Razno razne simulacije vođenja poslova, tvrtki, obrta, mafije, gradova i ostalih organizacija oduvijek su bile popularne. To je vjerojatno zbog čovjekove potrebe i želje da vodi i gospodari nečim. Pizza Syndicate 2 nasljednik je istoimene igre iz 1997 godine koja vjerujemo nije doživjela neki veći uspjeh kao što neće niti ova igra. Koncept i ideja se čini interesantnim i zabavnim no pokazalo se da sama igra baš i nije takva.
Malo sira, rajčice, feferona….
Igra ima solidan tutorial koji morate proći ako mislite igrati kako spada. Cilj cijele igre je da u zadano vrijeme skupite više novaca, steknete veću reputaciju ili imate primjerice više mušterija od vašeg računalnog (ili računalnih) protivnika. Prvo što morate napraviti jest kreirati sebe tj. lika koji je vlasnik stanovite kompanije koja posjeduje lanac pizzerija i bavi se još pokojom djelatnošću «sa strane». Liku također morate odrediti sposobnosti npr. koliko ima «mafijaške krvi», koliko je sposoban prodavati ili kupovati. Zatim još morate odabrati jednu od prijestolnica svijeta gdje će se sve odvijati i igra može započeti. Igrati možete misije gdje imate neke zadatke ili onako besciljno premda to zvuči krajnje glupo i dosadno. Zadataka ima dosta ali su više-manje isti i dosadni osim malih zadataka koje dobivate tijekom igre. Naravno dobiti ćete početni kapital koji morate uložiti što bolje znate i umijete. Prvo što vam je činiti jest iznajmiti prostor za jednu od svojih budućih pizzerija. Pri odabiru prostora morate biti pažljivi jer o tome ovisi budućnost dotičnog restorana. Primjerice možete se odlučiti za prostor pored stadiona. Time ćete osigurati genijalan promet kada budu neke utakmice no inače će biti tako, tako. Otvoriti možete i pored škole, no onda znajte da ne morate raditi vikendom već samo onda kada radi škola. Sada morate opremiti restoran i to ne bilo kako već također tako da ciljate na određenu klijentelu, zatim još unajmite radnike, dogovorite se od koga ćete kupovati robu, odredite radno vrijeme i zarađivanje može započeti. U početku imate samo par pizza, one osnovne, no pametno vam je odmah napraviti i par svojih. Ovo dizajniranje pizza je više-manje zabavno i puno ljudi možete privući ako napravit pizzu koju obožava samo određena klijentela. Tu vam je dragi čitaoci zapravo to. Dalje možete uposliti mafiju da uništava suparničke restorane ili da ih sabotira, no pazite što radite jer takve usluge su skupe, mogu se obiti čovjeku o glavu, a i podmićivanje policije je veoma skupo. Jedina stvar koja vam još preostaje jest širiti svoj lanac otvaranjem novih restorana. Ispočetka je igra zabavna no nakon sat, dva postane monotona jer sve to silno administriranje dosadi. No ukoliko studirate ekonomiju vjerojatno će vas impresionirati nebrojeni statistički podaci i grafikoni koje igra sa užitkom prikazuje i koji su krajnje dosadni prosječnom igraču.
Grafika je osrednja, zapravo lošija od osrednje. Zumirati ne možete previše tako da su detalji u nekim djelovima zadovoljavajući, no u nekim sve samo ne to. Također je vrlo iritantno što ne možete odabrati rezoluciju pa morate igrati u 800×600 što je zbilja u današnje doba primitivno. Zvuk je totalna koma. Tu i tamo čujete zvuk blagajne, nekakvo mumljanje ljudi i buku gradske reve. Nešto što je eventualno pohvalno je to što možete birati muziku koja će svirati u vašem restoranu
Račun, molim
Ako uistinu, odista, doista patite od ovakvih simulacija nabavite PS2, no naša je topla preporuka da to ne činite jer postoji i Pizza Syndicate koji je nešto stariji no bolji, a ako se baš nas pita prije bi zaigrali Roller Coaster Tycoon ili SimCoaster koji doduše ne simuliraju pizzerije no mnogo su zabavniji.