Planet labs

Na kojoj plaži je gužva odsad ćemo doznavati preko satelita

    AUTOR:
    • Petra Bulić

  • OBJAVLJENO:
  • 17.07.2017. u 10:32

You Tube

Will Marshall

Maja i Davor su s djecom upravo stigli u Istru, gdje nikad dosad nisu ljetovali, i pitaju se, naravno, na kojoj je od obližnjih plaža najmanja gužva. Lokalcima ovakva pitanja već idu na živce jer ne mogu previše pomoći - rade, trpe gužve i sigurno ne obilaze svakodnevno plaže kako bi prikupili podatke o prosječnoj gustoći ručnika na plažama i glava u plićaku u posljednjih sedam dana. No, za koju godinu Maja i Davor vjerojatno će moći dobiti baš takvu statističku analizu - i to zahvaljujući jatima jeftinih malih satelita u niskoj orbiti koji svakodnevno snimaju svaku točku na Zemlji.

Jedno jato ovakvih malih satelita već postoji. Planet Labs, kalifornijski start-up, trenutačno u orbiti ima 149 malih satelita, nazvanih Dove ili “golub”, velikih otprilike kao štruca kruha i sastavljenih uglavnom od komponenti za mobitele. To je trenutačno najveća flota satelita - i jedina koja može svaki dan fotografirati svaku točku na kugli zemaljskoj.

Rezolucija snimki

Planet Labs satelite je počeo lansirati 2015., no u veljači su indijskom raketom u svemir poslali ključnu komponentu jata, 88 “golubova”, koji upravo ulaze u idealnu formaciju, stvarajući nisku od ukupno 149 satelita, od kojih svaki može snimiti dva milijuna četvornih kilometara na dan i “proizvesti” 40 GB fotografija sa solidnom, iako ne vrhunskom rezolucijom. Moguće je, naime, vidjeti automobile, ali se točna boja i model ne mogu prepoznati. Nije, naravno, moguće prepoznati ni osobe. No, zato je moguće, primjerice, na poljima pratiti promjene u boji i tako prepoznati idealan trenutak za žetvu ili širenje štetočina koje ostavljaju traga na lišću. To je razlog zbog kojeg su među velikim Planet Labsovim klijentima koji plaćaju milijune dolara godišnje za svakodnevne snimke Zemljine površine, i poljoprivredni divovi, poput Bayera i Monsanta, koji podatke dalje preprodaju svojim klijentima. Rezolucija je dovoljna i za analitičare s Wall Streeta, koji uz pomoć Planet Labsovih fotografija broje automobile na parkiralištima velikih trgovačkih lanaca ili brodove u lukama, pa tako procjenjuju prihode i gospodarsku aktivnost.

Naravno, i obavještajne agencije dolaze na svoje, jer dosad jednostavno nije bilo moguće svakodnevno nadgledati sva ključna područja. Štoviše, umjetna inteligencija i strojno učenje omogućavaju da se analiziranje fotografija najvećim dijelom automatizira, što pak znači da je moguće nadzirati neusporedivo veće površine od onoga što bi, bez pomoći računala, uspjelo zaposlenima u obavještajnim agencijama. Ne čudi stoga što je američka Nacionalna geo-svemirska obavještajna agencija (NGA) lani platila Planet Labsu 20 milijuna dolara za pristup njihovim snimkama.

Protiv militarizacije

Planet Labs, doduše, ne želi da se njihova satelitska flota koristi za vojne svrhe, ali, naravno, nemaju načina to spriječiti. Iza Planet Labsa stoje dvojica 38-godišnjih ekscentrika, Britanac Will Marshall i Amerikanac Robbie Schingler, žestokih protivnika militarizacije svemira. Štoviše, njihova misija nije zadovoljiti potrebe velikih klijenata, koji bi koristili vlastitu tehnologiju za analizu i obradu fotografija, nego svakodnevni pogled iz svemira osigurati svima.

Svakako žele pomoći državnim, međunarodnim i neprofitnim organizacijama, ekolozima i znanstvenicima, koji prate promjene u ekosustavu, poput krčenja prašuma, odumiranja koraljnih grebena ili otapanja ledenjaka. Ili za reagiranje u hitnim situacijama, poput potresa, odrona ili poplava. Planet Labs već sada radi na brojnim sličnim projektima. Primjerice, u Peruu je udruga Amazon Conservation Association podigla uzbunu uočivši na snimkama Planet Labsa širenje nelegalnih rudnika zlata u zaštićeno područje južno od rijeke Malinowski, što je pak podiglo na noge i nadležne peruanske institucije.

No, Planet Labs želi svoju bazu učiniti dostupnom širokoj publici koja bi je mogla pretraživati poput svake internetske tražilice, tražeći odgovore i na banalna svakodnevna pitanja - poput onoga o tome koje su plaže najzagušenije ili je li na nekoj planinarskoj destinaciji lišće već počelo dobivati jesenske boje. Dostupnost takve analitike svakako bi pomogla i malim i srednjim poduzetnicima da bolje prilagode svoju ponudu.

“Tvrtke, državne institucije, znanstvenici i društvo u cjelini nikada prije nisu mogli vidjeti ovaj puls planeta. Svijet se mijenja kako se mijenjaju korita rijeka, poljoprivredna proizvodnja, gradovi i šume. Ovi će se podaci aktivirati za sve korisnike i tako otvoriti nove perspektive koje ćemo doista moći koristiti u donošenju svakodnevnih odluka”, kaže Schingler za Businessweek.

Softver za analizu

Želeći osigurati ovakvu dostupnost, Planet Labs je i sam počeo zapošljavati softveraše, želeći razviti vlastiti sustav sposoban automatizirati analizu satelitskih snimki prema ovakvim prohtjevima. Drugim riječima, žele razviti sustav koji bi bio sposoban prepoznavati “uzorke života”.

“Mislim da je ovako nešto izvedivo za godinu ili dvije”, uvjeren je Marshall.

Dvojica suosnivača Planet Labsa, Marshall i Schingler, zbog svog aktivističkog pristupa nisu tipični start-up poduzetnici, zbog čega su u početku imali problema s nalaženjem prvih investitora. Marshall je s oxfordskim doktoratom iz fizike mogao imati mirnu karijeru u akademskim krugovima, ali je na kraju završio radeći na brojnim NASA-inim projektima, cijelo vrijeme glasno prosvjedujući protiv militarizacije i za drugačiji pristup svemirskoj industriji. Bio je dovoljno glasan da je čak pokrenuta federalna istraga o tome je li on zapravo špijun. Unatoč izgledu knjiškog crva koji nikad ne izlazi iz laboratorija, Marshallov životopis uključuje provalu u Windsorski dvorac dok je britanska kraljica boravila ondje, ali i nekoliko tura u Africi, gdje je djecu poučavao fizici.

Schingler, koji iza sebe ima inženjersko obrazovanje, u privatnom se životu posvetio preispitivanju društvenih struktura, i to financirajući “zajedničke domove” širom svijeta. Kad je putovao na lansiranje 88 “golubova” u veljači, nije spavao u hotelima, nego se oslonio na couchsurfing, što se jedne noći pretvorilo u spavanje na podu u nekoj šupi.

Novac za javno dobro

Neobično stajalište prema novcu imaju obojica - Schingler, Marshall i nekoliko njihovih prijatelja sklopili su pakt prema kojem će, ako se jedan iznenada obogati, cijela grupa odobravati na što se troše veliki iznosi, a najveći dio novca mora biti potrošen za nešto za javno dobro.

Čini se da će Schingler i Marshall svakako testirati koliko su spremni na skroman život. Naime, iako Planet Labs ne objavljuje javno financijske rezultate, čini se da im je financijska situacija dovoljno zdrava s obzirom na to da su privukli 180 milijuna dolara ulaganja, a vrijednost kompanije procijenjena je na više od milijardu dolara. Ove su godine od Googlea kupili i kompaniju Terra Bella koja ima sedam satelita za snimanje fotografija visoke rezolucije. O kakvoj je investiciji riječ dovoljno govori činjenica da je Google Terra Bellu 2014. godine platio 500 milijuna dolara. Nova investicija omogućava Planet Labsu da se bolje pozicionira na tržištu satelitskih snimaka visoke rezolucije, kojim trenutačno dominira američka kompanija DigitalGlobe. Inače, najbolje što DigitalGlobe može ponuditi je pokrivenost 60 posto Zemljine površine u mjesec dana i ciljana područja po narudžbi. Nemaju, dakle, arhivu redovnih snimki cijele Zemljine površine kao Planet Labs.

Iza Planet Labsova uspjeha stoji zapravo ideja da je jeftino i kratkotrajno nekad bolje od skupog i dugotrajnog.

“Klasični” sateliti su golemi uređaji, teški i do 3,5 tone, a neki dosežu veličinu autobusa. Svaka komponenta napravljena je upravo za svemirske uvjete - primjerice, za jako zračenje - za orbite i do 35.000 kilometara iznad Zemljine površine (malo manje od desetine puta do Mjeseca). Razvoj satelita stoga je dugotrajan proces, što znači da već u trenutku lansiranja normalni satelit zapravo više nema najsuvremeniju tehnologiju, a u upotrebi će biti barem desetak godina. Uz sve to, cijena je prosječnog klasičnog satelita između 100 i 300 milijuna dolara.

Jeftin proizvod

Planet Labs zato koristi gotovo isključivo gotove komponente, već dostupne na tržištu, a njihov mini pogon može ih napraviti 20-ak u jednom tjednu. Iz istog razloga Dove može pratiti razvoj tehnologije pa je dosad kompanija napravila 14 generacija svog mini satelita. Komponente nisu, naravno, posebno otporne, ali je cijeli satelit toliko jeftin (navodno stoji manje od milijun dolara, kaže Bloomberg Businessweek) da se bez problema zamijene. U svemir se mogu poslati svakom raketom kojoj ostane malo mjesta uz ostali krupniji teret jer su im dimenzije 10x10x30 centimetara. Manevriranje je moguće zakretanjem “krila” s fotoćelijama, koja djeluju kao jedra u rijetkoj atmosferi niske orbite od 370 do 500 kilometara iznad Zemljine površine. Predviđeni životni vijek im je tri godine, nakon čega padnu i sagore u atmosferi.

Planet Labs je prije nekoliko dana najavio kako u svemir 14. srpnja šalje još 50-ak Dove satelita raketom Sojuz. Bude li sve u redu, najavljuje Planet Labs, novi sateliti omogućit će još učestalije snimanje planeta.

Tagovi

Izdvajamo