Što svom nasljedniku u “miraz” ostavlja Tihomir Orešković? Na to pitanje pokušali smo odgovoriti u analizi dobrih i loših poteza prvog nestranačkog premijera koji je vodio zemlju u nikad kraćem mandatu u povijesti. Dobri gospodarski rezultati, nikad manji deficit, smanjenje javnog duga i zacrtane reforme koje se moraju provesti dobra su podloga za nastavak u pravom smjeru. No, izglednog budućeg premijera Andreja Plenkovića čeka i sređivanje kaosa u društvu koji su uzrokovali pojedini ministri poput Predraga Šustara i Zlatka Hasanbegovića. Orešković, i sam danas to priznaje, trebao se više angažirati oko kurikularne reforme, koju će sada morati spašavati novi premijer i novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta.
Opća slika gospodarstva
Hrvatsko gospodarstvo napokon se počelo oporavljati. Tihomir Orešković svome nasljedniku u Banskim dvorima ostavlja manji broj nezaposlenih, veći broj zaposlenih i rast svih ekonomskih pokazatelja. Objektivno, Vlada koja je potrajala samo sedam mjeseci i koja je imala privremeno financiranje i nije baš bogznašto mogla napraviti, ali dojam je da nisu radili ni štetu, barem ne u gospodarstvu.
Broj nezaposlenih na datum 12. rujna na povijesno je niskim razinama i iznosi 210.202 osobe. U posljednjih 26 godina otkad se u samostalnoj Hrvatskoj bilježi broj nezaposlenih, jedino je 1990. taj broj bio znatno niži i iznosio je u rujnu 162.402. Manji broj nezaposlenih zabilježen je i u siječnju 1991. i iznosio je 208.880 što znači da Hrvatska ima najmanji broj nezaposlenih unatrag 24 godine. Stopa registrirane nezaposlenosti prema podacima Državnog zavoda za statistiku iznosi 13,1 posto. Krajem siječnja prošle godine, kad je Vlada Tihomira Oreškovića preuzela dužnost, broj nezaposlenih iznosio je 329.230, što znači da je u njegovu mandatu smanjen broj nezaposlenih za 119.028 osoba. Pitanje je koliko je njegova Vlada imala utjecaja na to, ali činjenica je da se tom brojkom može pohvaliti, barem na način da Vlada nije otežavala poduzetnicima zapošljavanje.
Istodobno, prema zadnjim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, raste i zaposlenost. Prema posljednjim podacima DZS-a, broj ukupno zaposlenih osoba u srpnju porastao je na 1,41 milijuna zabilježivši mjesečni rast za 15 tisuća osoba, odnosno 1,1 posto. Krajem 2015. taj broj iznosio je 1,34 milijuna, što znači da je 70.000 ljudi više zaposleno. Kad je riječ o broju osiguranika, stanje u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje je bolje nego što je bilo. Trenutačno je 1,501.955 osiguranika, a 1,231.756 umirovljenika, pa je taj odnos sada 1:1,22. Pozitivni su pomaci zabilježeni i u ukupnim gospodarskim kretanjima. BDP je narastao u drugom tromjesečju za 2,8 posto, konstantno raste izvoz, industrijska proizvodnja i potrošnja građana, što nema neke prevelike veze s Vladom, ali trendovi su prisutni i nova garnitura u Banskim dvorima samo treba nastaviti u tom smjeru i pokušati ne upropastiti dobre pokazatelje.
Javne financije
U prvoj polovici godine manjak državnog proračuna konsolidirane opće države, prema nacionalnoj metodologiji, iznosio je 518 milijuna kuna ili 0,2 posto, a deficit državnog proračuna 2,4 milijarde kuna ili 0,7 posto BDP-a, što je 5 milijardi kuna manje nego u istom razdoblju lani. Vladi Tihomira Oreškovića mora se odati priznanje da je otpočetka imala jasan cilj, a to je smanjenje deficita i zaustavljanje rasta javnog duga. To se i dogodilo. Deficit je nikad manji, a prvi put se počeo čak i smanjivati javni dug. Za to su najviše zaslužni Orešković kao vrsni financijaš te ministar financija Zdravko Marić. Njih dvojica su jednostavno bili dobar tim koji je javne financije doveo u red. Doduše, treba naglasiti i to da im je i prethodnik ostavio dobru podlogu. Boris Lalovac, SDP-ov ministar financija, prvi je počeo smanjivati deficit ispod pet posto BDP-a, a Marić i Orešković su nastavili posao. Plan je da ove godine deficit bude na razini 2,6 posto BDP-a, i izgleda da je taj plan ostvariv, no vjerojatno će se deficit smanjiti još više.
Kada je riječ o javnom dugu, prema podacima Hrvatske narodne banke, na kraju svibnja ove godine javni dug je iznosio 285 milijardi kuna, što na godišnjoj razini predstavlja smanjenje od 4,8 milijardi kuna.
Ako uspoređujemo Vladu Zorana Milanovića i Tihomira Oreškovića, treba reći da nas je SDP-ova Vlada dodatno zadužila, da su u prvih sto dana digli PDV s 23 na 25 posto, uveli poseban porez na kapital i prirez te znatno podigli cijene energenata s ciljem poticanja ulaganja u to područje, koje se nije dogodilo. Tek u zadnjoj godini mandata smanjili su porez na dohodak i time potaknuli potrošnju, dok su prve tri godine glavinjali, dizali poreze, neuspješno pokušavali riješiti probleme dugova i odustajali od zacrtanih reformi. Naravno, i oni su u naslijeđe dobili užas od prethodne HDZ-ove Vlade, a Orešković je imao sreću da su okolnosti za Hrvatsku bile jako povoljne s jeftinim kapitalom i energijom, te rastom turizma. Kako su primijetili ekonomski analitičari Željko Lovrinčević i Velimir Šonje, po inerciji bismo rasli stopama od 1,5 do dva posto, a nečinjenje je uvijek bolje od krivog činjenja.
Ipak, brojke su tu: Za razliku od prethodnika Milanovića, koji nas je zadužio za 73 milijarde kuna, ili Ive Sanadera i Jadranke Kosor, koji su se zadužili za 95,1 milijardu kuna, Orešković je ipak pokušavao doći do cilja da se dug stabilizira, a potom i smanji, a u tu svrhu prodan je i državni udio u Končaru te nekim drugim tvrtkama što je donijelo milijardu kuna prihoda.
Reforme
Državni proračun za 2016. godinu donesen je u okolnostima kada nije bilo vremena za dugotrajnije promišljanje zbog pregovora o Vladi s Mostom koji su se protegli na skoro tri mjeseca. Zato je bilo logično da se zapravo prepiše plan bivše SDP-ove Vlade, s time da je trebalo naći mjesta za 2,5 milijarde kuna dodatnih troškova za plaće, pa su Marić i Orešković smanjili u tom iznosu i rashode.
No, prave reforme su izostale. To se nije moglo vidjeti u proračunu koji nije bio ambiciozan.
Ozbiljnu namjeru za reforme Vlada Tihomira Oreškovića pokazala je ipak u donošenju Nacionalnog programa reformi koji je dostavila Europskoj komisiji. Prema tom planu, koji se nije proveo jer je HDZ počeo rušiti svoju Vladu zbog afere Tomislava Karamarka, Oreškovićeva Vlada je korektno navela 60-ak reformskih mjera koje bi se mogle provesti, no pitanje je koliko u Hrvatskoj ima političke volje za to. Među planiranim mjerama ističe se reforma javne uprave i lokalne samouprave, reforma pravosuđa, sustava socijalne pomoći i zdravstva, te mirovinskog sustava. Plan je i ukidanje parafiskalnih nameta, administrativno rasterećenje, obrazovna reforma, privatizacija. Nacionalni program reformi bio je dobro zamišljen dokument. Pitanje je bi li se proveo da je Vlada i preživjela. Nacionalni program reformi Europska komisija ocijenila je kao ambiciozan i zadovoljavajući. Za razliku od prijašnje, SDP-ove Vlade, ovaj je put Europska komisija pozdravila namjere nove vlasti da za deset godina skrati rok za usklađivanje dobi za umirovljenje sa 67 godina, a pozdravljena je i odluka da se 2018. uvede porez na nekretnine.
Unutarnja politika
Unatoč dobrim gospodarskim rezultatima, koji su više rezultat inercije nego neke stvarne zasluge Vlade Mosta i HDZ-a, kada se analizira ukupan dojam o Vladi Tihomira Oreškovića, onda se tih nekoliko mjeseci koliko su bili u Banskim dvorima može opisati samo jednom riječju – kaos.
Za taj kaos najmanje je odgovoran Tihomir Orešković, ali naravno da i on nosi svoj dio odgovornosti jer se nije ni trebao prihvatiti tog posla kao što su ga mnogi upozoravali da bez stvarne podrške u Saboru, i političkog legitimiteta ne može biti lider i premijer koji će povesti Hrvatsku u bolju budućnost. Eksperiment s nestranačkim premijerom, koji nije bio na izborima i ne crpi politički autoritet s izbornim rezultatom, nije uspio, i ako smo išta dobro iz toga izvukli jest pouka da se to valjda više nikada neće ponoviti. Tihomir Orešković htio je ostati po strani dok mu se Vlada zapravo raspadala. Stalne svađe i sukobi na relaciji Most-HDZ nisu prestajale, a u trenutku kada je Most zatražio da Tomislav Karamarko zbog afere Drimia mora otići iz Vlade, Orešković je šutio da bi nakon nekoliko dana progovorio i zatražio da odu obojica. Neki ministri nisu bili na razini zadatka, neki su spornim stavovima opterećivali Vladu, a neki u svojim resorima ništa nisu napravili. Zbog činjenice da nije imao autoritet premijer je bio prisiljen sve to šutke gledati. Činjenica je bila i da s Karamarkom nije komunicirao nakon afere sa SOA-om dva mjeseca, a s Petrovom se puno bolje slagao. Treba biti objektivan pa reći i to da su Orešković i Petrov zajedno zaštitili Inu od različitih interesnih skupina, a kao glavni zagovornici arbitraže, nasuprot Karamarku i Darku Horvatu koji su se zalagali za prekid arbitraže s mađarskim MOL-om. Most sigurno ne bi mogao sam zaustaviti pozadinske procese oko Ine da nije bilo potpore Tihomira Oreškovića.
Vanjska politika
Orešković se nije dobro snašao na domaćem terenu. Političko neiskustvo i nepoznavanje sustava nekima je možda bila njegova prednost, ali pogreške su se događala. No, s druge strane, možda i neočekivano, premijer je dobro zaplivao u prekograničnim “vodama”. Održao je niz značajnih susreta, sudjelovao na Europskom vijeću, razgovarao s britanskim premijerom Davidom Cameronom, otišao na investicijski forum u Londonu gdje je sudjelovao na panelu s premijerima iz regije, dao nekoliko intervjua za značajne medijske kuće poput CNN-a i BBC-ja, sastao se s Angelom Merkel. Po pitanju izbjegličke krize nije bio za podizanje ograda, a kada je riječ o regiji, nije dodatno zaoštravao retoriku za razliku od drugih političkih aktera. Pokazao se i kao tvrd orah u odnosima s Pantovčakom. Iako je predsjednica Republike mislila da će joj Orešković prepustiti vođenje vanjske politike, pa je tako na jednom sastanku s njim predložila da umjesto njega nekad ide na sastanke Europskog vijeća i da na nekim putovanjima predstavlja Hrvatsku, to se nije dogodilo jer je on očito odlučio biti premijer u pravom smislu te riječi. Jasno je izrazio želju da konzumira sve ustavne ovlasti i da vanjsku politiku vodi samostalno. U tome mu je pomagao Stjepo Bartulica, posebni savjetnik premijera za ta pitanja. Ugledni konzervativni intelektualac bio je savjetnik bivšeg predsjednika Ive Josipovića za vjerska pitanja. Kolinda Grabar-Kitarović nije iskazala interes da je Bartulica savjetuje, ali zato je Orešković rado slušao njegove savjete iz područja vanjske politike.
Pokazao je i principijelnost kada je odbio sudjelovati u kampanji blaćenja Vesne Pusić, koju je bivša Vlada kandidirala za glavnu tajnicu UN-a, jer je shvatio da bi to samo štetilo Hrvatskoj.
“Gospodin Orešković je formiran u Kanadi, gdje vrijedi pravilo da ljudi uglavnom napreduju zbog zasluga, a ne zbog poznanstava. To posebno vrijedi u poslovnom svijetu koji gleda konkretne rezultate. U skladu s tim uvijek je donosio odluke odgovorno i u skladu s objektivnim kriterijima. To, nažalost, nije praksa u našoj politici u kojoj prevladavaju klijentelistički odnosi. Na kraju nije bio spreman popustiti pod pritiskom i postao je prepreka”, rekao je jednom prilikom Bartulica sumirajući kratak mandat Tihomira Oreškovića.
Društvene pobune
Trebao sam se više uključiti oko pitanja kurikularne reforme. Tu se ništa nije trebalo promijeniti”, priznao je Tihomir Orešković RTL-ovoj novinarki na sam dan prijevremenih parlamentarnih izbora odgovarajući na pitanje što bi drugačije napravio u svom kratkom mandatu.
Namjera zaustavljanja kurikularne reforme i iznuđena ostavka voditelja radne skupine, koja je u suradnji s najvećim stručnjacima za obrazovanje i prosvjetnim djelatnicima izrađivala strateški dokument koji treba biti temelj reforme sustava obrazovanja, na ulice je izvela više od 40.000 ljudi koji su prosvjedovali protiv toga. Ministar Predrag Šustar postao je persona non grata, a premijer nije digao glas da se reforma nastavi i da je vodi radna skupina koja ju je i izradila.
Također, Orešković nije smatrao spornom činjenicu da se protiv ministra kulture Zlatka Hasanbegovića digla cijela kulturna scena i nevladin sektor zbog ukidanja financiranja neprofitnih medija, manjinskih časopisa te čistke na Hrvatskoj radioteleviziji. Orešković ili nije imao senzibilitet za ta pitanja ili se jednostavno nije usudio otvarati nove frontove nakon što je već zaratio s HDZ-om zbog SOA-e i Ine.
Također, u brojnim pogrešnim odlukama koje je donosio ministar Predrag Šustar, ističe se i ona oko smanjenja sredstava za financiranje školskog prijevoza, a ni tu se Orešković baš nije pobunio već je Vlada uoči novih izbora ispravila grešku kako joj to ne bi bio uteg u predizbornoj kampanji.