Dobili smo nastavak Darkidersa, akcijske avanture koja je po svom izlasku 2010. pobrala vrlo dobre kritike, kako od igrača, tako i od raznih portala i časopisa. Sudeći po popularnosti, THQ je brže-bolje počeo raditi na nastavku koji sada imamo i prilike igrati. Početni dojam koji je igra ostavila je sličan originalu, a oni koje zanima kakve su to točno promjene napravljene samo neka nastave čitati…
Bratska ljubav
Oni koji su igrali prvi dio do kraja, mogli su zaključiti da nastavak (nastavci) slijede. U drugom dijelu igramo sa Smrti, ali upoznajemo i ostala dva konjanika koja su pomalo izmijenjena od biblijskih predložaka. Fury (bijes, srdžba) je jedini ženski jahač, a predstavlja zapravo Famine (glad), dok Strife (borba, sukob) preuzima ulogu koju ima Conquest (osvajač), odnosno, po novijoj pop-kulturi Pestilence (pošast). Zašto je do promjena došlo ne znamo, kao niti koja će daljnja uloga likova biti jer ovdje imaju pojavljivanja samo u animiranim sekvencama koje pričaju priču. Vratimo se mi Smrti… igra se odvija u vremenskom periodu paralelnom onom iz originala, tako da se sve vrti oko toga kako Smrt želi osloboditi svog brata Rata od optužbi da je upravo on pokrenuo apokalipsu. Tokom igre radnja odlazi i u neke druge smjerove, no ovo je u suštini vodilja. Moramo pohvaliti priču, kao i svijet u kojem se ona odvija, gdje su oboje pravo osvježenje u moru copy/paste akcijskih avantura.
Gameplay je sličan onome iz originala, oružja i raznih sposobnosti je nešto više, no u biti tu značajnijih promjena nije bilo, jer u konačnici, nisu niti bili potrebne. Ono što je bio problem prije dvije godine, a problem je i sada (čak i malo više, zbog veće agilnosti glavnog lika) je kamera koja je spora i šeprtljava te će vas znati stajati kojeg života tamo gdje ga ne biste inače izgubili. Tome pridonosi i pomalo spor reaction time kod unošenja komandi, što neće smetati u borbi jer ste poprilično nadmoćni u odnosu na neprijatelje, ali će zato biti problem kod platformskih dijelova gdje su potrebni dobri refleksi i preciznost. Na sreću, igra je popustljiva, tako da ćete se respawnati nedaleko od “mjesta nesreće”. Neprijatelji su poprilično lagani, čak i bossovi, iako u pravilu višestruko veći od vas, padaju relativno lagano, čemu razlog nisu “glupi” neprijatelji već vaša jačina. Stvarno ćete imati osjećaj (više nego u originalu) da ste jahač apokalipse i da se bez većih napora sve pred vama pretvara u pepeo. Kroz igru ćete primijetiti da, za razliku od Rata koji je “igrao na snagu”, Smrt više preferira finesu i brze glatke pokrete kojima sjeckate sve svoje protivnike, a i napadi dok jašete (jahanje je puno češće nego u prethodniku) su učestaliji i efektivniji.
Ono što ćete zamijetiti odmah na početku je loot sistem sličan onome u nekom akcijskog RPG-u. Nakon što neprijatelji padnu u o borbi ostavljaju opremu, koju vi skupljate i koristite (sve je vidljivo na liku u igri) iz golemog inventorya koji imate na raspolaganju. Naravno, robu ćete konstantno mijenjati, prodavati, kupovati i nadograđivati kako biste bili što bolji, što dodatno povećava RPG element. Slična je stvar i sa razvojem lika gdje postoje dva moguća skill tree-a kojima poboljšavate svoje izglede u borbi. Iskreno, skillova ima čak i previše za ekonomično i brzo upravljanje, no opet, kako bi se reklo “od viška glava ne boli”, a vi ćete ionako izabrati sebi najdraže i njih najviše koristiti. Moramo priznati da se ovakva doza RPG elemenata rijetko viđa u “čistim” akcijskim avanturama, no dodatak je svakako plus za cjelokupnu igru.
Smrt na dopustu…
Igra izgleda odlično, pogotovo kad se uzme u obzir koliki je zapravo svijet Darksidersa II. Najviše nas se dojmio dizajn i izgled likova (pogotovo glavnog lika) koji su stvarno izvrsni, čak i više artistički nego tehnički. Audio prezentacija uopće ne zaostaje za vizualnom, voice-acting je odrađen vrlo dobro i likovi zvuče “onako kako bi trebali”, dok monumentalna pozadinska glazba prati događanja na ekranu savršeno. Pogotovo nas se dojmila glazbena epizoda u borbi protiv Rata. Produkcijski se vidi da igra puca visoko i da je uloženo dosta vremena i novca kako bi sve bilo na razini blockbustera, upravo onakvog kakav se i očekivao.
Koristeći se filmskom analogijom, najlakše bi bilo usporediti Darksiders II sa nedavnim hitom “Avengers”. Ljetni blockbuster krcat specijalnim efektima koji će pogledati svi, ako ništa drugo, bar da vide o čemu se to toliko priča, a koji će vam uvijek ostati u dobrom sjećanju zbog zabave koju je pružio, iako za njega nikad nećete reći da je najbolji film koji ste ikada gledali. Tome u prilog ide i odluka razvojnog tima da se normalna težina očigledno prilagodi casual igračima, što je zapravo igru i namijenilo širokim masama. Sve u svemu, bili vi casual ili hardcore igrač Darksiders II preporučujemo svima zbog sati i sati zabave koje će vam sigurno pružiti.