QWERTY je naziv za raspored znakova na latiničnoj tipkovnici koji proizlazi iz prvih šest slova u gornjem redu, gledano slijeva nadesno. Bazira se na rasporedu razvijenom 1873. za pisaći stroj Sholes and Glidden, a u gotovo nepromijenjenu obliku imamo ga na većini današnjih računala.
Pod imenom QWERTY d.o.o. početkom ove godine registrirana je tvrtka sa sjedištem u Kostreni, u Ulici Željka Čepulića 19, čiji je direktor, prema podacima s fininfo.hr, Filip Simonić, a uz njega, član društva je Karlo Marunić. Registrirani su za “ostalo obrazovanje i poučavanje” pod brojem 8559, a kako to već biva s hrvatskim tvrtkama, službeno pokrivaju više desetaka različitih djelatnosti, u rasponu od pružanja audio i audiovizualnih medijskih usluga ili istraživanja tržišta i ispitivanja javnog mnijenja, preko posredovanja u prometu nekretninama ili integrirane proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, do gospodarenja lovištem i divljači ili sportskih priprema. Ukratko, službeno se mogu baviti doista bilo čime i čini se da su se propustili registrirati jedino za proizvodnju dijelova za avione.
Kao takva, QWERTY na papiru ne upada u oči, baš kao ni tisuće hrvatskih tvrtki koje su se, za svaki slučaj, registrirale za sve za što se uopće dalo registrirati. No, specifičnost ovih poduzetnika iz Kostrene uočila je još u svibnju ekipa s portala srednja.hr, otkrivši da QWERTY, u stvari, sasvim otvoreno, putem društvenih mreža i web stranica, nudi usluge pisanja maturalnih, seminarskih, diplomskih i ostalih akademskih radova.
Cijena usluga
Prodaja maturalnih, seminarskih ili diplomskih radova u Hrvatskoj nije nikakva novost (uostalom, web oglasnici i društvene mreže krcate su oglasa u kojima pojedinci, manje ili više direktno, nude takve usluge, a cijene se kreću od 20-30 kuna po stranici na više, ovisno o složenosti rada, tako da se prosječan diplomski može kupiti za 1500 do 3000 kuna), ali postojanje specijalizirane tvrtke koja se time legalno bavi bilo je otkriće koje je pobudilo prilično veliku medijsku pozornost. Do objave prvog članka na portalu srednja.hr, QWERTY je operirao putem Facebook stranice Tajni pisac, koja je u međuvremenu ugašena. Reklamirali su se pod sloganom “Prepustite pisanje nama... sigurno imate pametnijeg posla”, garantirajući “profesionalnu, brzu i povoljnu izradu svih vrsta akademskih radova”, a čak su i nudili poslove za studente preko Student servisa.
Nakon što je skandal planuo, Tajni pisac nestao je s Facebooka, a QWERTY sada djeluje na nešto “uvijenijoj” stranici Seminarski radovi, koja u trenutku pisanja ovog teksta još uvijek postoji. Sada se, pod egidom konzultantske agencije, nudi profesionalna “pomoć pri pisanju i izradi svih vrsta radova u najkraćem roku i uz najkvalitetnije izvore”.
Tvrtka Qwerty registrirana je u Kostreni na adresi koja je u stvari obiteljska kuća oca jednog od mladića
“Cijena usluge varira od rada do rada, ovisno o opsegu, zahtjevnosti rada te njegovom roku izrade. Usluge mogu biti pružene i u ekspresnom roku, a u prosjeku se radi o roku od 48 sati do 15 dana. Za točnu cijenu se dogovaramo nakon dostave svih navedenih informacija te posebnih uputa od strane profesora, ukoliko postoje. Ukoliko zatražite naknadne korekcije, one su besplatne i bit će Vam izvršene u roku od 24-48 sati”, navodi se, među ostalim, na stranici na Facebooku.
Objavljeni su i opći uvjeti poslovanja Qwerty d.o.o., definirani u 10 detaljno razrađenih članaka. Tu se, očito, pomno pazilo na pitanje autorstva koje se spominje u nekoliko članaka, pa tako, među ostalim, u općim uvjetima stoji da je narudžba “svaki zahtjev za zasnivanjem ugovornog odnosa koji Klijent podnosi Društvu, a kojemu je svrha Klijentovo stjecanje prava ograničenog korištenja autorskog djela koje pripada Društvu”. Također, navodi se i da će, prilikom narudžbe, klijent Društvu “jasno specificirati svoje potrebe, odnosno odrediti veličinu i opseg autorskog djela čije pravo korištenja zahtijeva, tematiku autorskog djela te rok unutar kojeg Klijent zahtijeva prijenos prava korištenja autorskog djela s Društva na sebe”. Drugim riječima, ekipa iz QWERTY-ja potrudila se legalno pokriti sve eventualne rupe koje bi pitanje autorstva moglo otvoriti.
Potpora općine
Jedna od posebnih zanimljivosti u priči o QWERTY-ju jest to da je tvrtka od Općine Kostrena primila jednokratnu novčanu pomoć od 6869 kuna na ime potpore novoosnovanim tvrtkama putem mjere Programa poticanja poduzetništva za 2017. godinu. Također, zgodan je kuriozitet da je jedan od osnivača QWERTY-ja, Karlo Marunić, nećak bivše načelnice Općine Kostrena Mirele Marunić, koja pak nije sudjelovala u donošenju odluke o dodjeli potpore, što je potvrdilo i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. HNS-ovka Marunić izgubila je utrku na prošlim lokalnim izborima, a na načelničkoj funkciji zamijenio ju je Dražen Vranić. Od Općine Kostrena zatražili smo očitovanje o QWERTY-ju te su nam potvrdili da im je dodijeljena potpora koja se isplaćuje “poduzetnicima početnicima koji prvi put otvaraju obrt ili trgovačko društvo u iznosu do 50 posto prihvatljivih dokumentiranih troškova, a najviše do 10.000 kuna, a vezano za troškove ishodovanja dokumentacije potrebne za otvaranje obrta ili trgovačkog društva, nabavu osnovne opreme za djelatnost obrta ili trgovačkog društva i dr.”
Kako navode u Općini, Trgovačko društvo QWERTY d.o.o. u skladu s procedurom propisanom u Programu poticanja poduzetništva za 2017. godinu, “dana 13. 4. 2017. odazvalo se Javnom pozivu za dodjelu potpora novoosnovanim tvrtkama putem mjere 1. Programa poticanja poduzetništva Općine Kostrena za 2017. g i predalo svu potrebnu dokumentaciju”.
“Potpore se dodjeljuju temeljem provedenog postupka i kriterija propisanih Programom poticanja poduzetništva. Povjerenstvo Općine Kostrena za dodjelu potpora utvrdilo je valjanost predane dokumentacije temeljem čega je ovom trgovačkom društvu isplaćena potpora”, ističu u Općini, potvrđujući da se bivša načelnica izuzela od odlučivanja.
Bez ovlasti za kontrolu
Na pitanje hoće li, s obzirom na to da je otkriveno čime se tvrtka QWERTY, u stvari, bavi, tražiti povrat potpore, u Općini odgovaraju da, kao ni bilo koja druga jedinica lokalne samouprave, nisu ovlašteni kontrolirati niti mogu procjenjivati da li se neki poslovni subjekt bavi nekom nedozvoljenom djelatnošću.
“Takvo što je u nadležnosti drugih institucija. Ako neka od nadležnih institucija utvrdi da se trgovačko društvo QWERTY d.o.o. bavi nedozvoljenom djelatnošću, Općina Kostrena zasigurno će poduzeti sve radnje kako bi zaštitila svoje interese. Isto tako, Općina Kostrena zatražit će očitovanje trgovačkog društva QWERTY d.o.o. o ovom slučaju”, najavljuju.
Ističu i da će, utvrdi li se u slučaju tvrtke QWERTY d.o.o. nezakonito poslovanje, Općina Kostrena poduzeti “sve raspoložive pravne mehanizme kako bi zaštitila svoje interese”.
Mišljenje o slučaju kostrenske tvrtke i njihove “djelatnosti” zatražili smo i u Ministarstvu znanosti i obrazovanja RH.
“Nismo upoznati s djelatnošću tvrtke QWERTY izvan okvira onoga što saznajemo iz medija. Ministarstvo znanosti i obrazovanja nema nikakve ingerencije nad mogućim kaznenim djelatnostima spomenute tvrtke u dijelu u kojem se one odnose na aktivnosti privatnog poduzetništva. Ministarstvo će proslijediti informaciju nadležnim institucijama. Međutim, Ministarstvo osuđuje, u prvom redu, bilo kakvu moguću kupovinu akademskih radova od strane studenata ili nastavnika uključenih u sustav obrazovanja te je ocjenjuje krajnje neetičnom i profesionalno neodgovornom. Vjerujemo da će uprave visokih učilišta, kao i profesionalno odgovorni nastavnici u sklopu svoje nastavne djelatnosti, uočiti ovakve neprimjerene radnje te, u skladu sa svojim propisima i profesionalnom etikom, u sklopu svoje akademske samouprave i Ustavne autonomije, primjereno djelovati”, stoji u odgovoru resornog Ministarstva.
Kako smo neslužbeno doznali, vlasnici QWERTY-ja, Simonić i Marunić, mladići su u ranim dvadesetim godinama. Adresa na kojoj je tvrtka registrirana u stvari je obiteljska kuća oca jednog od njih. Na toj adresi nismo ih zatekli, a na lokaciji nam je rečeno da oni taj prostor koriste “povremeno” te da se klijenti moraju “prethodno najaviti”. Upućeni smo na telefonski broj koji je oglašen na poštanskom sandučiću, a odgovara telefonskom broju koji smo ranije pronašli na jednom od internetskih oglasnika.
Uspjeli smo kratko telefonski porazgovarati s Filipom Simonićem, direktorom i jednim od osnivača QWERTY-ja, no gotovo svaki njegov odgovor na naša pitanja bio je: “Nemamo komentara.”
“Naše djelatnosti su u popisu sudskog registra”, bio je njegov odgovor na pitanje čime se točno QWERTY bavi, a dodao je i da tvrtka radi potpuno legalno. Na inzistiranje da odgovori na pitanje je li točno da QWERTY za naručitelje izrađuje akademske radove, odnosno diplomske, seminarske i druge radove, Simonić je odgovorio da izrađuju “eventualne primjerke znanstvenih radova” te da pomažu “u instrukcijama”.
Na naše pitanje što se točno pod “eventualnim primjercima znanstvenih radova” podrazumijeva, Simonić je odgovorio s “nemamo komentara”. “Na žalost, ne možemo ništa komentirati”, rekao je.
Na pitanje provodi li se policijska istraga vezana uz tvrtku QWERTY, iz Policijske uprave primorsko-goranske odgovorili su nam da u “cilju zaštite osobnih podataka” ne mogu odgovarati na upite “koji se odnose na konkretne osobe”.
Očitovanje DORH-a
O tome provodi li se policijska istraga o ovom slučaju, je li protiv tvrtke podnesena kaznena prijava i radi li se uopće o kaznenom djelu zatražili smo i mišljenje DORH-a, no iz Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci odgovorili su da nam te informacije ne mogu dati, pozivajući se na članak 36. Zakona o državnom odvjetništvu, prema kojemu se spisi “za vrijeme provođenja izvida i drugih radnji” do donošenja odluke o prijavi smatraju tajnima.
O ovom smo slučaju porazgovarali s profesoricom Sanjom Barić, prorektoricom za studije i studente Sveučilišta u Rijeci, koja je ugledna pravna stručnjakinja čija je specijalnost ustavno pravo. Postojanje tvrtke koja se bavi prodajom akademskih radova problem je s kojim se uhvatila u koštac na samom početku prorektorskog mandata. Rekla nam je da je Sveučilište alarmirano čim je, u svibnju, portal srednja.hr objavio prvi članak.
Sanja Barić
“Zgroženi smo činjenicom da to postoji kao trgovačko društvo. Pisanje akademskih radova za druge protivno je akademskim standardima. Riječ je o kršenju pravilnika o stegovnoj odgovornosti studenata, kao i o kršenju Etičkog kodeksa”, rekla nam je profesorica Barić i istaknula da je Sveučilište poduzelo određene korake te da će o svemu tome javnost izvijestiti u prosincu.
Novi način ispitivanja
“Ovdje se radi o zlouporabi intelektualnih usluga. Određene mjere već su poduzete. Odnose se na način ispitivanja pri obrani diplomskih radova, gdje se dubinskim ispitivanjem može utvrditi je li netko rad doista sam napisao”, ističe profesorica Barić.
Prorektorica priznaje da je autorstvo diplomskog rada puno lakše utvrditi nego što je to slučaj sa seminarskim radovima, koji se godišnje pišu u velikim količinama pa je nemoguće za svaki od njih provesti dubinsko ispitivanje. Sveučilište, inače, od 2014. ima implementiran sustav koji otkriva plagijate, no ovdje je riječ od drugoj kategoriji, s obzirom na to da se za klijente pišu originalni radovi, tako da sustav tu nije od pomoći.
Kazne se, prema riječima prorektorice Barić, kreću od blagih, kao što su padanje predmeta i ponovno upisivanje predmeta, do najstrožih, koje uključuju gubitak statusa studenta ili oduzimanje diplome i svih akademskih titula. Međutim, najstroža kazna na riječkom Sveučilištu do sada nikome nije izrečena.
“Imali smo slučajeva sa završnim i diplomskim radovima, gdje se kroz ispitivanje utvrdilo da student ne poznaje dobro vlastiti rad. Tada bi se upućivao na novu obranu za tjedan-dva ili bi morao pisati novi rad. Problem s autorstvom jest što ga je nemoguće utvrditi bez određenih forenzičkih ispitivanja, ulaska u fileove na računalu, ulaska u korespondenciju, za što, naravno, nemamo ovlasti. Svjesni smo da problem pisanja radova za druge raste zadnjih godina, svjesni smo masovnosti pojave i besramnosti oglašavanja. Ali, jednako kao i oni koji varaju, i mi sve pratimo i koristimo nove tehnologije i metode. Poduzimamo i poduzet ćemo sve što možemo, a to uključuje i nove načine borbe”, kaže prorektorica.
Po njezinim riječima, Sveučilište pred sobom ima trajni zadatak usađivanja akademske čestitosti i morala u studente već od prvog dana, ali jednako tako i uvođenja promjena kroz predavanja, praksu i vježbe kojima će profesori svoje predmete učiniti zanimljivima te će studentima pisanje vlastitih radova biti poticaj i izazov. Sanja Barić priznaje da je to teško, s obzirom na to da imamo i primjera gdje političari nesmetano ostaju na svojim funkcijama bez obzira na to što im je dokazano plagiranje diplomskog rada.
“To što se događa pokazatelj je manjka sustava vrijednosti. Stanje društva je takvo da se ljude s diplomom tretira kao da to nije ništa posebno, mjerila uspjeha za društvo sasvim su drukčija. To poimanje studiranja kao bezvrijednog rada i znanja reflektira se i na naše studente. Mi smo to ozbiljno shvatili i nosimo se s time, ali sve to skupa trebala bi biti ozbiljna poruka političarima”, zaključuje profesorica Barić.