Kao i uvijek, stvar je samo u kutu gledanja. U radnom kabinetu direktora kineskog Centra za prekomorske društvene i filozofske teorije Hairona Laija, u jugozapadnom dijelu Pekinga gdje se novo zdanje Galerie Lafayette ispresijeca s linijama tipičnog pekinškog hutonga, osim gomile knjiga i slika, visi i karta svijeta. Ništa neobično, zapravo posve očekivano za kabinet intelektualca koji se bavi međunarodnim poslovima.
Samo, zapadnjak će je dvaput pogledati, vratiti se na nju podsvjesno iznenađen jer nešto tu nije u redu, neki alarm u glavi se automatski upalio jer je mozak percipirao drugačiju stvarnost od onoga na što je navikao imati pred sobom. Krajičak oka neće uhvatiti poznatu strukturu karte prema kojoj je, u odnosu na promatrača, Europa u centru, ispod nje Afrika, lijevo Amerika, a desno Azija, Kina negdje na njezinom kraju.
Ovdje je Kina u centru ; onda slijedi ocean pa Amerika. Tamo daleko na lijevoj strani, mala je Europa, zgurana negdje na kraju karte, daleka i, u našim očima, potpuno dislocirana. Prvo što prođe kroz glavu, mada je klišej - Kina, Carstvo sredine.
Hairon Lai kaže mi u svom pekinškom uredu da je ta mala Europa još uvijek važan, najvažniji partner velikoj Kini zbog snage kineske trgovine i europske kupovne moći, standarda života i općenitog dojma da je Europa kreativno i industrijski još uvijek velesila. Istina, velesila u problemima. Europljani su se jako uznemirili kada je Kina savjetovala da se financijska kriza ne rješava beskrajnim rezanjima i da oni mogu ponuditi financijsku pomoć, otkupiti dugove.
Biti bolji ili gori?
“Što si ti Kinezi umišljaju? Sigurno vjeruju de je njihov model bolji”, pomislili su tradicionalisti u svojim sjajnim mahagonij uredima važnih europskih institucija. Ali, nije stvar u tome - biti bolji ili gori, nastavljaju se na tu misao moji domaćini u Kini - mi smo samo ponudili pomoć, zaključuje pomirljivo. Kina još sama unutar sebe, unutar svojih granica, nije svjesna svoje sile i važnosti. Lani je ekonomski rast iskontroliran na nešto manje od osam posto, a ove godine će biti 7,5. Tako je određeno. Ali, prva i osnovna poruka koju svojim nasljednicima ostavlja odlazeća kineska politička i komunistička elita, nakon njihovih deset godina vladanja, može se sažeti u samo dvije riječi: potrošačko društvo. Kina mora početi trošiti unutar svojih granica. Sa 5 do 6 tisuća američkih dolara per capita, stanovništvo se u Kini budi.
Povremeni predavač na CEU (Central European University) u Budimpešti, svjetski putnik i ponosni otac devetogodišnjeg dječaka, Lai ocrtava koji su novi prioriteti Kine. Upravo se o njima govorilo na Svekineskom narodnom kongresu, središnjem političkom događaju na kojemu je za prvoga čovjeka Kine potvrđen Xi Jinping . Određen je kineski smjer za novo desetljeće, koordinate su ucrtane. Xi Jinpingove najave su ne samo ekonomske nego i političke; prvi zadatak - iskorijeniti korpuciju. Korupcija izjeda državu, izjeda partiju i izjeda narod. Tome će se stati na kraj.
“Neće padati samo tigrovi, padat će i muhe”, rekao je Xi, referirajući se na to da se zbog muljaža i prevara neće kažnjavati samo veliki i važni, nego i lokalni šerifi koji su iskorištavali državu i ljude. Baš su oni najnovijim medijskim aferama koje su razotkrivene diljem Kine bili manje dotaknuti jer se u početku išlo na velike ribe, na “tigrove”. Sada se antikorupcijska politika širi i na njih. “Mediji su svakoga dana puni priča o onome što se događa. Očito je da slijede velike reforme”, priča jedna kineska poznanica.
Sređivanje uprave
Osim toga, slijedi i veliko sređivanje državne uprave. Državna bi uprava trebala biti efikasnija, organiziranija. To znači da valja smanjiti broj ministarstava. A to nikada nije drago državnim službenicima. Ni u Kini, niti u Hrvatskoj ni bilo gdje na svijetu.
Veliko je iznenađenje što je predsjednik Xi pozvao na veću političku participaciju ljudi, snažnije sudjelovanje u oblikovanju političkog i društvenog života. “Pozivam građane da više sudjeluju u vlasti, da iznose svoje probleme. Pozivam ih i da kritiziraju vlast”, rekao je u golemoj zgradi na Tiananmenu, nekoliko desetaka metara udaljen od slavnog Maovog portreta ispred kojega su se okupljali turisti, u još jednom redu za slikanje, sigurnosni pregled stvari ili za ulazak u metro. Inače, Svekineski nacionalni kongres prošao je vrlo ležerno po pitanju mjera sigurnosti. Pregledi su bili uobičajeni, ali površni. Policajci su se vozili na Segwayima po Tiananmenu, službene su zgrade na kojima su se vijorile crvene zastave bile ograđene i nedostupne civilima, a naše su novinarske kineske akreditacije bile ispisane na kineskim simbolima. Pregledavane su rijetko, više reda radi.
- Kinezi su takvi da uvijek i o svemu imaju mišljenje, ali većinu tog mišljenja držat će u svoja četiri zida - objašnjava jedan sugovornik, koji želi ostati anoniman. Poziv da se to počne mijenjati, koji dolazi od samog državnog vrha, značajan je pomak. Isti oni turisti na Tiananmenu ili u shopping ulicama oko njega nisu previše bili zainteresirani za politička događanja unutar bijelih zidova Velikog doma naroda. Za tako važan politički događaj, situacija je u gradu bila posve opuštena.