Bivši predsjednik Republike reagira na riječi koje mu je uputio Milorad Pupovac u intervjuu za Globus, a ovdje ga prenosimo iz tiskanog izdanja.
Piše Dr. Ivo Josipović.
Javno sam ga pozvao, iskoristite to što Vlada ovisi o Vama, uvjetujte joj svoju podršku odustajanjem vladajuće stranke da Zagrebu otme Titov trg. Njegov odgovor? “Nisam ja Šesta lička da spašavam maršala!”
U slavnoj literaturi za mlade, “Harryju Potteru”, jedan od najvažnijih likova je Onaj-čije-se-ime-ne-spominje. On je moćan i zao čarobnjak koji izaziva strah i čije se ime izbjegava izustiti da se ne navuče zlo. Glavni lik ove kolumne nije tako strašan, ne treba se bojati zazvati njegovo ime, naravno, ako egzistencijalno ne ovisi o interesnoj mreži koju je ispleo. Ali, posebno u kontekstu antifašizma zaslužio je da mu se ime ne spominje. Zašto? Zato što je njegov antifašizam čista prijevara, kulisa iza koje se kriju prazne riječi. Zato što je njegov antifašizam puki politički marketing, jer je njegov multikulturalizam tek instrument vlasti i političke trgovine. Zato što je njegova borba za prava zajednice koju predstavlja ograničena vlastitim interesom da vlada.
Jasenovac
Onaj-koji-nije-Šesta-lička drži sjajne govore o antifašizmu, Titu, partizanima, žrtvama ustaša. Istina, nekih se zločina iz Drugog svjetskog rata sjeća rjeđe, skoro nikako, i s manje strasti no strašnih ustaških. Kaže, i Draža, daleko mu kuća, briga je onih preko Dunava, ne nas, što bismo mi o njegovoj rehabilitaciji!? Sjećam se onog vikenda u Jasenovcu kad su antifašisti odbili biti na komemoraciji zajedno s Vladom koja zatire antifašizam i njegova sjajnog, emotivnog govora koji je tamo održao. Antifašizam svetinja, žrtve vape za pravdom, vlast tolerira ustašofiliju, čak i tablu s ustaškim znakovljem tu, podno jasenovačkog kamenoga cvijeta…
Pljeskao sam, mislim, pravi je antifašist! Ali, čekaj malo, tko je ta vlast danas? Uh, on, Onaj-koji-nije-Šesta-lička, važna je njena karika, čvrst i pouzdan partner Vladi, dio vladajuće koalicije. Pitam ga, nakon ovog govora sigurno izlaziš iz vlasti. Ta nemoguće je ovako govoriti o antifašizmu, o vlasti koja ga svakim danom nagriza i omalovažava, o vrijednostima antifašizma, i ne-vrijednostima ustaštva, i biti u vlasti koja tacite, a i aktivno, od antifašizma radi zločin, a od ustaških zločina domoljublje. U ponedjeljak - ništa. Nema ostavke, nema krize vlasti, nema presice na kojoj Onaj-koji-nije-Šesta-lička objavljuje izlazak iz koalicije. Mislim, valjda čeka neki skori povoljni trenutak da dotuče vlast o kojoj tako loše misli i govori.
Dan D!
Konačno, dan D! HDZ-ova vlada nakon razlaza s Mostom visi o koncu. Škare su u njegovim rukama. Siguran sam, prerezat će konac, srušiti mrsku vladu, možda čak i uspjeti s lijevom, antifašističkom oporbom i centrom presložiti vlast i bez novih izbora. Ili, na novim izborima, jer izborni mu sustav jamči mjesta u Saboru, pomoći da tvrda desnica, razni Glasnovići, Hasanbegovići i Esihi odu u oporbu. Ali, veliki antifašist, kritičar ustaštva, čovjek čiji glas na rubu plača drhti dok na skupovima u Jasenovcu, Jadovnu ili Srbu govori o strahotama ustaštva, opasnostima njegove reafirmacije, stradanjima Srba i važnosti antifašizma, zajedno s rečenim perjanicama desnice, ljudima koji relativiziraju ustaški zločin a antifašizam proglašavaju zločinom, diže ruku za spas HDZ-ove vlade. Kao, čuva stabilnost države, brani interese svoje manjinske zajednice!? Pakt “antifašiste” s ustašofilima spasio je vlast.
Srb, 260715. Kod spomenka u Srbu polaganjem vijenaca obiljezena je obljetnica Dana ustanka naroda Like od 27. srpnja 1941. godine. Paralelno tom dogadjaju odrzao se i prosvjed koji je organizirala Autohtona Hrvatska stranka prava, prosvjedujuci protiv obiljezavanja ustanka. Na fotografiji: Milorad Pupovac i Zoran Pusic.Foto: Jure Miskovic / CROPIX
Titov trg
Danas je on na vlasti, čovjek koji svojim položajem i utjecajem drži ključeve opstanka Plenkovićeve Vlade. One iste koja još nije makla ustaško znakovlje iz Jasenovca, one koja tolerira neoustaške ispade, one koju vodi stranka koja jednom od zadnjih simbola hrvatske antifašističke povijesti, Titovu trgu, mijenja ime. Iste one Vlade koju vodi stranka čiji su članovi imali bezbroj rasističkih ispada i proustaških nastupa u medijima i na društvenim mrežama. One čiji su članovi još jučer zazivali Kevine jame i prijetili ljudima druge vjere i nacije. Mislio sam, pa valjda nisu samo novci, moć i utjecaj u pitanju. Možda ipak spas desne vlasti, kolaboracionizam s Esih, Hasanbegovićem, Glasnovićem i društvom nosi i neke ustupke, ne samo još neostvareno micanje ustaškog znakovlja iz Jasenovca. To je premala cijena za veliku podršku koji Onaj-koji-nije-Šesta-lička daje Plenkovićevoj Vladi. Javno sam ga pozvao, iskoristite svoj utjecaj, iskoristite to što Vlada ovisi o Vama, što sada ili nikada imate priliku učiniti Hrvatsku, posebno ovu vlast, boljom. Uvjetujte svoju podršku Vladi odustajanjem vladajuće stranke da Zagrebu otme Titov trg. Tražite da se izbrišu sve one ulice Mile Budaka i drugih ustaša iz naših sela i gradova. Uvjetujte svoju podršku Vladi obnovom barem nekih spomenika antifašizmu, onih koji su, poput Bakićevih, ne samo spomen besprimjernom junaštvu partizana već i velika umjetnička djela. Možda i da tražite promjenu sadržaja udžbenika koji krivotvore ili barem prešućuju povijest? Ili da podsjetite na zakonsku obvezu ćiriličnih natpisa u Vukovaru? Rezultat? Njegov odgovor? “Nisam ja Šesta lička da spašavam maršala!” Odgovor Iskren i jasan. Sad je jasno: on nije antifašist, on je pravi, iskonski kolaboracionist. Sada, s distance, oduvijek je to i bio, samo što mnogi, priznajem, dugo ni ja, nismo to vidjeli. Naprosto, nismo imali mudrost jednog Sime Rajića, velikog čovjeka, Srbina, ne po profesiji, već po pripadnosti kulturi i tradiciji svog naroda, čovjeka koji je i hrvatski domoljub, čovjek koji svojim iskrenim srpstvom nikada nije trgovao. Mudrost čovjeka koji je davno vidio tko i što Onaj-koji-nije-Šesta-lička zaista jest.
Kaže u Globusu Onaj-koji-nije-Šesta-lička, branio bi on Tita, ali ne kad ga prozivaju osvjedočene kukavice. Misli valjda na onoga koji je hrvatsko-srpske odnose bio, protivno struji, pokrenuo ka pozitivi. Onoga koji je doveo srpskog predsjednika na Ovčaru, onoga koji je jedini Hrvat-visoki političar koji je ikada otišao na grobišta pobijenih nevinih Srba u Domovinskom ratu i doveo bojnu HV-a da im oda počast. Onoga koji je u BiH govorio o našoj pogrešnoj politici spram te zemlje, a u Izraelu, prije svih, rekao kako je ustaška guja tu među nama, onoga koji je za beogradski tisak rekao kako je sramotna rehabilitacija Mihailovića, Nedića i sličnih. Da, i onoga tko je rekao kako u Hrvatskoj nemamo samo hrvatski, već i srpski nacionalizam i etnobiznis, da su ustaše i četnici jedno te isto, izdajnici koji su bili kolaboracionisti Hitleru i Mussoliniju. Hajde, prijatelju Onaj-koji-nije-Šesta-lička, povedi Plenkovića ili predsjednicu Grabar-Kitarović u Grubore. Ili tamo na ono groblje u šumi kraj Pakraca gdje leže nesretnici koji su pobijeni samo jer su bili pripadnici zajednice koju kao zastupaš. Jesi li tamo vodio Milanovića ili Mesića? Možda Sanadera ili Tuđmana? Mene nije trebalo voditi, otišao sam sam. Onako, kao prava kukavica, javno, da se vidi da mi je svaka nevina žrtva jednaka, da je zločin uvijek samo zločin. A i sam bi, prijatelju, mogao do Škabrnje, Borova Sela ili nekog sličnog stratišta, pokazati kako je i Tebi svaki zločin jednak i da žal ne čuvaš samo za žrtve svoje nacije.
Ne šaljite mi pozive
Neki dan, još jedan poziv. Udruga antifašista poziva na Svečanost povodom 76. obljetnice prve akcije banijskih partizana i grabovačke tragedije. Vidim i organizacija kojoj je na čelu Onaj-koji-nije-Šesta-lička je suorganizator. Njen će predstavnik govoriti, možda čak i on sam. Možda opet čujemo govor, emotivan i žestok, pravi antifašistički, onakav, s ruba plača, drhtavim ali sugestivnim i odlučnim glasom. Drugovi antifašisti, ne želim više slušati takve govore. Iza njih je jedno veliko ništa, manipulacija uvredljiva za sve antifašiste. Ne šaljite mi više pozive za antifašističke skupove koje suorganizira ili na kojima govori Onaj-koji-nije-Šesta-lička. Znam, nemate para, Vlada antifašistima baca tek mrvice. Znam, Onaj-koji-nije-Šesta-lička plaća autobus za sudionike, i još ponešto. Ali, drugovi, nemojte se ponižavati, ne dopustite da fejk antifašist, vrlo moćan čovjek koji tako lijepo govori o antifašizmu a tako malo čini za njega koristi vas i antifašizam za svoj politički marketing, za maglu koja skriva njegov kolaboracionizam s najdesnijim, pa i proustaškim političkim krugovima.
Zanimljivo je, lijevi novinari, čast iznimci, g. Dežuloviću, ne samo da se nisu kritički osvrnuli na kolaboracionizam Onoga-koji-nije-Šesta-lička i njegov pakt s ustašofilima nego ga nisu ni spomenuli. Ni riječi! Čak ni najzadrtiji ljevičari, ljudi koji u svakom “U”, pa i onome u nazivu Konzuma vide natruhe ustaštva, nisu osudili pakt Onoga-koji-nije-Šesta-lička s ustašofilima. Kritizirali su HNS što je otišao s HDZ-om i njegovim ultradesnim partnerima. Kažu, izdali i prevarili birače, prodali se za fotelje i druge koristi. Možeš misliti što su glasači stranke Onoga-koji-nije-Šesta-lička ludi za HDZ-om, još više za Hasanbegovićem, Esih i Glasnovićem!
Zar Onaj-koji-nije-Šesta-lička nije prevario svoje birače, ostarjele partizane i njihove poštovatelje kojima na skupovima onako lijepo blagoglagolji o antifašizmu? Zar ovo što on danas prodaje nije brutalni etnobiznis u kojemu su vlast, sredstva iz proračuna i privilegije jedini cilj!?
Pluralizam
Nezadovoljan je Onaj-koji-nije-Šesta-lička pluralizacijom srpskog naroda u Hrvatskoj. Eto, odmetnuo se Milanković i dobio izbore u Vukovaru. Srbe koji, i sam kaže, sve više ulaze u vlasti svih razina vidi kao podaničku reprezentaciju Srba. Pravi Srbi su samo oni u SDSS-u. Ni brojni Srbi u SDP-u, nekoliko njih u Milanovićevoj Vladi, nisu pravi Srbi. Milanović je u Vladu uzimao ljude koje je smatrao da su kvalitetni, nije ih dijelio na Hrvate i Srbe, a i oni, bili su Srbi, ali ne po profesiji, bili su, prije svega, građani ove zemlje koji žele raditi za njeno dobro. I to je jedina ispravna politika. Još da Milanović nije podržavao ovakvog Onoga-koji-nije-Šesta-lička i da je odolio sirenskom zovu hinjenog nacionalizma u izbornoj kampanji, za svoju bi politiku spram srpske manjine zaslužio visoku ocjenu.
Vrišti s naslovnice Globusa Onaj-koji-nije-Šesta-lička kako su Srbi isključeni iz svih vitalnih pitanja Hrvatske. Zanimljiva teza za nekoga tko u samom tekstu govori o građanskoj državi kao idealu. Naši sugrađani Srbi, kao pripadnici svoje zajednice, zaista trebaju biti kao takvi uključeni u sva vitalna pitanja koja se tiču prava koja manjinskim zajednicama pripadaju prema Ustavu i zakonu. Ali, u sva ostala pitanja trebaju biti uključeni kao građani ove zemlje, jednako i ravnopravno s drugim građanima. Ili možda nismo građanska država pa na svako pitanje ili problem ovog društva trebamo gledati kao Hrvati, Srbi ili pripadnici neke druge nacije? I sam sam često govorio da se ne ostvaruju u cijelosti prava iz Ustavnog zakona, kako postoje brojni slučajevi diskriminacije, sam sam urgirao da se nekim ljudima u Islamu Grčkom, Lapcu i drugdje omogući da ostvare svoja prava. Ali, ako je zaista tako da su Srbi isključeni iz društva hrvatske države, onda je i Onaj-koji-nije-Šesta-lička, nakon toliko godina obnašanja visokih državnih dužnosti, s moći koja daleko nadmašuje formalni položaj zastupnika u Saboru, vrlo neuspješan političar. Očito, za svoju zajednicu nije napravio očekivano, ono za što su ga naši sugrađani Srbi birali.
Posebno ne za one Srbe iz unutrašnjosti koji su mi, ne jednom, rekli kako svoja prava, od obnove oštećenih kuća do prava na zapošljavanje ili najelementarnijih prava, uvođenja struje ili vode, ne mogu ostvariti ako nisu članovi jedne stranke. Pogodite koje!
Zanimljiva je i praksa dovoženja birača autobusima iz Srbije na izbore s naputkom (šalabahterom) za koga glasati. Sam čin dovoženja birača nije sporan ako ga je transparentno kao dio troškova kampanje platila stranka Onoga-koji-nije-Šesta-lička. Sporni su šalabahteri, sporno je i nezakonito ako je autobuse platio netko iz inozemstva. Zadnji su lokalni izbori pokazali da je Onaj-koji-nije-Šesta-lička imao izbornu podršku iz inozemstva za sebe, ponekad i za svoje desne partnere pod sumnjivim okolnostima. Naravno, nitko to nije želio istražiti kao ni neke druge slučajeve u koje prstom godinama upiru, prije svih, naši sugrađani Srbi koji najbolje poznaju život svoje manjinske zajednice. A zašto bi se i istražilo? Istu praksu dovoženja birača, od kojih mnogi ne bi uopće ni trebali glasati na lokalnim izborima, ima i HDZ.
Konačno, nije to jedino demokratsko partnerstvo HDZ-a i Onoga-koji-nije-Šesta-lička. U Vukovaru, i ne samo tamo, održavaju stanje međunacionalnog sukoba niskog intenziteta. Tek toliko da se pred izbore može dati malo gasa, pokazati da samo nacionalne stranke mogu “svojima” dati sigurnost. Sprječavaju i da se ljudi približe, da djeca idu zajedno u školu, da se kafići ne dijele na hrvatske i srpske. Norveška skoro desetljeće u Vukovaru želi financirati zajedničku školu, onu u koju će mali Hrvati i Srbi ići zajedno, u kojoj će učiti više jedni o drugima, učiti se miru i suživotu. Znate li tko je spriječio otvaranje te škole, tko i danas, iako sudjeluje u nekakvim odborima za pripremu, sprečava djecu da budu zajedno? Naravno, Onaj-koji-nije-Šesta-lička, onaj koji želi da Hrvati i Srbi ostanu zauvijek odvojeni, i kao ljudi i kao građani. I tu u svojim novim-starim političkim partnerima ima uvijek podršku.