BORIS VUJČIĆ ZA GLOBUS

VELIKI INTERVJU S GUVERNEROM HNB-a Otkrio hoće li i kada kamate rasti, progovorio i o osebujnim idejama Ivana Lovrinovića i svojim ambicijama

Zagreb, 291216. Boris Vujcic, guverner Hrvatske narodne banke.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX

Sve upućuje na to da će ova godina za državu biti financijski iznimno zahtjevna, dok bi za građane mogla biti malo lagodnija, što zbog viših plaća što zbog najave povoljnijih uvjeta kreditiranja. Centralne banke u pravilu su te koje imaju najrealnija očekivanja, a ujedno upozoravaju i na moguće rizike, pa svoje viđenje 2017. godine iznosi guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić. U razgovoru za Globus govori i o učestalim kritikama rada centralne banke, ali i svojim osobnim ambicijama.

Kako vi vidite financijske uvjete poslovanja u 2017.?

– Unatoč zaoštravanju globalnih financijskih uvjeta koje je već počelo, u Hrvatskoj se i tijekom 2017. može očekivati nastavak pada kamatnih stopa, ispod sadašnjih povijesno niskih razina, kao i dodatno labavljenje standarda za odobravanje kredita, što bi trebalo dodatno poduprijeti rast kreditiranja. Takva bi kretanja trebala proizići iz nastavka akomodativne monetarne politike HNB-a. U 2017. se nastavljaju redovne tjedne repo operacije, a produžit će se i trajanje programa dugoročnih strukturnih repo operacija putem kojih je u 2016. kreira­no gotovo milijardu kuna. Također, HNB će se nastaviti pojavljivati na deviznom tržištu kada ocijeni primjerenim. Takva monetarna politika ostaje primjerena s obzirom na kumulirani gubitak proizvodnje tijekom šestogodišnje recesije, a olakšavaju je solidan višak na tekućem i kapitalnom računu zajedno sa smanjenjem premije rizika države.

Poznata je vaša izjava kako ste konja doveli do vode, ali da ga ne možete natjerati da pije. Počinje li bolje piti?

– Plasmani banaka su počeli rasti već u ovoj godini, usporedo s jačanjem gospodarskog oporavka. Taj se porast kreditiranja, međutim, još ne vidi u nominalnim podacima o plasmanima zbog isključivanja iz ukupnih plasmana prodanih nenaplativih plasmana, otpisa plasmana i blagog jačanja tečaja kune. Ukupni plasmani, ne računajući plasmane državi, kontrolirajući za sve navedene učinke, krajem studenog rastu na godišnjoj razini po stopi od 1,2 posto. Pri tome su snažnije rasli plasmani poduzećima koji su se povećali za 2,7 posto. I kod kućanstava se vidi blagi oporavak kreditiranja koji je povezan s oporavkom na tržištu rada i jačanjem potrošačkog optimizma. Ipak, kućanstva su i dalje puno opreznija kod novog zaduživanja pa su plasmani tom sektoru porasli na godišnjoj razini tek 0,5 posto, a i to prvenstveno zbog potrošačkih kredita.

Gdje vidite veći prostor za rast kredita u ovoj godini?

– U 2017. očekujemo otprilike dvostruko snažniji rast plasmana od trenutnoga. Poduzeća bi i dalje trebala više pridonositi rastu kredita, a uz jačanje gospodarskog oporavka dva su ključna nova čimbenika koja bi mogla početi djelovati u 2017. Prvi se odnosi na olakšavanje restrukturiranja i otpisa dugova kroz otklanjanje poreznih barijera, što bi veće efekte trebalo imati na korporativni sektor zbog činjenice što se znatan broj nenaplativih kredita banaka nalazi upravo u tom sektoru. Također, kao što već dugo naglašavam, kreditnom rastu bi pomoglo jačanje jamstvenih shema za srednja i mala poduzeća. To bi ublažilo ograničenje pristupu kreditima koje postoji u vidu nedostatnog kapitala ili kolaterala. Potražnja kućanstava za kreditima bi također mogla donekle ojačati, pri čemu bi najavljeni program subvencioniranja otplata stambenih kredita mogao potaknuti kreditiranje i u tom segmentu.

Pojedini bankari su rekli da se u 2018., nakon ovogodišnjeg smanjenja, ipak može očekivati rast kamatnih stopa. Kakve su vaše procjene kretanja kamatnih stopa?

– Kako kojih. Američka središnja banka, FED, već je počela s dizanjem kamatnih stopa, koji bi se trebao nastaviti i tijekom 2017. To je već poskupilo zaduživanje SAD-a i velikog broja drugih zemalja, uključujući europske, no još ne i Hrvatske. Razlog tome je vrlo ekspanzivna monetarna politika HNB-a, s jedne, te značajno smanjivanje premije rizika na hrvatski dug, s druge strane. Zbog toga Hrvatska i dalje uživa povijesno najniže kamatne stope, kako za državu tako i za privatni sektor. ECB je u prosincu praktički najavio nastavak postojeće monetarne politike uz četvrtinu niži otkup obveznica tijekom 2017. Dakle, nakon završetka sadašnjeg programa QE, krajem 2017., uz očekivani rast inflacije i dizanje kamatnih stopa od strane FED-a, moguće je da dođe do značajnijeg rasta europskih kamatnih stopa 2018. Ako do njega dođe, mogao bi biti značajno različit za različite zemlje, ovisno o njihovoj ekonomskoj snazi i razini dugova.

Što mislite kako će u tome proći država?

– S obzirom na trenutačne razine javnog i vanjskog duga, država treba na iduće dvije godine gledati kao na utrku između promjene uvjeta financiranja na međunarodnom tržištu, na što nemamo utjecaja, i nastojanja da se smanji premija rizika na hrvatski dug, na što imamo utjecaja. Što budemo uspješniji u smanjenju premije rizika na domaći dug, to će nas manje pogoditi rast kamatnih stopa. I obratno.

Je li izglednije da se u većoj mjeri zadužuje na vrlo likvidnom domaćem tržištu ili na međunarodnom tržištu?

– Država mora voditi politiku kombiniranog zaduživanja na domaćem i inozemnom tržištu zbog valutne strukture svojih obveza. Situacija vrlo visoke likvidnosti koju je stvorio i održava HNB omogućila je državi veće i jeftinije zaduživanje na domaćem tržištu. No, u promijenjenim uvjetima niti HNB neće dovijeka moći voditi ovako snažno ekspanzivnu monetarnu politiku kao što je to do sada bio slučaj. Već sam u par navrata upozorio da to neće biti moguće uslijed otvaranja rizika financijske stabilnosti. Srećom, mi smo osigurali za Hrvatsku takve uvjete financijske stabilnosti da smo spremni za još jednu dugu zimu, a da porezni obveznici ne osjete trošak krize financijskog sektora kakav su osjetili mnogi drugi u Europi. No, država i privatni sektor mogli bi, osobito u nedostatku ispravnih politika i strukturnih reformi, ponovno osjetiti zube promjene klime.

Prema nekim interpretacijama, HNB je proteklih tjedana dodatno povećavao likvidnost, među ostalim da bi olakšao državi financiranje kod kuće.

– Prije bih rekao da skupljamo orahe za zimu. Ne zaboravite da, ako se ne počnete na vrijeme pripremati, kad padne snijeg obično bude prekasno. Do sada smo u HNB-u uvijek ispravno procjenjivali rizike i bili spremni ublažiti posljedice cikličkih previranja i šokova na financijskom tržištu. Cilj je biti spreman i idući put, pomažući na taj način državi da se spremnije suoči s onime što je čeka.

Mislite na rast deviznih rezervi?

– Da, na rast međunarodnih rezervi. Vrlo je korisno u ovom trenutku povećavati međunarodne rezerve, odnosno pokriće vanjskog duga rezervama.

Obično ste intervenirali na deviznom tržištu kada tečaj izraženije jača ili slabi, ali sada tečaj miruje.

– Tečaj miruje upravo zato što HNB kupuje devize, inače bi aprecirao, i to poprilično.

Može li se veliko povećanje likvidnosti shvatiti kao stvaranje uvjeta za veće kunsko kreditiranje? Kako vidite proces kunizacije u budućnosti?

– Povećanje likvidnosti pridonosi, naravno, i uvjetima za kunsko kreditiranja, zajedno sa strukturnim repo operacijama i to je najznačajnija strukturna promjena na tržištu kredita – činjenica da je većina novoodobrenih kredita kunska, dobrim dijelom uz fiksnu kamatnu stopu. Proces kunizacije, međutim, ograničen je činjenicom da je i dalje velika većina štednje u eurima. To je posljedica toga što mnogi ekonomisti godinama plaše narod zazivanjem devalvacije domaće valute. Ljudi su onda oprezni, jer nikad nisu sigurni neće li devalvacionisti ponovo doći na vlast i neće li se ponoviti prošlost. To onda ograničava i proces kunizacije i stupnjeve slobode za monetarnu politiku. Nitko ne želi da mu štednja gubi na vrijednosti.

Kakav je vaš stav o proračunu za 2017.?

– Nominalni manjak konsolidirane opće države mogao bi u 2017. ostati na približno istoj razini kao i 2016., odnosno na razini od nešto ispod 2 posto. Istovremeno bi se strukturni manjak mogao pogoršati za otprilike pola postotna boda, prije svega kao rezultat porezne reforme.

Rejting-agencije, odnosno tržišta, s tim baš neće biti sretni.

– Nadam se da će taj otklon od putanje fiskalne prilagodbe ostati privremen jer dostignuta razina manjka ne omogućava vođenje protucikličke politike u lošim vremenima, za koja ne znamo kada će doći, ali možemo biti sigurni da će se vratiti i da se za njih treba na vrijeme pripremiti. Također, fiskalni prostor dodatno ograničava i vrlo visoka razina javnog duga, koji je najviši među usporedivim zemljama srednje i istočne Europe, i s tim povezana najviša premija rizika kao i najveći teret kamata u usporedbi s tim zemljama .

HNB je nedavno iznio istraživanje po kojem bi potencijalna stopa rasta iduće dvije godine mogla biti oko 2,5 posto, ali uz uvjet da se značajno poboljša efikasnost poslovanja, a investicije nastave rasti po stopi od pet do šest posto.

– Procjena stope potencijalnog rasta je uvijek neizvjesna, a pogotovo kad se odnosi na budućnost. Tada se više može smatrati analitičkom vježbom, koja nam pokazuju rezultantu kombiniranja različitih pretpostavki, nego ekonomsku danost. No koncept je dobar za shvaćanje faktora, odnosno ograničenja rasta na temelju povijesti. Hrvatska je povijesno bilježila komparativno niske stope rasta ukupne faktorske proizvodnosti, odnosno dijela gospodarskog rasta koji ekonomisti ne mogu objasniti ulaganjima fizičkog kapitala i rada, a uvjetno se može protumačiti kao efikasnost poslovanja, kao i vrlo nizak stupanj iskorištenosti radne snage. Stoga, čak i uz solidan rast investicija, Hrvatska može računati tek na osrednje stope rasta BDP-a u budućnosti, osim ukoliko se ne povećaju ukupna faktorska proizvodnost i stopa participacije na tržištu rada, a strukturne reforme su način na koji se to može ostvariti.

Već ste poznati po svom zagovaranju strukturnih reformi, kao preduvjetu za ubrzanje rasta. Neki ekonomisti, međutim, smatraju da su te reforme običan mit. Tako Dani Rodrik, primjerice, navodi kako Turska nije rasla zahvaljujući fundamentalnim reformama, nego da je tek tradicionalni makroekonomski populizam dobio moderni “makeover” koji se oslanja na strana ulaganja i poticanje privatne potrošnje. Irski ekonomist Aidan Regan pak piše da brzi rast Irske nema veze sa strukturnim reformama ili štednjom, nego s razvojnom strategijom koja se temelji na stranim ulaganjima, osobito iz SAD-a.

– Što se Turske tiče, izvan svake je sumnje da su za održiv rast te zemlje ključne upravo strukturne reforme. I Hrvatska je imala visok rast prije krize koji se oslanjao na javna ulaganja i poticanje osobne potrošnje, pa smo vidjeli kako je taj model završio. U ovom trenutku, kad je turski kreditni rating, kao i hrvatski, ispod investicijskog, ili kako ga u novinama vole zvati – smeće, svi – rejting agencije, IMF, OECD, investitori, turski ministar financija i guverner – slažu se da su za održiv rast te zemlje ključne upravo strukturne reforme, tržišta rada, izuzetno važnog povećanja vrlo niske stope participacije žena, tržišta proizvoda i usluga koje vrve barijerama, korupcije, pravosuđa itd. Što se Irske tiče, Irska je jedna od strukturno najefikasnijih zemalja ne samo u Europi nego na svijetu. Upravo je razvojna strategija utemeljena na stranim ulaganjima sama po sebi strukturna reforma, jer je prati reforma poreznog sustava, sustava regulacije tržišta proizvoda, usluga i rada, obrazovnog sustava itd. Kamo sreće da je Hrvatska strukturno na razini Irske. Sasvim sigurno ne bi zaglavila šest godina u recesiji, a građani bi bili daleko bogatiji. Irska je bila u krizi ne zbog efikasnosti gospodarstva, nego zbog slabog nadzora i regulacije banaka, koji su rezultirali velikom bankarskom krizom koja je porezne obveznike koštala otprilike 25% BDP-a! Ali, zbog visoke efikasnosti gospodarstva iz krize je najbrže i izašla. Prva konferencija koju sam organizirao nakon što sam postao guverner, bila je dovođenje arhitekata upravo takvog modela razvoja, zasnovanog na privlačenju stranih ulagača, iz Irske u HNB i upoznavanje s Vladom, ne bismo li i mi preuzeli dio tih pozitivnih iskustva u Hrvatsku. Bez rezultata.

Ipak, pretpostavimo da te strukturne reforme u Hrvatskoj nikada neće uzeti maha. Kako onda vidite budućnost zemlje?

– U tom slučaju vidim nastavak postojećeg trenda prema kojem Hrvatska sve više zaostaje za usporedivom grupom zemalja središnje i istočne Europe. Većina tih zemalja postala je bogatija od Hrvatske, a ostale joj se približavaju ili je upravo prestižu. Od jedne od relativno najbogatijih zemalja postali smo jedna od relativno najsiromašnijih tranzicijskih zemalja EU. Relativno smo sve siromašniji jer smo društvo i gospodarstvo učinili neefikasnim.

Istodobno, ne manjka ni kritičara na rad centralne banke. Ali, sudeći po vašem posljednjem izlaganju u Saboru, s tim se već sasvim dobro nosite...

– Nažalost, ne mogu reći da smo se tu suočili s relevantnom kritikom. Osobno bih vrlo rado raspravljao s kritičarima, mislim da znate da to volim i smatram da je za društvo vrlo korisna i važna javna rasprava. Naravno, s argumentima i iznošenjem istine. Sedam do osam zastupnika koji su se učestalo javljali pretežno su govorili tako da je bilo jasno da ne razumiju što središnja banka radi, što može raditi i što su posljedice njenih politika. Nastojao sam odgovoriti na sve na što se može odgovoriti, na način koji je razumljiv jer, naravno, ne mogu i ne moraju svi biti stručnjaci za monetarnu politiku i regulaciju i nadzor bankarskog sustava. Moje je da objašnjavam, no ni to nije uvijek lako; kada bih vas, recimo, pitao možete li reći koja je točno bila kritika monetarne, ili politike regulacije i nadzora bankovnog sustava, ne znam biste li je mogli jasno formulirati. Pokazalo se da neki zastupnici misle da središnja banka provjerava sve kredite koje banke daju i odobrava im kome mogu dati kredit ili ne, ili da središnja banka sama daje ili bi trebala izravno davati kredite, kao u doba Jugoslavije. Kako bismo poboljšali dijalog i omogućili svim zastupnicima da bolje upoznaju rad središnje banke, pozvali smo sve klubove zastupnika u HNB. Vjerujem da će to biti izvrsna prilika da odgovorimo na sva pitanja o radu HNB-a i pokažemo kako on izgleda iznutra.

I kakav je odgovor zastupnika, kada očekujete posjet?

– Rekli su da će se javiti nakon 15. siječnja, tako da posjete klubova očekujemo nakon toga.

Možete komentirati, primjerice, prijedlog zastupnika Ivana Lovrinovića koji već neko vrijeme ponavlja kako treba uzeti 10 milijardi kuna s kapitalnog računa HNB-a u proračun i na taj način platiti kamate?

– Taj prijedlog nastoji regulirati pitanje prijenosa “dobiti”, no ekonomska suština te kategorije je da se zapravo radi o nerealiziranim pozitivnim tečajnim razlikama, odnosno o neto rezultatu s osnove usklađivanja vrijednosti pozicija bilance stanja s promjenama tečaja. Dakle, radi se isključivo o obračunskim, odnosno o nerealiziranim kategorijama, čija je jedina namjena pokrivanje općih rizika djelovanja Hrvatske narodne banke putem uključivanja istih u kapital, a ne o realiziranoj “dobiti” koju je netko zaradio, temeljem zakonskih odredbi zadržao, pa je stoga potrebno omogućiti tu isplatu vlasniku. Činjenica da su opće pričuve generirane iz nerealiziranih, obračunskih tečajnih razlika bitna je iz nekoliko razloga. Naime, bilanca HNB-a, koja se proteklih mjeseci kreće na razinama od stotinjak milijardi kuna, zapravo gotovo u cijelosti predstavlja tzv. otvorenu valutnu poziciju, odnosno zbog takve strukture bilance HNB je iznimno izložen valutnom riziku. To znači da promjena tečaja kune prema najvažnijim svjetskim valutama ima velike implikacije na financijski položaj HNB-a, a odražava činjenicu da se u aktivi HNB-a nalaze međunarodne pričuve RH, devizne, dok se u pasivi HNB-a nalaze kunske stavke – novčanice i kovanice u optjecaju, kunski depoziti banaka, uključujući i obvezne pričuve, te depoziti države. Krajem trećeg kvartala 2016. gubitak temeljem nerealiziranih tečajnih razlika, primjerice, iznosio je 1,9 milijardi kuna. Uključivanje tih obračunskih tečajnih razlika u postojeću kapitalnu poziciju Hrvatske narodne banke zato je garancija da moguće gubitke u djelovanju HNB-a neće trebati sanirati porezni obveznici. To je suština. Zanimljivo je da to nije poznato profesoru ekonomskog fakulteta koji predaje taj predmet. Nije mu poznato niti da svojim prijedlogom krši Zakon o HNB-u, te preuzete međunarodne obveze Republike Hrvatske u pogledu članstva u Europskoj uniji, čl. 123 Ugovora o funkcioniranju Europske unije i odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 3603/93 o zabrani monetarnog financiranja i čl. 130 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odnosno članak 7. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke. To su sve temeljne odredbe koje uređuju poslovanje središnjih banaka.

Nekada se kritika monetarne politike više iscrpljivala temama kao što je precijenjeni tečaj, a danas više time što se u HNB-u jede i pije i koliko se putuje. Jeste li tome i sami dali povoda?

– I to je stara tema, ne baš kao tečaj, ali nije ni friška. Počela je prije pet-šest godina, dok sam bio zamjenik guvernera, a nastavila se u više navrata mješavinom istina, poluistina i neistina u novinama. Pregled svojih putovanja i tko ih je plaćao nekoliko sam puta slao novinama. Da ih je netko htio proučiti, nešto bi vjerojatno zaključio i o stručnoj reputaciji koju imam te bi je mogao usporediti s reputacijom kritičara koje spominjete. Zanimljivo da ni jednom nitko nije došao u HNB popričati i provjeriti na licu mjesta o čemu piše ili govori. Upoznati masterchefa i sommeliera i kušati jastoge, škampe i oboritu ribu. Da jesu, vidjeli bi da to ne postoji. To, mislim, dovoljno govori. Nemamo ništa protiv propitivanja ekonomičnosti i efikasnosti institucije, kao što sam nekoliko puta jasno rekao. Sami se vodimo time da troškovno moramo u usporedbi s istim institucijama u drugim zemljama biti konkurentni. I, prema svim podacima kojima raspolažemo, takvi i jesmo. Po ukupnim troškovima, broju zaposlenih, plaćama, normalizirano za funkcije koje HNB obavlja, i po efikasnosti, odnosno onim elementima produktivnosti i učinkovitosti koji se mogu mjeriti i uspoređivati s drugim središnjim bankama. No, pretpostavljam da se onda radi o jednakom benchmarkiranju odnosno usporedbi referentnih pokazatelja svih državnih institucija i poduzeća s usporedivim institucijama i poduzećima u EU. To bi bila dobra polazna osnova ze strukturne reforme ondje gdje se usporedbom s jednakim institucijama ili poduzećima, u EU ili šire, ustanovi da se jednak posao može obavljati uz bolje korištenje resursa.

Gdje je zapela zakonska izmjena o uvođenju revizije u HNB?

– Ne mislim da je bilo što zapelo, već vjerujem da proces teče normalnim putem dijaloga između Sabora, Vlade i Europske središnje banke, te da će slijedom tog dijaloga na mišljenje Europskoj središnjoj banci biti poslan izmijenjeni prijedlog promjena zakona. HNB je također uputio Vladi neke svoje prijedloge izmjena Zakona, koji mislimo da bi bili u skladu s europskim zakonodavstvom, a u interesu Republike Hrvatske.

Sada je već prošlo četiri i pol godine otkad se postali guverner. Do kraja mandata ostaje vam godinu i pol dana. Mislite li da ste dosad mogli učiniti nešto bolje ili drukčije i što želite napraviti do kraja mandata?

– Mislim da će uvijek ostati pitanje što bi bilo da HNB nije početkom krize de facto omogućio bail out, odnosno financiranje države u trenutku kad su se financijska tržišta praktički zatvorila, odnosno postala neprihvatljivo skupa. Bi li to, ulaskom u financijski aranžman s MMF-om i EU, kao što je bio slučaj u nekim drugim državama, koje nisu imale financijski sektor toliko spreman i otporan na krizu, isforsiralo barem dio reformi koje su neophodne za efikasnije funkcioniranje države. U takvim aranžmanima, kao što znamo iz vlastitog i tuđeg iskustva, zemlja gubi značajan dio suverenosti u vođenju ekonomskih politika u zamjenu za financijsku potporu. Puno sam o tome razmišljao, no zaključak je da je stvarno teško sjediti u HNB-u i ne učiniti sve što možete, a stvorili ste prethodnim politikama mogućnost da napravite, kako biste izbjegli gubljenje te suverenosti. Drugim riječima, nemate luksuz pretpostaviti da će drugi bolje voditi politiku vaše zemlje nego što je ona sama možete voditi. Čak i ako se to kasnije pokaže vrlo upitnim. Trenutačno je cilj održavati i kratkoročnu stabilnost uz poticanje rasta i kreditne aktivnosti i pripremiti financijski sustav, a time i cijelu državu, na mogući novi šok.

Nije li, primjerice, slučaj sa švicarskim frankom mogao završiti drugačije, s manje tužbi, da je, primjerice, HNB 2015. inzistirao na provođenju optimalnog modela, umjesto da je bivšoj Vladi ponudio više opcija, pa da bira?

– Nije mi jasno odakle ta ideja. Takva tvrdnja, a već sam je čuo, ni približno ne stoji. HNB je napravio detaljnu analizu i predložio Vladi i Saboru rješenja za koja je smatrao da za Republiku Hrvatsku ne uzrokuju pravni rizik i ne utječu nepovoljno na investicijsku klimu. Vlada nije odabrala ni jedno od tih rješenja, a Sabor je jednoglasno prihvatio prijedlog Vlade. To su javni podaci. Više o tome ne mogu govoriti jer nije u interesu Republike Hrvatske, no pametnome dosta.

Dojam je ipak da se HNB držao previše neutralno.

– Da ponovim – sapienti sat!

Vi se, pretpostavljam, slažete s ocjenama da je uloga centralnih bankara precijenjena? Zar se nisu i sami postavili tako kao da upravo oni mogu izvući ekonomiju iz krize?

– Centralni bankari mogu dobrom, protucikličkom monetarnom i politikom regulacije i nadzora bankovnog sustava ublažiti negativne šokove i kupiti vrijeme za ostale nositelje ekonomske politike, ali ne mogu promijeniti ekonomiju. Ili, ako nisu dobri, mogu povećati negativne šokove lošom monetarnom i/ili politikom regulacije i nadzora bankovnog sustava, čineći financijski sustav glavnim ili jednim od glavnih izvorišta krize, kao što je bio slučaj u nekim zemljama tijekom protekle krize. Centralni bankari mogu napraviti više štete nego dobra. To je, na neki način, prokletstvo ovog posla. Nema tog ministra u Vladi koji može toliko naštetiti gospodarstvu kao loš centralni bankar, no isto tako nema tog centralnog bankara koji može riješiti realne probleme ekonomije, poput niske proizvodnosti, neefikasnosti, lošeg korporativnog upravljanja, loše organizacije uprave, teritorijalnog ustroja, korupcije, pravosuđa, zdravstva, mirovinskog sustava, obrazovanja itd.

Nedavno je HNB objavio da ste postali član Upravljačkog odbora ESRB-a pri ECB-u, kao I predsjedavajući Druge bečke inicijative. Što to za vas znači? Vidite li, možda, budućnost svoje karijere u nekoj od međunarodnih institucija?

– Izbor na te dvije pozicije za mene znači priznanje za moj dosadašnji rad u centralnom bankarstvu, no to je isto tako priznanje HNB-u i Hrvatskoj za sve što smo na tom području radili i postigli. To su izbori od kolega iz zemalja EU i međunarodnih financijskih institucija, a takvi su najdraži jer dolaze od ljudi koji dobro razumiju ono što radim. Kakva će biti moja karijera u budućnosti, ne znam. Još nikada nisam planirao niti jedan od poslova koje sam do sada u životu radio. Svaki put bi me netko nazvao, ili pozvao na razgovor. Neke od tih ponuda sam prihvatio i one su u životopisu. Na primjer, za poslove na koje imenuje Sabor, i koje su u mom životopisu, predložili su me jednom HSLS, dva puta HDZ i jednom SDP. Slično je bilo i sa zadnje dvije međunarodne funkcije za koje pitate, nisam ih planirao, nego su mi predložene od kolega stručnjaka.

Izdvajamo