Da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković nisu u pretjerano harmoničnim odnosima, nije neka nepoznanica, ali nisu ni u lošim kao što se uporno želi pokazati posljednjih dana. Dosadašnja suradnja bila je relativno dobra, uz trzavice koje su najčešće ostale van fokusa javnosti. Recimo, predsjednica nije bila nimalo zadovoljna što je premijer odgađao imenovanje veleposlanika, iako mu je njegov tadašnji ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier poslao listu koja je za jedno vrijeme završila u Plenkovićevoj ladici. Da bi ubrzala cijeli proces, nije mnogo inzistirala ni na ”svojim” ljudima, iako je bilo nedoumica upravo oko nekih budućih veleposlanika koji su stavljeni na listu po njezinoj preporuci.
Istovremeno, gotovo se ne pamti da je premijer ikad spomenuo, pogotovo ne u pozitivnom smislu, Inicijativu tri mora, na koju je Grabar-Kitarović posebno ponosna, jer je uz poljskog predsjednika inicijator da se zemlje srednje Europe približe i surađuju na raznim projektima.
Zaoštravanje
Sličnih primjera moglo bi se još nabrajati, a opći je dojam da između dva politička brda nije bilo uvijek razumijevanja, što je, uostalom, nastavak tradicije još iz vremena kad je otišao Tuđman, a redali se njegovi nasljednici. No pravi je problem nastao kad je u javnost procurio detalj koji bi vrlo brzo mogao krajnje zaoštriti odnose dvoje, bar na papiru, najmoćnijih ljudi u državi. Iz izvora bliskih HDZ-u sve se češće može čuti da podrška Kolindi Grabar-Kitarović za drugi mandat nije kuvertirana i da još visi u zraku. Kako je predsjednica prošla tek polovicu mandata, ima još puno vremena da se i sama izjasni želi li u novu utrku, pod kapom HDZ-a, kao što i HDZ treba odlučiti koga će podržati. Međutim, ako je točno da je Plenković sam tu dilemu postavio, onda će sigurno njihovi daljnji odnosi doći u osjetljiviju fazu.
Događa se nešto što smo već vidjeli, da su predsjednik i premijer (Ivo Josipović i Zoran Milanović) iz istog političkog miljea, a da među njima nema potpunog sklada. Kada je na Pantovčaku bio Josipović, trudio se da u javnost ne izađu trzavice koje je imao s Milanovićem, ali kada se s njim razgovaralo u četiri oka, moglo se dobro osjetiti da nisu u prevelikoj ljubavi. U nekoliko je navrata šef države poslao poruke koje su se mogle pročitati kao kritika premijeru, a reakcije iz Banskih dvora bile su žestoke. Milanović kao da je poručivao ”mi smo te postavili, mi te možemo i srušiti”. Na kraju se Josipović sam srušio, a onda nepotrebno okrenuo leđa SDP-u, što se pokazalo kobnim za njegovu daljnju političku karijeru. Sada, da to nije učinio, možda bi bio predsjednik stranke i mogao bi lako razmišljati o još jednom predsjedničkom mandatu na Pantovčaku. Upravo ono što Milanović sada čini.
U ovom je trenutku jasno da je predsjednica preuzela inicijativu na vanjskopolitičkom planu. Posvetivši se brojnim domaćim problemima, Plenković je donekle zanemario teren na kojem je najbolji, a na kojem se itekako snalazi i predsjednica. Sigurno nije previše oduševljen što mu se oduzima uloga baš na vanjskopolitičkom planu, to više što predsjednica ima neke druge vizije od njega. Ona je više okrenuta Americi i njenim interesima, dok je europejac Plenković zaokupljen idejom ujedinjene Europe koja je sve više iznervirana solo igračima koji je na neizravan način zapravo ruše, a glavni su igrači upravo oni iz Inicijative tri mora.
Slovensko pitanje
Da bi učvrstio svoj (budući) položaj u EU, sada je pred Plenkovićem težak zadatak kako da udobrovolji vođe iz Bruxellesa kada je riječ o (ne)primjeni odluke Arbitražnog suda, jer Slovenija igra na kartu da Hrvatska time okreće leđa i međunarodnom pravu i uzusima koji vladaju u Europi. Donekle točno, pogotovo što je blijeda hrvatska diplomacija propustila partnerima dokazati da smo imali itekako važan razlog izlaska iz arbitraže.
Kad je riječ o slovenskim zahtjevima, predsjednica i premijer posve su složni, ali se sve važe čiji se stav više čuje i poštuje u međunarodnim krugovima.
Kolinda Grabar-Kitarović ove se godine susrela s Donaldom Trumpom, a uskoro će i s Vladimirom Putinom, pa je i ta lista najmoćnijih ljudi na svijetu dokaz da se snalazi u međunarodnim vodama. Plenković ima sve manje vremena i za “Mozart-kocke”, kako je sarkastično primijetio jedan analitičar aludirajući na predsjedničine poruke iz Salzburga u jeku vatrene pošasti u Splitu, a kada je riječ na domaćem polju, tu stvari ne stoje dobro ni za jedno ni za drugo političko brdo.
Rezultat 1:0
Uzalud Kolinda Grabar-Kitarović organizira konferencije o mladima kada oni iz Hrvatske bježe glavom bez obzira. Uzalud premijer izjavljuje da su sve službe funkcionirale u Splitu i okolici kada se zna da su uvelike podbacile i da su građani gotovo sami spasili grad. Iako gospodarski podaci pokazuju da stojimo bolje nego prije, da se vide elementi oporavka, građani su sada možda najrazočaraniji u politiku i političare. Vlada dobiva vrlo loše ocjene za svoj rad, a ni predsjednica nije na vrhu popularnosti kao što su bili njeni prethodnici u polovici svojih mandata. Sportskim rječnikom rečeno, predsjednica na vanjskom planu vodi s 1:0, a na domaćem je rezultat izjednačen, s time da ni iz Banskih dvora ni s Pantovčaka nitko do sada nije postigao pogodak za pamćenje.
Ostaju, naravno, i one stare dileme ima li predsjednica premalo ili previše ovlasti i tjera li ustavna pozicija šeficu države da nađe svoj prostor, koji se često prepleće s onim koji imaju premijer i njegovi ministri. Kada je riječ o događajima vezanima za požar i ministra Krstičevića, valja reći da je puno šumova u komunikaciji, a bilo bi logično da predsjednicu, bez obzira na to gdje se nalazi, obavještavaju o svim detaljima, i to na vrijeme. Isto tako, bilo bi logično da se neki nesporazumi rješavaju u četiri zida, ali mi smo zemlja u kojoj, očito, politički bonton nije na velikoj cijeni. Otuda i čuđenje javnosti što smo uz požar u Dalmaciji nekoliko dana gledali i buktinju između Pantovčaka i Banskih dvora.
Mogu li predsjednica i premijer bar nastaviti suradnju kakva je bila do sada, ili se mogu očekivati i veći potresi od onoga koji je doveo do kratkotrajne ostavke Damira Krstičevića? Još dok se nije znao epilog oko ministra obrane, s Pantovčaka su uporno poručivali da uzrok Krstičevićeva nezadovoljstva nije rečenica koju je Kolinda Grabar-Kitarović izgovorila u Salzburgu, nego ”negdje drugdje”. Gdje, nije rečeno. Očito, raznog nezadovoljstva, pa i među onima koji su u vrhu hrvatske politike, već ima nagomilanog na sve strane, ali i frustracija građana time što se stvari ne pomiču s mrtve točke. U Hrvatskoj je sve zacementirano kako je bilo, pomaka nema, a političari nemaju snage mijenjati društvo koje je godinama tavorilo u nekom svom svijetu, ni u kapitalizmu ni u (propalom) socijalizmu.
Utakmica se nastavlja...
Sada Hrvatsku čekaju iskoraci, jer će u protivnom biti ugrožene i uloge onih koji predstavljaju državni vrh. Čini se da je strpljenje građana došlo pred zid, pa neće mnogo pomoći teze s kojima se slažu i predsjednica Grabar-Kitarović i premijer Plenković da su mediji krivi za sve.
Naravno da političari očekuju da se o njima piše u superlativima, da sve njihove ideje prepune fraza budu dočekane kao spasonosna rješenja, ali takva su vremena prošla. Lako što traže novinari, ali građani traže poteze koji će pokazati da skupi politički aparat ima smisla, a ne da, kako su pisale novine, šef civilne zaštite bude na odmoru kada je turistička sezona i požari haraju Dalmacijom. Premijeru neće pomoći to što se slika s pilotima herojima koji gase vatru dok oni istovremeno zarađuju manje od onih koje javnost doživljava kao političke uhljebe. Zato daljnja “utakmica” između dva politička brda nema nikakva smisla. Jedino ima smisla da predsjednica i premijer, budući da su iz iste političke obitelji, učine napore da Hrvatska u njihovim mandatima krene naprijed.
Za Hrvatsku je, zapravo, posve svejedno tko će u budućnosti ostavljati bolji dojam, predsjednica ili premijer. U srcu mandata Josipovića i Milanovića također se o tome mnogo govorilo, obojica su velikim dijelom bili upravo koncentrirani na moć koju su imali i koju su htjeli povećati, a onda su im građani na izborima okrenuli leđa jer nisu ostvarili rezultate koji su se očekivali. Bude li i s Kolindom Grabar-Kitarović i Andrejom Plenkovićem dalje tako, rezultat bi mogao biti sličan ili isti. I toga moraju biti svjesni i u Banskim dvorima i na Pantovčaku.