Daleko od toga da idealiziramo SDP, ali glavni cilj nas koji smo bliski ljevici i građanskom društvu treba biti zaustavljanje HDZ-a i Mosta, koji žele ponovno doći na vlast. Nipošto se ne smiju vratiti oni koji podržavaju NDH, a gledali smo ih posljednjih pola godine u Vladi. Zbog toga smo odlučili javno podržati Socijaldemokratsku partiju i Narodnu koaliciju, mada i na njih imamo dosta primjedbi. Bolje je imati kamenčić u cipeli, a tako bih opisao SDP, nego živjeti pod HDZ-om i rigidnim desničarima još četiri godine – objasnit će Zoran Pusić, dugogodišnji aktivist za ljudska prava, razloge koji su ga motivirali da sastavi proglas kojim je nekoliko desetaka javnih osoba podržalo koaliciju na čelu sa Zoranom Milanovićem.
Cijela stvar je zanimljiva i jer su neki potpisnici otvoreni Milanovićevi kritičari, koji su predsjednika SDP-a nerijetko optuživali da je liberal koji je stranku maknuo s ljevice i odvukao u centar. Usto, ima tu i puno osobnih animoziteta jer se Milanović mnogima uspio zamjeriti, tako da često trpi žešće napade slijeva negoli od desnice.
STRAH OD DVOJCA HDZ-MOST Ipak, izgleda kako je prevagnuo strah od zajedničkog protivnika, konzervativnog dvojca HDZ-Most, i lijevi opinionmakeri odlučili su podržati socijaldemokrate i objavili su dokument koji su ignorirali skoro svi mainstream mediji u Hrvatskoj.
Stvaranje što šire koalicije stranaka i pojedinaca, uključujući građansko društvo koje je pružilo najsnažniji otpor nacionalističkim i klerikalističkim politikama, koji bi zajednički nastupili na predstojećim izborima, i formuliranje jasnih ciljeva koji bi vodili većoj slobodi, većoj sigurnosti i većem standardu svih građana, ciljeva koji će biti odrednice postupaka jedne odgovorne socijaldemokratske stranke bilo da je na vlasti ili u opoziciji, osnovne su teze “Prijedloga za obnovu socijaldemokratske politike”, koji je sastavila skupina od pedesetak javnih osoba i intelektualaca uglavnom lijeve provenijencije.
Poznatiji potpisnici su režiser Rajko Grlić, odvjetnici Čedo Prodanović i Anto Nobilo, povjesničar Hrvoje Klasić te Vjeran Zuppa, Dragan Markovina, Zoran Pusić, Nadežda Čačinovič, Ante Tomić, Velimir Visković i ratni veteran Zoran Erceg.
U proglasu se tvrdi kako se u proteklih šest mjeseci hrvatsko društvo suočilo s pogubnim djelovanjem radikalno desne politike koja je znala što hoće i ideološki je formulirala svoje zahtjeve, nastojeći ih u što kraćem vremenu ostvariti. “Kako je među ciljevima bila destrukcija građanskog društva, a jedna od posljedica i ozbiljna šteta za ekonomiju zemlje, smatramo kako se, uoči izbora, ovo društvo i država nalaze na prekretnici. Izaberu li građani još jednom na vlast iste ljude i politike koji su u prethodnom razdoblju obnašali vlast i usmjeravali političke procese, bojimo se da ćemo se dovesti u situaciju nakon koje u dogledno vrijeme neće biti moguće izgraditi modernu i demokratsku Hrvatsku”, upozorili su potpisnici apela.
NE IDU NA LISTE Ciljevi koje treba zastupati socijaldemokratska politika jesu stvaranje ekonomije koja će biti usmjerena povećanju standarda najvećeg dijela društva, u sekularnoj državi mjesto vjeronauku je u odgovarajućim vjerskim ustanovama, umjesto u školi, i stvaranje djelotvornog pravosuđa i pravne države čiji zakoni su odraz težnje ka pravednosti, a praksa vođena nultom tolerancijom korupcije.
Izgleda da se proglas svidio vrhu SDP-a te se prošle srijede Milanović u diskreciji sastao s Pusićem. Razgovarali su punih devedeset minuta, a prema Zoranu Pusiću, Milanović je uvjeren kako će Narodna koalicija hametice potući HDZ. “Podržite nas”, zatražio je čelnik SDP-a.
Pusića sam pitao je li se razgovaralo o mogućnosti da neki od potpisnika apela završe na listama Narodne koalicije, što je on izričito demantirao.
“Nismo o tome razgovarali jer bi ispalo kao sitno žicanje. Sada treba sve uraditi da se ne vrati desničarska vlast”, pojasnio je Pusić.
Ali je usput dodao nešto što ovoj priči daje novu notu, a to je digresija kako je među potpisnicima nešto ranije “odbačena ideja o osnivanju lijeve stranke jer za to nema vremena, niti bi bilo dobro jer bi došlo do podjele glasova na lijevom centru”. Dakle, prije nego je podržan SDP, ozbiljno se razmišljalo i o novoj stranci, što mi je potvrdio povjesničar Dragan Markovina, jedan od inicijatora apela “Prijedlog za obnovu socijaldemokratske politike”.
Dragan Markovina je ponovio Pusićevu konstataciju kako je prije riječ o tome da treba spriječiti pobjedu dvojca HDZ-Most, nego o nekakvoj apriornoj bliskosti s politikom koju vodi SDP. Ionako ih ljute dugogodišnji pokušaji SDP-a da pacificiraju HDZ i uvjere ovdašnje desničare kako trebaju postati pristojni konzervativci. Za veliku većinu potpisnika, reći će Markovina, još otkako je 2000. Ivica Račan postao premijer, SDP je previše u centru. Milanović je nastavio Račanovu politiku, a ponegdje i pojačao pa ističe ulogu Franje Tuđmana u stvaranju države i predlaže da se zagrebački aerodrom nazove po prvom hrvatskom predsjedniku.
Zato je prva ideja nekih potpisnika apela bilo formiranje lijeve stranke ili barem izbornog saveza, međutim prevagnula je racionalna struja koja je zagovarala stajalište kako je glavni neprijatelj nacionalkonzervativni HDZ, a ne Socijaldemokratska partija. Izborni angažman lijeve liste oteo bi dio SDP-ovih birača i de facto pomogao desnici, što je zadnji scenarij koji žele autori proglasa.
Što ne znači kako je umrla ideja o formiranju lijeve političke stranke.
“SDP je u centru, kao i HNS i IDS, a HDZ i njihovi saveznici su popunili prostor na desnici. To znači da je prostor na ljevici ispražnjen i netko to treba popuniti”, kazao je Markovina i nastavio: “Puno je pojedinaca koji su zainteresirani za formiranje lijeve stranke, a tu su i ljudi iz nevladinog sektora, civilnog društva i neki novinari, tako da vjerujem kako će uskoro početi proces okupljanja. Za sada, to je u drugom planu jer prvenstveni zadatak je pomoći da se na izborima ne rasprše glasovi ljevice i lijevo od centra, i tako spriječiti da na vlast još jednom dođu Most i HDZ.”
REAKCIJE U SDP-U Vjeran Zuppa, koji u ovdašnjoj javnosti figurira kao jedan od intelektualnih bardova ljevice, prije prošlih izbora javno je podržao Zorana Milanovića, iako prije toga nisu bili razgovarali sedam ili osam godina. Kad sam u nedjelju pitao Zuppu kako sada gleda na šefa SDP-a, odgovorio je kako je “nesumnjivo da je Milanović intelektualno snažan, ali i hendikepiran jer to ne može pokazati na funkciji na kojoj se nalazi”.
Nasuprot nekim potpisnicima apela koji čitavu desnicu doživljavaju kao zlo, Vjeran Zuppa će umjereno konstatirati da mu ne pada na pamet misliti da su ljevičari sami po sebi pametniji od desničara (dakako ovdje misli na konzervativce, a ne proustaške sljedbenike). Samo što desnica ne razumije koja su najvažnija pitanja današnje Hrvatske, a to se vidjelo u nastupnom govoru Kolinde Grabar-Kitarović, kada niti jednom nije spomenula obrazovanje, kulturu i znanost, a ekonomije se dotaknula samo tri puta. Iako su to za Zuppu najvažnija pitanja hrvatskog identiteta, a ne rasprave o partizanima i ustašama.
Interesantno, ali još u subotu čak i u vrhu SDP-a mnogi nisu čuli za podršku koju su dobili od ljevičara. Tako je, recimo, nositelj jedne od izbornih lista najprije tražio objašnjenje o čemu se radi, a zatim tek usputno izrazio zadovoljstvo. Pritom nije jedini jer slično je reagiralo nekoliko drugih sugovornika Globusa, redom članova Predsjedništva i Glavnog odbora.
ODMAK OD APELA Dojam je da im je drago zbog ove podrške, međutim na Iblerovu trgu su prilično samouvjereni (kao što je Milanović ostavio utisak na Pusića) i drže da će sigurno osvojiti relativnu većinu mandata ovako ili onako, s potporom slijeva ili bez nje. Samo, koliko? “Rekao bih da ćemo možda uzeti sedamdeset mandata. Sve ide tome u prilog: imamo široku koaliciju, birači ne žele povratak slabe vlade HDZ-Most, a euforija oko Andreja Plenkovića splasnula je u roku deset dana. U takvoj situaciji dobro je ako nas podrže lijevi krugovi, ali što drugo mogu uraditi? Biti za HDZ?” pomalo je bio ironičan pripadnik SDP-ova gremija.
Ovaj unutrašnji odmak SDP-a od kritičara s ljevice traje godinama, još od srpnja 2008. kad je 27 javnih osoba objavilo pismo kojim su Zorana Milanovića upozorili na stanje u Zagrebu, zloporabe javnih službi, malverzacije zemljištem i korupciju i s tim u vezi prozvali Milana Bandića i suradnike kao vrh hobotnice. Njihov zaključak da se “Bandić i suradnici ne mogu smatrati socijaldemokratima” Milanović je bio odbacio i arogantno uzvratio da je on izabran da okuplja stranku, a ne da je razbija.
Bio je to jedan od najvećih Milanovićevih autogolova, i početak njegova višegodišnjeg distanciranja od, nazovimo tako, ovdašnje lijeve inteligencije. Zato je i sadašnja podrška primljena s određenom rezervom jer i na Iblerovu trgu znaju kako jedino što dijele s potpisnicima apela jesu zajednički politički neprijatelji – Most i HDZ.
Što se ostalog tiče, Ivan Račan će objasniti kako cijelu platformu Nove ljevice, kako je predlaže skupina intelektualaca, SDP već obuhvaća svojim radom i politikom. “Može se razgovarati o uspješnosti provedbe pojedinih ideja, ali tada se mora razgovarati i o realnosti koalicijskih vlada i obnašanja vlasti. Papir trpi sve, stvarnost baš i ne. Vidim prostor za radikalniju lijevu opciju na političkoj sceni, i ima ih, iako ne privlače naročitu pažnju birača i javnosti, ali ne i za novu socijaldemokratsku stranku. Za to bi mi u SDP-u morali doživjeti sudbinu niza lijevih opcija iz prethodnih izbornih ciklusa koje su od velikih ideja i bljeskova do marginalnosti stizale brzinom meteora. Odlazak na marginu se SDP-u neće dogoditi u predvidljivoj budućnosti”, drži Račan.