Indie igre koje biste trebali odigrati (drugi dio)

    AUTOR:
    • Matej Milohnoja

  • OBJAVLJENO:
  • 27.04.2015. u 13:52

Nakon što smo prije tjedan dana donijeli prvi dio liste indie igara koje nikako ne biste trebali propustiti došlo je vrijeme da nastavimo sa ostalim naslovima koji to zaslužuju. Podsjećamo, ovo su igre koje nemaju veliku produkcijsku vrijednost (čitaj: budžet), zbog čega često ”lete ispod radara”. Upravo zbog nezavisnog izdavaštva odišu kreativnošću i originalnošću, dviju odlika koje su sve veća rijetkost na mainstream tržištu igara. Dajte im šansu, pa ako već niste pogledajte i prvi dio naše reportaže.

Titan Souls

Titan Souls je, kao što mu i ime sugerira, vrlo sličan Dark Souls naslovima, ali težinu podiže na razinu više. Naime za razliku od svog ”velikog” pandana gdje su dostupna mnoga oružja, štitovi i sl. u Titan Soulsu imate samo luk i JEDNU strijelu. Niste krivo pročitali. U borbi sa iznimno teškim beštijama koristit ćete samo jednu strijelu koju nakon što ispalite morati pokupiti kako bi ju ispalili ponovo. Onima kojima ne smeta ”pixel grafika” će uvidjeti da pojam ”teško” dobiva novi smisao.

Nidhogg

Naizgled jednostavna igra, Nidhogg je jedna od najboljih multiplayer igara zadnjih godina. Premisa je bolno jednostavna – dođite na suprotni kraj nivoa. To se može proširiti i na zaustavljanje protivnika da učini isto. Stvar postane malo zamršenija kad znate da svaki dodir sa protivnikovim mačem/šakom/nogom znači smrt i respawn. Poteza samih po sebi nema mnogo ali kako je tajming ključan morat ćete se itekako ispraksirati u njihovom korištenju. Ovo je idealna igra za društvo zbog svoje jednostavnosti i brzine.

Gemini Rue

Gemini Rue neodoljivo podsjeća na avanture iz prve polovice 90-ih koje su tada, predvođene LucasArtsom obilježile jedno od najutjecajnijih razdoblja u povijesti video igara. Priča je ovdje od ključne važnosti i nećemo otkrivati previše, već samo da ćete kroz ovu kompleksnu SF baladu voditi dva lika čiji će se putovi doticati kad to najmanje očekujete. Ako tražite noir avanturu koja ima ton sličan onome legendarnog Balde Runnera, nemojte tražiti dalje, Gemini Rue je igra za vas.

Journey

Uvaženo mišljenje da indie igre zbog manjih budžeta izgledaju slabije u slučaju Journeya definitivno ne drži vodu. Journey je jedna od najljepših igara, usudili bi se reći, svih vremena. Valja istaknuti da ovdje nije riječ samo o ”čistoj grafici”, već i artističkom stilu i dizajnu koji na trenutke jednostavno ostavlja bez daha. Iskreno kompletna igra, koja je doduše iznimno kratka, se čini kao umjetničko djelo koje, bez uputa i dijaloga jednostavno postoji kao takvo. Ovo je ključan naslov igrače kulture i svaki ”ozbiljan” igrač si duguje odigrati ga.

To The Moon

Ako bi najjednostavnija definicija video igre bila ”kroz gameplay stigni do kraja” onda To The Moon nije igra. Gameplay je, izuzev nekoliko rudimentarnih vizualnih puzzleova, nepostojeći. To The Moon je, slično kao i Gone Home (iz prvog dijela reportaže) više virtualno interaktivno iskustvo nego ”klasična” igra. Cilj vam je ostvariti posljednju želju umirućem čovjeku. Kao dvoje znanstvenika morate njegovu podsvijest uvjeriti da je već postigao ono što najviše želi u životu kako bi preminuo u miru. To The Moon je igra za sve sanjare među nama.

Shovel Knight

Velik broj indie igara vuče inspiraciju iz legendarnih igara koje su se igrale u 80-ima, neovisno o žanru. Shovel Knight je tako arkadni platformer koji bi se osjećao kao kod kuće da je izdan u vrijeme prvih Super Maria, Donkey Konga i sl. Savladavanje nepreglednih hordi beštija sa, sada već legendarnom, metalnom lopatom nikad nije bilo toliko zabavno. Ako Shovel Knight želite završiti uspješno oko će vam morati biti precizno, ruka mirna, a refleksi munjeviti.

Super Meat Boy

Kad već govorimo o brzim refleksima, potrebno je spomenuti samo – Super Meat Boy. Oni koji su ga igrali znaju sve. Ovo je jedan od najtežih, ako ne i najteži, platformer ikad izdan što i potvrđuju statistike. Naime, svega 0,8% ljudi koji su počeli igrati SMB su ga u potpunosti završili, što je najmanji postotak bilo koje igre za koju postoje podaci. Suvišno je govoriti o kontrolama, reaction-timeu i nečem sličnom, u apsolutno svakom slučaju najslabija karika ove igre je upravo igrač, odnosno prokleta nemogućnost da se izvrši dani zadatak. Ako ne vjerujete…probajte.

Hotline Miami 1/2

Hotline Miami je je GTA I/II na teškom tripu. Sa pogledom iz ptičje perspektive, čitavom plejadom oružja (hladnih i vatrenih) i brutalnim nasiljem zbog kojeg se prolijevaju hektolitri krvi, ovo je igra koja je možda originalni GTA htio biti, ali se nije usudio. Nalazite se u ulozi bezimenog protagonista koji ubija sve što mu se nađe na putu, bez nekog posebnog razloga i razuma, s tim da je svako ranjavanje pogubno. Ova psihodelična koljačina je potaknula brojne rasprave, a fanovi su čak uspjeli i ”sklepati” priču od ono malo informacija koje u igri dobijemo. Nedavno izdani nastavak je vratio sve čari originala, a utjecaj na vaš mozak samo povećao par razina.

Bastion

Ne može se govoriti o indie igrama, a da se ne spomene Bastion. Ovaj vizualno predivni, rukom crtani naslov miješa elemente vesterna i fantazije na najbolji mogući način, te pred vas stavlja ogroman svijet u koji vas uvuče u potpunosti i čija budućnost ovisi samo o vama. Kada govorimo o gameplayu najbliža klasifikacija bi bila izometrični akcijski RPG (nešto slično Diablu), no staviti ovu igru u nekakve okvire ne bi bilo fer. Da bi se zaokružio ovaj jedinstveni paket pobrinuo se Logan Cunningham sa svojom savršenom naracijom, kao i izvrsni soundtrack koji na najbolji mogući način nadopunjuje igru u cijelosti.

Izdvajamo