Bez obzira što grupa nogometnih komentatora hrvatskih listova nije željela glasovati za njega, protestirajući protiv njegove arogantnosti prema hrvatskim medijima, Mario Mandžukić je apsolutno sportska persona godine u Hrvatskoj. Školovan na fakultetu brutalnosti kod Felixa Magatha, bio je lokomotiva Bayerna na putu do pet trofeja. Iako često omotan sumnjama, već je Jupp Heynckes shvatio da Mario Mandžukić daje nogometu novu dimenziju. On je napadač koji zabija 20 golova u sezoni, a istodobno igra u obrani jednako aktivno kao Van Buyten ili Phillip Lahm.
Slavonskobrodska Strasse
Alen Bokšić, jedan od najvećih hrvatskih napadača uopće, s divljenjem je komentirao učinak Marija Mandžukića u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Zabio je gotovo sve važne golove, asistirao je u Bruxellesu za bod protiv Belgije, nokautirao Island u baražu, zaradio Hrvatskom nogometnom savezu najmanje 10 milijuna eura. Zlatni dečko hrvatskog sporta, koji je ušao u hrvatski Hall of Fame. Uz Dragutina Šurbeka, Matu Parlova, Gorana Ivaniševića, Dražena Petrovića, Bernarda Vukasa. I vjerojatno će natjerati čelnike Bayerna da Sabener Strasse, gdje je kamp Bayerna, promijene u “Slavonskobrodsku”. Jer, zadnjih nekoliko godina Bayern su vukla dvojica igrača iz Broda, Ivica Olić i Mario Mandžukić.
Na mojoj subjektivnoj listi Damir Gojanović je broj dva. Autor zimske čarolije, u kojoj Zagrepčani godinama uživaju, uz minimalnu potporu Gradskog poglavarstva, jedini je klub u Zagrebu koji ima publiku. Nema je Dinamo, nema je ni Cibona u negdašnjim razmjerima, Dvorana sportova je rasprodana samo ako se igra hokej. Damir Gojanović danas igra hokejašku europsku ligu prvaka u drugoj najjačoj svjetskoj ligi, kada su Rusi vidjeli atmosferu u Domu sportova, rekli su - dajte im sponzore, dajte im novac, ovo ne smije umrijeti!
Damir Mišković, arhitekt nove Rijeke, uz podršku talijanskog novca, tvorac je riječkog nogometnog čuda. I on je otkrio formulu kako privući publiku, napuniti Kantridu i dugo živjeti u Europi. Talijanski kapital i slovenski trener, uz lagani vjetar u leđa iz Dinama, to je recept da jedan klub koji je životario i bio na “rubu gladi”, oživi preko noći. I nije čudno da Damir Mišković svoju ekipu, koja je ove jeseni odradila veliki posao i približila Rijeku Dinamu, vodi u Dubai na doček Nove godine. Ne znam jesu li smješteni u “Burj El Arabu”, najskupljem hotelu na svijetu, ali, mogli bi tamo zateći Zdravka Mamića, koji će također tamo dočekati 2914. godinu.
Luka Modrić se iznad svih očekivanja u Realu nametnuo kao lider igre. Istisnuo je famoznog Mesuta Ozila i “otjerao” ga u Englesku, on danas stoji na komandnom mostu Ancelottijevog broda, uživa simpatije madridske publike, a u reprezentaciji je odigrao nekoliko velikih utakmica. Kada ga nije bilo, nismo izgledali dobro. Danas je jedan od najtraženijih igrača na svijetu, Manchester United i Chelsea još uvijek ga ne mogu prežaliti...
Kvalifikacije su Igorove
Peto i šesto mjesto pripada Igoru Štimcu i Niki Kovaču, dvojici hrvatskih izbornika, koji su se uspjeli probiti do Brazila. Bivši, smijenjeni donio je Hrvatskoj pet pobjeda, no, iz reprezentacije je izašao “na vrata za poslugu”. Omrznut i popljuvan, iako su ove kvalifikacije njegovo djelo, Niko Kovač je samo finiširao stvar. I to ne protiv neke velesile, već autsajdera s Islanda. Ali, narod ga voli. Zašto je pao Štimac? Možda i zbog prevelikog autoriteta, nekim igračima je i to kugla oko gležnja, kočnica u glavi...
Sedmo i osmo mjesto pripadaju najboljem rukometašu na svijetu i najvećoj žrtvi u svijetu tenisa. Domagoj Duvnjak danas figurira kao nekada Ivano Balić, on je alfa i omega hrvatske reprezentacije, dok Marin Čilić simbolizira pobjedu sportskog duha u ratu sa sportskom birokracijom. Strpljivo i bez medijskog bubnjanja borio se Marin Čilić protiv dopinške histerije, u koju je ogrezao sportski svijet, u kojemu ima varalica, ali i nevinih žrtava. Pobijedio je i sada se vraća tenisu, najboljem tenisu u životu. Njegov novi trener Goran Ivanišević tvrdi da će biti u top pet svjetskog tenisa. Vidjevši njegovu duhovnu snagu i nesavitljivu kičmu, i mi vjerujemo...
Kek je naš trener godine
Na devetoj poziciji stoji još jedan Riječanin, Matjaž Kek, sasvim sigurno trener godine u Hrvatskoj ligi. Njegov europski rezultat, koji je neusporedivo bolji od Dinamovog, način na koji igra njegova momčad i njezina perspektiva, mogu ugroziti i nedodirljivi Mamićev United. Nije to čudno, Kek je bio trener Slovenije na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi, a nakon što je njegov nogomet osvojio Riječane, Damir Mišković ga je počastio bogatim ugovorom i zavezao do 2017. godine za Kantridu. Riječki predsjednik ga u svakom času želi imati na oku, i njega vodi na doček Nove godine u Dubai.
Broj deset? Kada je svojedobni predsjednik HNS-a Branko Mikša pregledavao popis igrača za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, upro je prst u jedno ime i pitao - zašto ovaj? A Ćiro će: “Imam i ja pravo na jednog svog!” Tako i ja imam pravo na jednog svog, na čovjeka s kojim vrlo često razgovaram o nogometu, s kojim sam odlazio u Split na duge razgovore s pokojnim Tomislavom Ivićem. Riječ je o Mladenu Frančiću, 58-godišnjaku, istinskom osvježenju hrvatskog nogometa. U hrvatskim nogometnim krugovima zaboravljeno je da je taj podcijenjeni trener bio prvak Irana, gastarbajter u Saudijskoj Arabiji, a ove jeseni taj nogometni fanatik je s poda podigao Slaven Belupo, kojemu su već brojili. Izgubio je jednu utakmicu, Dinamo ga je “samljeo” sa 1-0, iz penala...