Zbog posebnog oblika i činjenice da ima samo dvanaest soba objekt je idealan za elitni turizam, no država ga pušta da propada.
Kao kružni svemirski tanjur koji je sletio negdje u gustu šumu da se dobro sakrije, iz daljine izgleda nekadašnje Dječje pomorsko lječilište vojnih osiguranika u mjestu Krvavica podno Biokova. Djelo arhitekta Rikarda Marasovića iz 1963. godine izbliza danas priča neku drugačiju priču, jadikovku o zaboravljenom i devastiranom biseru arhitekture. Taj golemi betonski futuristički spomenik pokraj plaže od kamenih oblutaka primjer je avangardne gradnje. Izgledom, kada bi se obnovio i prenamijenio u turistički kompleks, bio bi najposebniji hotel na našoj obali. A svi već valjda sad znamo koliko turiste privlači neobično.
Brojne inicijative
Ove je godine obnovljeno nekoliko starih hotela i sagrađeno nekoliko novih. No, nekadašnje lječilište, možda najatraktivniji objekt na obali, zaboravljeno je. Bilo je kroz godine nekoliko prijedloga o tome što bi se ondje sve moglo urediti. Prije nekog vremena jedan od prijedloga bio je da ovdje bude rehabilitacijski centar za branitelje, a u nešto novije doba pojavila se i ideja za Regionalni edukacijski i istraživački centar za kulturu i mlade.
Obnova iz fondova EU
– Predlažemo da se ovdje uredi Regionalni edukacijski i istraživački centar za kulturu i mlade, koji bi bio turističkog karaktera preko ljeta. To bi, među ostalim, značilo da država ne proda ovaj objekt te da se može kvalitetnim programom aplicirati za fondove EU – kaže Miranda Veljačić, jedna od utemeljiteljica arhitektonskog kolektiva Platforma 9,81, za istraživanja u arhitekturi. Naime, nekadašnje lječilište je u vlasništvu DUUDI- ja.
Dio je paketa s drugim turističkim objektima, kao zadnji se spominjao paket Cluba Adriatic, a oni ga pokušavaju prodati (ili riješiti ga se) te samo čekaju da se pojavi netko tko će prepoznati njegov potencijal, u nekom paketu s drugim objektima. No, otvoreno je pitanje sada, kada je najavljeno da će zapušteni turistički kompleksi plaćati dvostruke režije i komunalnu naknadu, što se planira upravo da bi se potaknulo njihovo uređenje, odnosi li se ta mjera i na zapuštene državne objekte? Srećom, novi vlasnik barem neće smjeti srušiti nekadašnje lječilište. Dalmatinski konzervatori u suradnji s Platformom 9,81 prije tri godine zaštitili su objekt te je kao remek-djelo hrvatskog moderniteta dječje lječilište u mjestu Krvavica zaštićeno kulturno dobro.
Sklad s prirodom
Krvavica je mjesto udaljeno od Makarske tri kilometra. Izdaleka bivše lječilište još izgleda impresivno, ali kada mu se spuštajući se s jadranske magistrale malenom cestom približite, jedino što možete osjetiti je jeza. Od nekadašnjeg lječilišta ostalo je uglavnom samo ono što se nije moglo lako uništiti – beton i kamen. Može se ovdje još naći i poneki uništeni komad originalnog starog namještaja. Impresivna je i unutrašnjost objekta, posebno stubište, ali i spektakularne vizure iz nekadašnjih soba prema moru i Biokovu.
Primjer je skladnog odnosa arhitekture i pejzaža. Zbog položaja usred guste borove šume te idealne klime bio je upravo savršena lokacija za dječje pomorsko lječilište za djecu s plućnim bolestima. U arhitektonskom smislu, kako su ga svojedobno opisali stručnjaci za Oris, kompleksom u Krvavici dominira kružni lebdeći volumen na stupovima u kojima su bile smještene sobe za djecu. U prizemnom dijelu nalazio se višenamjenski prostor za odmor i igru djece L oblika. Taj prizemni volumen tlocrtnog L oblika objedinjavao je dječji dio – društvene prostore, kantinu, sobe za dnevni boravak, igraonice i TV salu. I gledao prema moru.
Manji broj soba
Njegov krov služio je kao terasa da bi najmanja djeca nesmetano provodila vrijeme na otvorenom. Sobe u lječilištu bile su organizirane u jedinicama od po 12 kreveta u dvije odvojene prostorije. U 5000 četvornih metara moglo bi se smjestiti pedesetak gostiju. Budući da je objekt zaštićeno kulturno dobro, broj soba se ne bi mogao znatno povećati, no to znači da je potencijalno idealan za elitni turizam koji traži ekskluzivnost i ne previše ostalih gostiju. Ograničenje time što je zaštićeni spomenik ne treba gledati kao teret nego kao na plus, jer kvalitetan turizam daleko je danas odmakao od klasičnih hotela iz doba socijalizma. Možemo ovdje također lako zamisliti moderni hostel za mlade. Odličan je i koncept Centra za kulturu s turističkim karakterom. Razne su mogućnosti, a najgora bi bila ta da objekt ostane kakav je sad…
Svoju arhitektonsku zrelost dokazao je u Austriji i Švicarskoj
Tko je bio arhitekt Rikard Marasović, koji je zamislio futuristički objekt na obali kod Baške Vode? Splićanin Rikard Marasović upisao je 1932. godine Tehnički fakultet u Zagrebu, a iste je godine proskitao Parizom i Berlinom, što je, čini se, formiralo njegov arhitektonski put. Studirao je uz rad i sam se školovao, radeći u raznim biroima i sudjelovao je na mnogim graditeljskim natječajima, često osvajajući nagrade. Kad je 1942. godine primao diplomu arhitekta, već je iza sebe imao desetak djela. “Oni koji su ga površno poznavali smatrali su ga pomalo čudnim egocentrikom, ali oni koji su mu se uspjeli približiti znali su da se iza te maske skriva osjetljiv sanjar i dobrovoljni samotnik, superiorne inteligencije”, zapisao je Joža Ladović. Potkaj ratne 1942. godine Marasović se vratio u Split, gdje se uključuje u ilegalni rad te potom odlazi u partizane. Nakon oslobođenja Splita rukovodi Odjelom obnove pri Oblasnom NO-u za Dalmaciju. Na Tehničkom fakultetu u Zagrebu predavao je urbanizam, bio je i na čelu zagrebačke konzervatorske službe. No, sredina nije uvijek pratila njegove korake na tragu svjetske arhitekture. Svoju arhitektonsku zrelost dokazao je tako više u Austriji i Švicarskoj nego kod kuće. Zvali su ga Riko i slikao je suptilne akvarele.
Izvor: Like!
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
