Mađarska planira ponuditi državljanstvo svima koji kupe državne vrijednosnice u vrijednosti najmanje 250 tisuća eura. Tako će kupac naših obveznica moći živjeti i raditi bilo gdje u Europskoj uniji.”
Taj je poziv nedavno osvanuo na službenim internetskim stranicama mađarskog parlamenta. Upućen je imućnim inozemnim investitorima i, dakako, služi krpanju proračuna ove, kažu analitičari, prezadužene članice Europske unije. Mađarska je duboko u recesiji, vanjski dug dosegnuo je nekoliko milijardi eura i uskoro dolazi na naplatu, dok im je, prema podacima Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), u prvih šest mjeseci ove godine BDP pao za 1,2 posto. Pritom i mnoge jedinice lokalne samouprave najavljuju skori bankrot.
Stoga je odluka Orbanove vladajuće stranke usmjerena na bogate investitore, pri čemu nije tajna da posebice pikira na one iz Kine. Odmah iza Kineza zanimljivi su, može se čuti, imućni investitori iz Rusije, Turske, Albanije, Pakistana ...
Prije objave ove odluke Budimpešta je, doduše, već zatražila financijsku pomoć Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda, no pregovori su se razvukli i traju mjesecima. A analitičari im ionako ne daju ni 50 posto šanse za uspjeh.
Prijedlog za raspravu
Što bi se dogodilo kad bi Hrvatska ozbiljnim investitorima prodala deset tisuća putovnica?
Prema sirovoj matematici, u iznimno kratkom roku zaradili bismo dvije milijarde eura. Deset tisuća prodanih putovnica još je nedovoljno da preokrene pad stanovništva, a istovremeno bi se mogao poboljšati deficit imigracije.
Prema recentnim podacima, u posljednje četiri godine hrvatsko državljanstvo dobilo je 23 tisuće stranaca. Uz zahtjev za dobivanje naše putovnice morali su priložiti potvrdu o poznavanju hrvatskog jezika i latinice. Sastavni dio procedure je i opsežan ispit na kojem kandidati moraju točno odgovoriti na 10 od 15 postavljenih pitanja iz hrvatskog ustava, povijesti i opće kulture.
Koje su šanse da ozbiljne strane investitore poštedimo odgovaranja na pitanja poput “Koje ugrožene ptice obitavaju na Cresu” ili “Tko je autor romana iz 1536.”, pitali smo i ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića.
- Riječ je o ozbiljnoj temi za koju smo pripremili podlogu za raspravu, temeljenu na svjetskim iskustvima. No, prije iznošenja detalja, temu ćemo međuresorno razraditi, a onda u javnosti raspraviti moguća rješenja - poručio je ministar Ostojić.
U potencijalnoj javnoj raspravi za taj će prijedlog, prema svemu sudeći, lobirati i dobar dio financijskih stručnjaka.
- Nešto slično već rade mnoge zemlje. Primjerice, SAD strancima koji investiraju u pojedine savezne države daju dozvolu stalnog boravka - ističe ugledni financijski stručnjak Željko Kardum.
Prema uzoru na američki model, britanski premijer Cameron širom je otvorio vrata imućnim Francuzima nakon što je predsjednik Hollande najavio uvođenje velikih poreza za najbogatije. Ne moraju čak ni doseliti na Otok, s obzirom na to da imaju neku zakonsku formulaciju koja otprilike glasi “prebivalište London, ured izvan Londona”. Očekivano, ubrzo nakon najave Hollandeove porezne reforme, prije nepuna dva mjeseca, Bernard Arnault, vlasnik Louis Vuittona i jedan od najbogatijih ljudi Francuske, zatražio je belgijsko državljanstvo. Uostalom, i neki naši najbogatiji sportaši promijenili su prebivalište i plaćaju porez državi koju najviše vole, Monaku.