Proizvođač palubne opreme, splitska tvrtka Adria Winch, koja je ove godine dobila nagradu kao najbolji izvoznik na rusko tržište, do polovice kolovoza trebala bi početi s isporukom dvostruko većeg vitla nego što je do sada radila. Vitla su mase iznad 50 tona, a s pripadajućim čeličnim užetom masa im prelazi 70 tona. Ostvaruju poteznu silu od 1000 KN (kilonjutna). Za sada su dva plus dva takva hidraulička vitla ugovorena za rusko brodogradilište Nevski iz Sanktpeterburške oblasti te dva električna vitla za brodogradilište Viborg. Ovih dana trebao bi biti potpisan ugovor o izgradnji još dva električna vitla tih dimenzija.
Najbolja oprema
Predsjednik uprave Adria Wincha Milivoj Peruzović kaže kako su čitav projekt vodili mladi inženjeri Adria Wincha Alen Kovač, Marko Bilandžić, samostalna konstruktorica Maja Zore, dva mlada programera… Naravno, sve je rađeno uz podršku i nadzor direktora konstrukcijskog odjela Nebojše Galetovića.
“Radi se o dvostrukom vitlu namijenjenom za vuču brodova. Tegljač i ledolomac na koji će biti ugrađena naša vitla plovit će u Sjevernom ledenom moru, gdje su normalne temperature oko minus 40 stupnjeva. Od nas su tražili da vitlo nesmetano radi na minus 50 stupnjeva. Tako da su u njega ugrađeni specijalni materijali, koji mogu podnositi napore na tako niskim temperaturama. Paluba svakog ovakvog broda opremljena je glavnim vitlom i s desetak malih koje smo mi do sada radili. Do ovoga puta nismo nikada radili glavno vitlo za velike brodove. To su radili drugi, a sada ih radimo i mi. Ugradili smo opremu najboljih svjetskih proizvođača među kojima ima i hrvatskih, poput agregata tvrtke Sormiko iz Svete Nedelje”, pojašnjava Nebojša Galetović.
Sama izrada prema Galetovićevim riječima bila je vrlo zahtjevna, počevši od posebnog izračuna konstrukcijskog rješenja, preko nabavke i ugradnje specijalnih materijala pa sve do izrade softvera. “Morali smo sve uravnotežiti da vitlo ima sve funkcije tako da može izdržati sve napore a da ujedno ne bude glomazno. Na sve se mora paziti, jer su pri takvim operacijama velike sile, a vitlo mora reagirati u svim izvanrednim situacijama. Mora brzo reagirati i napraviti određenu funkciju, koja je neophodna da se spasi posada i brod od potapanja. Posebnost ovog vitla je upravo u tim dodatnim funkcijama i sigurnosti, kako bi ono funkcioniralo na optimalan način u izvanrednim i kompleksnim situacijama, kad se zahtijeva brza i kvalitetna reakcija. Bilo je slučajeva kad vitlo nekih svjetskih poznatih proizvođača nije reagiralo što se u našem slučaju, uvjereni smo, ne može dogoditi. S tehničke strane radi se o velikom iskoraku. Radi se o novom proizvodu tako da smo pazili na svaki pojedini detalj. Sve smo više puta provjeravali i testirali. Iskustvo smo do sada stekli gradeći manja vitla koja su nam postala rutina. Mi jamčimo da naše vitlo sigurno može napraviti ono što smo obećali. Iza svega što je napisano stojimo. Nastojimo se kvalitetom pozicionirati na to tržište”, pojašnjava Galetović.
Transport
Alen Kovač, voditelj projekta izgradnje, mišljenja je da je prednost tvrtke u kojoj radi u tome što stariji inženjeri, koji od samog početka rade u Adria Winchu, imaju ogromno znanje i što to znanje i iskustvo prenose na mlađe. “Barem desetak stručnjaka iz naše tvrtke predaje na sveučilištima i veleučilištima. Naša prednost je i to što imao objedinjene sve usluge. Počevši od razvoja i upravljanja pa sve do proizvodnje”, kaže Kovač.
Kovaču i Galetoviću žao je što ne opremaju brodove u domaćim brodogradilištima. “U nekim slučajevima naša brodogradilišta ne odlučuju o tome, nego naručitelj broda, ali bismo ipak mogli više dobiti posla u domaćim brodogradilištima. Kod nas se uglavnom ugrađuju nizozemska vitla”, objašnjavaju.
Zbog toga što cesta koja vodi do pogona Adria Wincha prolazi ispod Dioklecijanova akvadukta, vitlo će se morati rastaviti zbog transporta te ponovno sastaviti nakon ukrcaja na transportni brod.
To je tehnička strana priče. Međutim, vrlo značajna, a možda i značajnija je poslovna. Adria Winch do sada nije imao reference u gradnji ovako velikih vitala, ali zahvaljujući dobrim referencama u gradnji manjih vitala dobili su priliku i povjerenje naručitelja. Za splitsku tvrtku granice su pomaknute daleko, u novu tržišnu nišu u kojoj vlada konkurencija samo nekoliko tvrtki.
Vrijednost jednog hidrauličkog vitla s opremom kreće se oko 500.000 eura, dok je električno skuplje za oko 20 posto.
Predsjednik uprave Adria Wincha Milivoj Peruzović kaže kako je skupa sa svojim najbližim suradnicima godinama planirao gradnju ovako velikih vitala.
“Sada je tržište off shorea gotovo neaktivno, tako da su se poslovi sveli na minimum. S norveškim off shore-kompanijama mi smo dosta radili. Doduše Norvežani rade plovila za ribarske farme i za marikulturu i tu mi dosta surađujemo, ali to je neusporedivo i nije mjerljivo u odnosu na ono što je bilo u off shoreu. To nisu niti po vrijednosti slični poslovi. Ovako smo pronašli nišu, i to ne bilo kakvu, nego brzorastuću u Rusiji. Osim ovih šest, ovih dana bismo trebali ugovoriti još dva električna vitla istih dimenzija. Sada poslujemo na najvišoj razini. Kompletirali smo čitav set vitala, tako da možemo opremiti čitavu palubu broda samo sa svojoj opremom. Na natječaju su nam konkurenti bili Španjolci, Kinezi i Turci. Španjolska tvrtka Fluid Mechanics koja je konkurirala niskom cijenom ovakvih vitala, uz doduše i lošiju kvalitetu, u potpunosti je izbačena s ruskog tržišta”, pojašnjava Peruzović.
Tržište
Tako je Adria Winch uspio diversificirati tržišta jer je do sada najviše prihoda imao s ruskog i norveškog tržišta, a off shore je bio najzastupljeniji. Sada, osim u ove dvije države i nešto na domaćem tržištu, svoje proizvode plasira u niz europskih država. Osim s Norveškom, radi s Turskom, Poljskom, Njemačkom, Portugalom, Nizozemskom i Belgijom, nedavno je ugovoreno opremanje jednog talijanskog broda… Ugovorili su dva posla za Kinu, a prije nekoliko dana pobijedili su Rolls-Royce na jednom natječaju u Finskoj.
“Morali smo nadoknaditi gubitak off shore tržišta. Uspjeli smo dokazati da su naši proizvodi puno kvalitetniji i napredniji. U kriznim situacijama vrlo je važno da preživi posada, da se brod ne potopi, a sve to se može ostvariti ako preživi vitlo. Primjerice, kad teglite brod na udaljenost od 700 metara, pa vam između teglećeg broda i broda koji tegli uplovi nekakav brod i dođe do incidenta, ako je vitlo kvalitetno, neće vam se potopiti brod. U vitlu su ugrađeni posebni senzori te još neke sigurnosne funkcije. Naša prednost je i to što je sugovornik s brodovlasnikom ruski državljanin. Mi smo u ovaj posao uveli niz hrvatskih dobavljača poput Končara, Sormika...” pojašnjava Milivoj Peruzović.
Predsjednik Uprave Adria Wincha iskoristio je i činjenicu da Rusija dosta ulaže u otvaranje sjevernog plovnog puta. Za održavanje tog plovnog puta potreban je velik broj tegljača i ledolomaca tako da se dosta ulaže u gradnju tegljače i ledolomce. Na Kaspijskom jezeru, isto tako, planirana je gradnja tegljače. Međutim, Adria Winch najviše očekuje od ruskih brodogradilišta koja će graditi ribarsku flotu.
Ove godine će tako ova splitska tvrtka unatoč teškoj krizi u off shoreu povećati prihod za najmanje 15 posto. Uglavnom taj rast možemo zahvaliti tome što su gubitke u off shorea nadoknadili na ruskom tržištu.
“U Rusiji je velika aktivnost. Poduzeli smo određene korake kako bismo dobili poslove. Naime, Rusija je generalno postavila određene barijere prema uvozu, čak i u segmentima u kojima je uvoz dozvoljen a koji je usporen raznim dodatnim provjerama. To, naravno, predstavlja problem jer se moraju prijeći dodatne barijere kako bi se ugovorio posao i kako bi se dobio novac. Takva procedura našu tvrtku ne ugrožava, nego samo usporava i tome se moramo prilagođavati. Što se tiče sankcija, mi ne radimo za vojnu industriju pa da bi se one na nas odnosile. Komplikacije koje je Rusija postavila kao odgovor na sankcije dosta usporavaju poslovanje tako da, što se tiče rokova, ne možete ništa planirati. Poslovi su dobiveni i sigurni su. Tako da se mi ne bojimo”, pojašnjava Peruzović.
Ruski uvjet
U Rusiji su, dakle, dva projekta koje država dijelom financira. Jedan je gradnja ledolomaca i tegljača te gradnja ribarske flote. Uvjet je da se u te brodove ugradi domaća, odnosno, ruska komponenta.
“Takav pristup je meni sasvim normalan. Problem predstavlja to što u Rusiji nema značajnih proizvođača opreme za ribarske brodove. Skupa s renomiranim Zavodom imeni Gorkogo imamo zajedničku tvrtku u Republici Tatarstan. Zavod imeni Gorkogo renomirani je zavod sa 120 godina tradicije u brodogradnji i metalurgiji. Proizvodi zajedničke tvrtke smatraju se lokalnim proizvodom. Jednostavnija vitla mogu se proizvoditi u našoj zajedničkoj tvrtki, a veliko vitlo smo mi već sada počeli proizvoditi i stekli smo reference”, kaže Milivoj Peruzović.
U narednom razdoblju zahvaljujući novim velikim vitlima koja je Adria Winch počeo proizvoditi i poslovima dobivenim u Rusiji na opremanju brodova tegljača te očekivanim poslovima opreme ribarske flote u Rusiji, Peruzović očekuje ubrzan rast. “Ovo je prodor u jednu novu nišu opreme većih brodova. Pojedinačni ugovori su višestruko veći nego do sada, a zarada je solidna. Ako se sve bude odvijalo prema planu oko gradnje ribarske flote, mi ćemo značajno porasti po prihodima na godišnjoj razini. Najmanje 15 posto ove godine. Adria Winch ostvaruje godišnji prihod od oko 14 milijuna eura”, otkriva Peruzović.
U Rusiji se planira graditi 218 ribarskih brodova do 2030. godine. Država će poticati sve one koji grade ribarske brodove u ruskim brodogradilištima s uvećanom ulovnom kvotom za 20 posto. “To je tokom godina ogroman novac jer ribe ima dovoljno. Povećanje ulovne kvote za ribare znači i lakši pristup sredstvima banaka za dobivanje povoljnih kredita. Zakon koji regulira gradnju ribarske flote u Rusiji izglasan je u lipnju ove godine. Važno je da će se sad prvi put u povijesti ribarski brodovi graditi u Rusiji. U bivšem SSSR-u gradili su se u današnjim baltičkim državama i Ukrajini. Ruska brodogradilišta i vlasnici tih brodova tim zakonom dobili su uvjet da najmanje 20 posto ribarske opreme na tom brodu mora biti ruskog porijekla. Oni to za sada nemaju, ali imaju našu zajedničku tvrtku koja može ispuniti taj uvjet. Paluba ima 21 različito vitlo, a ugrađuje se ukupno 35 vitala”, objašnjava Peruzović.
Peruzović smatra realnim da do kraja godine ili početkom iduće Adria Winch dobije najmanje pet ugovora za opremanje prekooceanskih kočarica. Pojedini paket, odnosno ugovor o opremanju tih brodova, vrijedan je između 2,5 i tri milijuna eura.
“Znači, uz ovaj redoviti rast moguće je da mi porastemo za čak još 10 milijuna eura po prometu u nekoj narednoj godini. Za takvu eksploziju se treba dobro pripremiti. U Hrvatskoj ima dovoljno kapaciteta i znanja da se napravi takvo što. Uza sebe bismo u tom slučaju vezali niz domaćih proizvođača opreme. Iskustva opremanja takvih ribarica imamo jer smo slične opremali u Norveškoj. Tamo je bila jedna kampanja prije pet godina gdje smo mi dobili i realizirali dosta poslova. Pritom je važno što u Rusiji cijene norveško znanje i njihove uspjehe u gradnji brodova za ribarstvo i marikulturu. Očito je da je nama kriza pomogla jer nas svi traže, a vrlo smo zadovoljni kako ugovaramo poslove. Nisam mogao zamisliti bolju situaciju”, ističe predsjednik uprave Adria Wincha.
Posao u Finskoj
U Rusiji se zbog velikog broja unutrašnjih plovnih putova priprema gradnja brodova rovokopača ili plovnih jaružala. Zadnji takvi brodovi su napravljeni u SSSR-u.
Peruzović je jako zadovoljan što će ovih dana u konkurenciji s Rolls-Royceom dobiti prvi posao u Finskoj. “Pobijedili smo ih u opremi kojom se oni hvale”, kaže Peruzović, te dodaje da je Adria Winch svih godina, a osnovan je 1990., rastao. Imao je pad samo prve godine krize u Rusiji. To ovaj iskusni inženjer i menadžer naziva zastojem, jer poslovi nisu propali nego su odgođeni.
Adria Winch upravo dovršava gradnju nove poslovne zgrade. Uz to, tvrtka je na javnoj dražbi za 4,6 milijuna kuna prošli mjesec kupila zemljište u susjedstvu od 14.000 četvornih metara od kojih je 3000 hala. Zemljište je bilo u vlasništvu Željezare Split, koja je u stečaju.
“Tako smo dobili prostor za širenje i imamo ambiciju dovesti svoje kooperante u taj prostor”, pojašnjava Milivoj Peruzović.