Sudski vještak mu je odredio okvirnu cijenu od 4,4 milijuna kuna, a dio je stečajne mase posrnule tvrtke Varaždinka d.o.o.
Vijugava cesta oštećena asfalta po brežuljku se penje do ulaza u nekadašnje imanje tajkuna Ivana Hudoletnjaka i dvorca Šaulovec u varaždinskom kraju. Još prije deset godina taj poduzetnik ovdje je uživao u punoj raskoši. Prolazimo kroz ulaz na kojem stoji oznaka da je objekt zaštićeni spomenik kulture RH. Uz prilaznu cestu prema dvorcu u pejzažno oblikovanom perivoju stoje dva kipa koja prikazuju crne pantere i koja zasigurno nisu iz 1791. godine iz koje datira dvorac. Upravo je takva ovdje bila situacija niz godina - sama je zgrada ostala uglavnom dobro sačuvana kao spomenik kulture, sačuvane su i originalne drvene zidne i stropne oplate i kamini u sobama i salonima, ali uređenje i namještaj u njima bili su onakvi kako ih je Hudoletnjak krajem 90-ih godina složio prema svome ukusu.
ZNAKOVI PROPADANJA
Izdaleka impresivan dvorac naoko je u odličnom stanju, ali kada mu se priđe bliže, pokazuje znakove propadanja. Pročelje baroknog zdanja koje je obnovljeno u duhu historicizma na nekim je mjestima dobrano nagrizeno vlagom. Iako mu je potrebna obnova, uspoređujući ga s većinom drugih hrvatskih dvoraca može se zaključiti da je zapravo u dobrom stanju. I da je dobra prilika za one koji si takvu nekretninu žele i mogu priuštiti. Krajem jeseni imanje će vrlo vjerojatno već dobiti novog vlasnika. Naime, u tijeku je priprema za javnu dražbu, sudski vještak je odredio okvirnu cijenu od 4,4 milijuna kuna i dvorac s gospodarskim objektima naći će se na bubnju kao dio stečajne mase posrnule tvrtke Varaždinka d.o.o. koja je bila u vlasništvu poduzetnika Ivana Hudoletnjaka. Javna dražba provest će se preko Fine, no neki se već zanimaju za dvorac.
- Upita ima. Uglavnom su to poduzetnici naši i strani, ali strani koji su naši ljudi. Očekujem da će se dvorac prodati već na prvoj dražbi. Realno je i da će cijena biti viša od sudski procijenjene orijentacijske svote, moguće da će biti dvostruka. Vlasništvo je upisano na PP Varaždinku i dvorac je dio stečajne mase, a njegovom će se prodajom namirivati vjerovnici - kaže stečajni upravitelj Stanko Makar, koji vodi stečajni postupak nad tvrtkom Varaždinka.
U unutrašnjosti je još ostalo mnogo namještaja na koji je bivši vlasnik bio ponosan, ali se isto tako vidi da se o njemu više nitko ne brine. Očigledno je da su mnogi predmeti odneseni te je uglavnom ostao masivan bidermajer namještaj i nešto novijeg namještaja koji izgleda kao starina. Na zidu prvog kata iznad ovalnog stubišta visi trofej medvjeda i drugi lovački trofeji. Najimpresivniji je drveni zimski vrt koji je dio dvorca i ima izlaz na stražnje dvorište u kojem je jedna golema platana. Kao i divna drvena radna soba - galerija na bočnom dijelu zgrade iz koje se pruža pogled na šumu i vinograde. U dvorcu od Hudoletnjakove smrti u ožujku ove godine više nitko ne stanuje, osim čuvara.
OBITELJ KIŠ
Šaulovec je izgradila i do suvremenog doba posjedovala stara i ugledna plemićka obitelj Kiš, koja se spominje još 1283. godine kao vlasnik Črešnjeva, kako se zove selo u kojem se nalazi. Prvi put se postojanje dvora na ovom mjestu spominje 1653. godine u povelji Ferdinanda III. u kojoj se priznaje neopozivo vlasništvo plemićkih dvorova Črešnjevo i Šaulovec, koje je obitelj Kiš za burnih vremena izgubila. Karlo Kiš i njegova supruga Ana kasnije dograđuju barokni dvorac u duhu historicizma prema nacrtima bečkih arhitekata i 1791. dobiva današnji izgled, odnosno dodaju se dvije kule i pročelje kakvo je i danas. Nakon Drugog svjetskog rata dvorac je jedno vrijeme bio napušten, a potom ga u vrijeme SR Hrvatske prije 60-ak godina preuzima Varaždinka, poduzeće u usponu.
- Ovdje je bio uspješan restoran u kojem se jelo u salonima na prvom katu, a u prizemlju je bila kuhinja - kaže stečajni upravitelj Stanko Makar. Nakon Domovinskog rata, u doba privatizacije Ivan Hudoletnjak preuzima Varaždinku, hotel “Matija Gubec” u Stubičkim Toplicama i Zagorjeplet.
Prema nekim pričama, navodno je te tvrtke i dvorac dijelom dobio od države zbog duga koji je ostao za dijelove helikoptera i aviona koje je preko tvrtke Hemerson kupovao za Hrvatsku u Rusiji. Prije rata živio je u Njemačkoj i navodno nije bio jako bogat. No on je u intervjuima isticao da se obogatio u inozemstvu i da je donio novac u Hrvatsku. Rođen je u varaždinskom kraju. U dvorac je, kako je govorio, uložio početkom 2000-ih godina oko 3 milijuna njemačkih maraka i spasio ga od sigurne propasti. Tada je obnovio krov, pročelje i stolariju, ali očito nije napravljena kvalitetna sanacija vlage koja je počele izbijati prije četiri godine. Samo za ručno izrađivan namještaj u Italiji, Francuskoj i Engleskoj tada je dao više od milijun maraka.
Foto: Boris Kovačev/Hanza Media
