GLOBUSOV SPECIJAL

PAPA KOJI JE PODIJELIO HRVATE Zašto Franju jedni obožavaju, drugi jedva podnose, a treći ne vole: Ovo je sedam prigovora koje mu najčešće upućuju

Pope Francis arrives to lead the weekly general audience in Saint Peter's Square at the Vatican March 1, 2017. REUTERS/Max Rossi
Max Rossi / REUTERS

O papi Franji, na izmaku četvrte godine njegova pontifikata, postoje u hrvatskoj (i široj) javnosti podvojena mišljenja. Jedni su njime oduševljeni i kuju ga u zvijezde, drugi su prema njemu rezervirani, ne paše im i pritom čak ne kriju da bi na njegovu mjestu radije vidjeli nekoga drugoga. Imamo pritom jedan paradoks: među onima koji simpatiziraju papu Franju velik je broj ateista, odnosno onih koji ne idu u crkvu i kojima je Crkva, kao zajednica i ustanova, nešto strano. Ili su, štoviše, po nacionalnosti Srbi (tj. po vjeroispovijesti pravoslavni).

To je dosad bilo nezamislivo. Dosad smo uvijek imali obrnutu situaciju (koju smo ujedno smatrali normalnom i logičnom): da papu brane katolici, deklarirani vjernici, a da ga napadaju – ili su prema njemu rezervirani – ateisti, agnostici, Srbi, pravoslavni, protivnici Rimokatoličke crkve... Ova sadašnja situacija apsolutna je inverzija i presedan, dosad nezabilježen u povijesti RKC-a.

Pope Francis smiles during his visit to the All Saints' Anglican Church in Rome, Italy February 26, 2017. REUTERS/Alessandro Bianchi
Alessandro Bianchi / REUTERS
 

– Mene je papa Franjo oduševio – rekao mi je sociolog religije i znanstveni savjetnik na Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar” u Zagrebu dr. Ivan Markešić. – Oduševio me, prije svega, svojom skromnošću, jednostavnošću, ljudskošću, franjevačkim siromaštvom i svojom kršćanskom širokogrudnošću, svojim pristupom ljudima. U svome odnosu prema drugima uvijek pravo ima onaj drugi, dotle da se i mala djeca vole i žele s njime igrati. On nije populist u pejorativnome smislu te riječi. Uostalom, a što nije nevažno, on nijednu dogmu Katoličke crkve nije ukinuo, ali je svojim istupima omogućio da se dogme prihvaćaju s razumijevanjem.

Sasvim suprotno mišljenje od profesora Markešića o papi Franji ima teolog i komunikolog, ujedno i docent na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta “Josip Juraj Strossmayer” u Osijeku, dr. Ivica Šola. U našem nedavnom razgovoru u Osijeku kazao mi je:

– Papa Franjo meni nikako ne leži. Ja kao katolik poštujem instituciju papinstva, ona je od ključne važnosti za Crkvu, njezino jedinstvo i polog. Ali jednako tako kao katolik u možda nebitnim stvarima kao što je pitanje stila imam pravo izraziti rezerve. Međutim, nije ovdje riječ samo o stilu nego i o nekim javnim istupima pape Franje o osjetljivim doktrinarnim pitanjima, koja su me, iskreno rečeno, šokirala. Primjerice, govoreći o problematici obitelji, on brojne obitelji, tj. obitelji s mnogo djece, uspoređuje sa zečevima, a jednom je izjavio da ako netko čini po svojoj savjesti, čini dobro. To se od jednoga pape nije moglo očekivati. Jer, osim subjektivnog, a to je savjest, postoji u katoličkom nauku i objektivni moralni zakon, a to je – naravni zakon. Jedno bez drugoga ne ide. Kako da vam kažem, papinstvo je služba, a ne personality. A ta služba ima svoja pravila ponašanja!

Pope Francis greets the faithful during an audience with the Community of Capodarco, a non-profit organisation that promotes the rights of socially marginalized people, in Paul VI hall at the Vatican February 25, 2017. REUTERS/Alessandro Bianchi
Alessandro Bianchi / REUTERS
 

U Hrvatskoj (tj. u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, ali i malo šire) postoji nekoliko točaka prijepora kada je riječ o odnosu prema papi Franji. I tumačenju i vrednovanju njegova dosadašnjega rada, na papinskoj funkciji.

Prva i najosjetljivija jest – “slučaj Stepinčeve kanonizacije”. Hrvatski su katolici zbunjeni, ali i frustrirani, time što je papa Franjo stavio bl. Alojzija Stepinca na kanonizacijsku listu čekanja. I pitaju se, u nevjerici, kada će ga, i hoće li ga uopće, proglasiti svetim (a taj se čin, nakon što je Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 1998. Stepinca proglasio blaženim, činio samo formalnošću, odnosno pitanjem trenutka).

7 OZBILJNIH PRIGOVORA FRANJI

1. ODGAĐA STEPINČEVU KANONIZACIJU

2. NE VJERUJE U MEĐUGORSKO ČUDO

3. NIJE “HRVATSKI” PAPA POPUT IVANA PAVLA II.

4. NE SMATRA HRVATE PREDZIĐEM KRŠĆANSTVA

5. CRKVI U HRVATA IMENUJE NOVE, “NEDRŽAVOTVORNE” BISKUPE

6. BLIZAK JE LJEVIČARSKOJ TEOLOGIJI OSLOBOĐENJA

7. OTVOREN JE PREMA MUSLIMANSKIM IZBJEGLICAMA

Cijeli tekst možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa

 

Izdvajamo