebna cjelina, a ima mini kuhinju, kupaonicu i dnevni dio koji se lako pretvara u spavaću sobu, uz pažljivo integrirane elemente za pohranu.
- Najviše se koristi kao ‘‘brza‘‘ dnevna soba, odnosno unutrašnji prostor za bijeg od ljetnih vrućina te kao brza komunikacija kuhinje i vanjskog dvora gdje se nalazi vanjski tuš, stol za blagovanje te kamin, s malim spremištem. Sve je obogaćeno zelenilom, posađenim limunom te autohtonim biljem i raslinjem - opisuje Jasna Zanki.
Iz prizemlja se pristupa prvom katu gdje se nalaze kuhinja i dnevni boravak. Ta stambena jedinica je dvoetažna. Donji dio namijenjen je opuštanju i druženju, a čini ga multifunkcionalni prostor koji se lako pretvara u dnevni boravak, radni kutak ili spavaću sobu. Na potkrovlju, uspinjući se stepenicama, smještena je spavaća soba s kupaonicom i prozorima koji omogućavaju spektakularne poglede na pučinu.
Kuhinje i ormari su rađeni po mjeri, dok su kauči, kreveti i stolići su kupljeni u Ikei, Lesinini... Mogu se vidjeti i umjetnički radovi, poput apstraktne slike na metalu uljanim bojama koja predstavlja živahnost te igru mora i sunca po čemu je Komiža poznata.
- Prilikom čišćenja objekta našle su se stare fotografije Komiže i članova obitelji, te staro posuđe koje se koristilo. Sve što se moglo restaurirati danas se ponovno koristi - kaže Jasna Zanki.
Jedan od dominantiniji interijerskih elementa svakako je stubište.
- Zvuk udara metalnih gazišta poput vremeplova vraća nas u prošlost na zvuk drvenih skala koje škripe pod težinom - slikovito opisuje arhitektica, dodajući kako je stubište nije samo funkcionalni element nego i simbol uskih i malih prostora kuća u starim jezgrama, često ograničenih prostorom.
Cijelim prostorom prevladavaju prirodni, zemljani tonovi, a od materijala kamen i drvo. Posebno se pazilo na osvjetljenje starih niša u zidu i kamenog praga koji je vraćen nakon obnove te unosi dašak prošlih vremena, povezujući kuću s lokalnom kulturnom baštinom.
Ovako je prije radova izgledala stara ruševina...
