Iako je nakon OI u Londonu opet pretrpio nešto više kritika zbog lošijeg nastupa, prošlog je ljeta dobio poziv koji se ne odbija. Postao je član Paris Handballa, rukometne inačice Paris Saint Germainea, trenutačno najbogatijeg kluba na svijetu koji ne bira sredstva na putu do najavljenog osvajanja naslova prvaka Europe. Bogatim šeicima, koji se razbacuju novcem i u nogometu i u rukometu, svidio se naš visoki Slavonac i posao je bio zgotovljen preko noći. Premda novca imaju kao pljeve, oni ipak ne kupuju falš robu, traže samo najbolje koji su dostupni na tržištu.
Goleme količine novca
Usporedba nije u potpunosti primjerena, no ono što je Zlatan Ibrahimović za nogometni PSG, to bi Marko Kopljar trebao biti za rukometnu podružnicu pariškog kluba koji je sredinom 2012. također preuzela grupacija Qatar Investment Authority.
- Evo, došao je naš kapetan Vori, sada i Narcisse, došao je Melić, navodno se traži i lijevo krilo i još jedan golman i trebali bismo biti kompletirani u potpunosti. Prije je došlo nas nekoliko, velik broj kvalitetnih igrača. Sad je sasvim jasno da se nagodinu ide na prvenstvo i francuski kup te maksimalno u Ligi prvaka. Imat ćemo ovo ljeto vremena za pripremu i kompletno upoznavanje, dosad to nije bilo bajno.
Prisutnost petrodolara i njihovih vlasnika sugerira vrhunski glamour, koliko je u tome istine?
- Mi u klubu nikoga od vlasnika i ne vidimo, to je samo fama. Pariške klubove svi automatski vežu uz nepresušno brdo novca. Paris Handball vidim samo kao vrhunski projekt, kao klub u koji je netko odlučio uložiti dosta novca i postići uspjeh. Što se mene tiče, isto bi mi bilo da sam otišao u neki drugi klub koji ima veću tradiciju. Cilj mi je samo osvojiti što više, a o svemu drugom uopće ne razmišljam.
Francuska kuhinja
Pariz je zato grad u kojem bi svatko poželio provesti barem dio života...
- To svakako, ima za svakog ponešto, imate li sedam ili 77 godina. Imam dosta vremena, potrudio sam se vidjeti i doživjeti dosta toga. Grad je čudo i stvarno po tom pitanju uživam, gotovo da ne mogu zamisliti bolje.
Čime je, osim rukometom, ispunjen dan, po čemu će Pariz ostati upamćen?
- Iako je riječ o megalopolisu, promet je izvrsno organiziran i ne gubim puno vremena. Uživam u francuskoj hrani, uživam doslovno u svemu. Ljudi su dosta opušteni i slobodni, svega ima, a svatko živi svoj život i nitko nikome ne smeta. Možda mi je mali problem što rijetko izlazim sa suigračima, teško se skupimo, mnogi imaju obitelji i svatko ide svojim putem. To mi malo fali u odnosu na ono kako sam funkcionirao u Zagrebu.
Ludi provodi i boemština Pariza nisu Markov način života...
- Dosta vremena provodim doma, tu sam s djevojkom, gledamo filmove. Često smo vani na piću, imam psa i opušta me kad s njime šetam gradom. Nema ničeg posebnog, živim sasvim običan život, kao i bilo koji drugi ‘normalni’ Parižanin.
Gledao Dinamo uživo
U kolikoj su mjeri povezani nogometni PSG i Paris Handball, druže li se nogometaši i rukometaši?
- Ne, nemam s nogometašima u klubu nikakve dodirne točke. Oni vode sasvim drugi stil života, oni su na drugom ‘platnom spisku’, oni su svijet za sebe. Tu i tamo odemo pogledati njihovu utakmicu, bio sam sad kad je Dinamo gostovao, a pratit ću ih i dalje u nastavku Lige prvaka. No, više nogometa gledam doma na TV-u.
Zlatan Ibrahimović nije, dakle, kućni prijatelj, nema razuzdanih pariških noći...
- Naravno da ne, on je trenutačno najveća ikona u klubu, svi ga pratimo i podržavamo, no to je sve. Oni su doista neka sasvim druga priča.
Premda su u odnosu na nogoloptače ‘druga liga’, rukometaši u klubu nisu ‘kruha gladni’?
- To svakako, nitko se nema pravo žaliti, dobro nam je i nadam se da će tako ostati...