Dragan Marković Palma, lider stranke Jedinstvena Srbija, prije početka kik-boks meča u Končarevu nedaleko od Jagodine 7. srpnja 2016., javno je podržao kandidaturu Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a. Palma nije bio usamljen među Srbima. Hillary Clinton tamo je bila nepopularnija nego u mnogim drugim zemljama. Javni se zagovor Trumpa isplatio. “Prije 15 dana pozvali su me neki ljudi iz SAD-a i rekli da im pošaljem sve što sam govorio o Trumpu za vrijeme predsjedničke kampanje i poslije izbora”, rekao je Palma. Nakon što je to učinio, dobio je poziv da otputuje na inauguraciju u Washington. Sada je sretan što će 20. siječnja biti u Americi, iako je to njegova krsna slava. Otići u Ameriku gdje na vlasti neće biti onaj tko je “stisnuo dugme da se bombarduje Jugoslavija” za njega je važna stvar.
Na inauguraciju je pozvan i direktor banjalučkog poduzeća Bema Marinko Umičević, koji je početkom kolovoza 2016., kada baš nitko nije vjerovao da će Trump pobijediti, Melaniji Trump poslao dva para cipela. Prve su cipele bile obložene zlatnim listićima. Druge su bile bijele, za hodanje Bijelom kućom. Umičević je na put htio voditi predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, ali su im odbijene vize.
Produbljene podjele
Možda će se nakon prisege Donalda Trumpa negdje slučajno susresti Barron Trump, sin američkog predsjednika iz braka s Melanijom Knavs, i Palma. Kada bi se to dogodilo, Barron bi se s dugogodišnjim jagodinskim gradonačelnikom mogao sporazumjeti, jer je prva dama inzistirala da uči jezik svojih predaka, kako bi mogao razgovarati s bakom i djedom iz Sevnice. Slovenski će biti prvi južnoslavenski i zapravo prvi slavenski jezik koji se ikad govorio u Bijeloj kući. Slovenija, do sada tako malo poznata, sada će sigurno ući u imaginarij mnogim Amerikancima, barem za neko vrijeme. Bude li Trump inzistirao na novoj politici prema Rusiji, sasvim je moguće da će susjedna zemlja opet biti mjesto susreta na vrhu, kao što se dogodilo na početku mandata Georgea W. Busha, jer su se tu susreli američki i ruski predsjednik. S Trumpovima u Bijeloj kući slovenska dugogodišnja politika dobrih odnosa s Vladimirom Putinom, koja je toliko dugo iritirala Ameriku, sada bi od promašene mogla postati isplativa.
S Donaldom Trumpom na putu prema Bijeloj kući u nepoznato područje ušla je njegova GOP, Republikanska stranka. Kandidat koji nije dio struktura, koji je došao sa strane i koji izokreće neke od više desetljeća starih politika a da se okolnosti nisu promijenile, stranku je preoteo, ušutkavši one koji misle drukčije od njega.
Donald Trump produbio je i podjele unutar Amerike. Podjele u društvima su normalne i jedinstvo se može tražiti samo u nezrelim zajednicama ili ratu. Ono što je dugo bilo ljepilo složenih društava bila je baš uključivost, politička korektnost, nedopuštanje da se neke stvari izreknu grubo i otvoreno, i to je čuvalo ravnotežu društava kao što je američko. U zemlji gdje žive milijuni imigranata, ljudi različite boje kože, u zemlji gdje su ljudi borci, otvoreni i orijentirani na sebe, red ne možete čuvati ako se dopuste grubosti u javnom prostoru. Sve drugo vodi represiji i sili.
Populistički val
S Donaldom Trumpom u Bijeloj kući Amerika ulazi u nepoznato. Populističkih je kandidata bilo i prije, ali pobjeda čovjeka koji je na vrh došao posve izvan političkog konteksta, koji je svojom politikom ubrzao populistički val koji je zapljusnuo svijet, sve je to zaljuljalo SAD. Nikada do sada tranzicija vlasti nije se odvijala u ovakvoj napetosti i s ovoliko sumnji i neizvjesnosti u prave namjere onih koji dolaze na vlast. Podjele iz predizborne kampanje, koja su znale biti dramatične i ranije, uglavnom su se umirivale u tranzicijskom razdoblju. Danas toga nema.
U SAD-u postoji tradicionalna sumnjičavost prema vlasti. Mnogi su, George Bush mlađi primjerice, napadali Washington kao birokratsku utvrdu i ustaljene strukture koje zemljom upravljaju iz pozadine. Američki izborni sustav složen je tako da je moguće, kao Donald Trump, pobijediti s manje glasova birača, ali zato osvojiti više država ili elektorskih glasova. Sustav je zamišljen s nizom ograničenja zato da se onemogući vlast jednog čovjeka, da se demokratski poredak sam obrani. Kada, međutim, čovjek čija se politika ne poznaje počinje izražavati skepsu prema institucijama sustava koji bi trebao voditi, onda može doći do krize i gušenja sustava. Ovaj se put tranzicija u SAD-u vjerojatno prvi put odvija kao u nekoj balkanskoj zemlji ili još gore. Pobjeda je moja, ma kako malena bila, ona znači “jao pobijeđenima”. Izmišljena Trumpova optužba da su protiv njega glasali milijuni ilegalaca, pa da je zato više glasova za Hillary Clinton lažno, pa sukob s obavještajnom zajednicom, sve su to opasni presedani za Ameriku.
Američke tajne službe godišnje koštaju više od 80 milijardi dolara. Američki špijuni griješe, američki obavještajci mogu prognozirati prekasno ili krivo, ali ne postoji pedantnija i bolje organizirana služba koja je u stanju znati više i načiniti precizniju analizu. Deseci tisuća analitičara, tehničara, najrazličitijih stručnjaka koji se brinu za američku sigurnost ali i za mjesto Amerike u svijetu, koji su svoje privatne živote stavili na kocku ili pristaju da ih se propituje na poligrafu, sada su dobili predsjednika koji ih sumnjiči, pa čak uspoređuje s nacističkim tajnim službama. Usporedba s nacizmom je glupa – jer nacističke službe doista nisu zaustavljale ili propuštale informacije o budućim predsjednicima, ali je pogubniji gubitak morala među agentima.
Napadi i reakcije
Donald Trump napadao je novinare, napadao je Hollywood, napao je strane državnike. Donald Trump reagira odmah, reagira na Twitteru, reagira grubo, na rubu prostote. Trump reagira istoga trenutka, ulazi u klinč s onima koji su njegovi kritičari. Čak i da kritike nisu dobronamjerne, Trump je prvi u Americi, vjerojatno prvi na svijetu, Trump je poznato lice već desetljećima i on ne treba reagirati na svaku poruku ili kritiku. Američki predsjednik osoba je koju ponekad dnevno spomene ili vidi baš svaka osoba na planetu, sve milijarde ljudi. Ne treba se sukobljavati s onima koji ga zbog ovog ili onog razloga ne vole. Bivši ministar rada u Clintonovoj administraciji Robert Reich poziva da se Amerikanci “odupru” Trumpu, kroz demokratske institucije, da svojim zastupnicima u Kongresu jasno daju do znanja da im nešto smeta. Tako se čini u demokracijama, dok su demokracije demokracije. Loše je da se početak mandata novog predsjednika odvija u ovakvoj atmosferi.
S Donaldom Trumpom u Bijeloj kući u nepoznato područje, možda i mrak, kroči cijeli svijet. Što će, međutim, učiniti svijet, kako će reagirati Europljani, nakon što je u Trumpovu tornju snimljena Marine Le Pen? Le Penova je bez ostatka za ukidanje Europske unije, a Europska unija bila je zapravo projekt koji je Amerika uvijek poticala i podržavala. SAD je stvorio poredak nakon Drugog svjetskog rata: međunarodni liberalni poredak i sve njegove institucije. On je katkada bio problematičan i nepravedan, ali je čuvao mir i osigurao blagostanje stotinama milijuna ljudi. Zašto bi to mijenjao ijedan američki predsjednik? Zašto je bilo potrebno poručiti britanskoj premijerki da zamijeni sadašnjeg veleposlanika u Washingtonu i u DC pošalje vođu Brexita Nigela Faragea? Kakva je to poruka Europi? Američki ambasador pri EU u odlasku Anthony Gardner javno je upozorio da su stavovi UKIP-a i očekivanje Trumpova tima da će se EU uskoro raspasti netočni, da graditi politiku na pretpostavci nefunkcionalne, neorganizirane, nepopularne i protiv SAD-a usmjerene Europske unije nije u američkom, europskom, pa ni svjetskom interesu. Trumpova administracija za sada se u telefonskim razgovorima s Bruxellesom raspitivala o tome koja će država prva slijediti Ujedinjeno Kraljevstvo. Nijedan razlog ne postoji da američke političke, a posebno ekonomske elite pozdrave fragmentaciju Europe. Najmanje se tome mogu veseliti Europljani. Sada je europski projekt ujedinjenja i čuvanja mira osamljeniji nego ikada. Unija u velikoj krizi, izložena pritiscima iznutra i s Bliskog istoka, u zaštiti ljudskih prava, demokracije i partnerstva, nikada nije bila bez snažnog oslonca u Americi. To se sada možda mijenja.
Rusko pitanje
Rusija je za SAD desetljećima bila glavna opasnost. Trump takvu politiku napušta. Načelno, Rusija ne mora biti neprijatelj. Vjerojatno ne može biti dobra svjetska politika u kojoj se izolira tako velika zemlja. Osnovno je pitanje ipak kakva bi Rusija trebala biti. Je li svejedno kakva je ruska politika prema susjedima, Baltiku? Ako je pohvala Trumpu dovoljna da se druga strana proglasi “sjajnom” i “velikom”, da se zanemare dokazi o hakiranju i upletanju u američki izborni proces, onda takva politika teško da će biti uspješna.
Rase i politika
Vjerojatno nikada do sada nije izgledalo da će Sjedinjene Američke Države voditi vanjsku politiku koja će biti toliko određena rasnim granicama. Zaoštravanje s Kinom ne samo što napušta višedesetljetnu politiku prema Pekingu, a istu su politiku vodili svi američki predsjednici od Richarda Nixona nadalje, već se oštro pozicionira na osovini bijelaca protiv drugih. Moguće je da će odluka o priznavanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela preko noći razbjesniti Arape. U Trumpovoj administraciji 16 od 21 člana bijeli su muškarci. Četiri su žene, a jedan je Afroamerikanac – dr. Ben Carson. I u tome je napuštena već skoro polustoljetna praksa koja je pokazivala društvene promjene, činila američku politiku sličniju američkom društvu. Korak unatrag dramatičniji je uzme li se u obzir demografski razvoj SAD-a. Bijelci će u Americi za najviše dva desetljeća biti manjina. Trumpov tim u Bijeloj kući natrpan je ljudima koji vjeruju u ultrakonzervativne vrijednosti kao superiorne. Trumpov glavni savjetnik Steve Bannon otvoreni je rasist koji vjeruje u podjelu svijeta na “nas” dobre i “njih” zle. Podjela često vodi u rat.
Donald Trump politički je analfabet. Prihvaća ekstremne stavove, iako su njegovi životni izbori svjedočanstvo suprotnih vrijednosti. Ženio se strankinjama iz slavenskog svijeta, i sam je iz obitelji imigranata. Trumpova majka Mary Anne MacLeod bila je podrijetlom s Hebrida u Škotskoj, pisala je nedavno Mary Pilon u New Yorkeru. “Moja je majka bila vraški pametna”, opisao ju je sam Donald. Sve žene u svom životu kasnije je uspoređivao s majkom. Od majke je naslijedio i ljubav prema neobičnim frizurama, jer je ona nosila dramatični, narančasti zavijutak. Od majke, koja je bila odana Škotskoj, ali i voljela kraljicu Elizabetu, preuzeo je osjećaj za veliko, pompu, ceremoniju, pozornicu. Majka je uživala kada je gledala ceremoniju krunjenja kraljice. Tako se i sama željela ponašati cijelog života. Rođena je 1912., u Ameriku je otputovala 1929., gdje se udala za Amerikanca Fredericka Christa Trumpa, sina njemačkog imigranta koji je obiteljsko prezime iz Drumpf pretvorio u Trump. Ali ni to nije bilo dovoljno, jer je Fred i svoje njemačko podrijetlo skrivao, predstavljajući se Švedom.
Još kao školarac otvorio je građevinsku kompaniju, te je od kraja dvadesetih Frederick Trump prodavao obiteljske kuće u Queensu, za manje od 4000 dolara. Obitelj je počela skromno, ali ne siromašno. Imali su sluškinju iz Škotske, otac je zarađivao oko 240.000 dolara godišnje u današnjem novcu (tada 5000). Živjeli su kao obitelj više srednje klase u susjedstvu u kojem su se isticali bogatstvom. Zlatno doba za obitelj nastupilo je nakon rata, kada su svi trebali stan, kada je Brooklyn postao novo područje gdje su Trumpovi gradili. Otac je Donalda naučio kako sklapati ugovore, kako pregovarati, kako se to čini u poslovnoj zajednici koja je beskrupulozna i bez osobitih manira. Otac Fred djecu je tjerao da rade ljeti, da vraćaju stare boce u dućane za nekoliko centi, da raznose novine. Trebalo je sinove naučiti poslu, ali nikada se nije pretjerivalo. Ako je bilo previše hladno ili je kišilo, novine su se mogle isporučiti i iz automobila s vozačem.
Donald Trump pohađao je vojnu školu i postao kapetan kadeta svoje generacije. Studirao je na Fordham Universityju i u najstarijoj privatnoj poslovnoj školu na svijetu, na University of Pennsylvania Wharton Schoolu, gdje diplomira 1968. godine.
Ulazak u biznis
U srednjoj školi Donald Trump nokautirao je nastavnika glazbe, koji je po Donaldovu mišljenju bio neznalica. Kratko po ulasku u očev biznis s nekretninama Trumpova korporacija 1973. bila je tužena da pri prodaji stanova rasno diskriminira. Slučaj je sudski razriješen nagodbom. Dvadesetak godina kasnije za diskriminaciju su ga optužili članovi korejske kršćanske zajednice Sun Myung Moonia, jer je nastojao blokirati njihovu kupnju zemljišta na Floridi. “Moralno odvratni” bili su Trumpovi argumenti, pisali su predstavnici Crkve jedinstva, zgroženi jer ih je napadao kao skupinu.
Posao s nekretninama Trumpova korporacija proširila je prema hotelskoj i zabavnoj industriji, naročito kockarnicama. Posao s kockom u Atlantic Cityju upao je u poteškoće jer su indijanski rezervati počeli poslovati a da nisu bili ograničeni saveznim poreznim propisima. Trump je 1993. tužio pleme Pequot u Connecticutu. Oni nisu pravi Indijanci, govorio je Trump, “meni ne izgledaju kao Indijanci i ne izgledaju kao Indijanci Indijancima”. Govorio je i kako je samo Trump dovoljno snažan da odbije organizirani kriminal od kazina, što nikakvi potomci starog indijanskog plemena ne mogu učiniti. Trumpovim ponašanjem svi su bili zgroženi. Tako grub, otvoren napad na čitav indijanski narod zapanjio je one koji su odbili njegovu tužbu. Sve je ponovio 2000. kad je na sličan način napao St. Regis Mohawks u unutrašnjosti države New York. Prikazao je njihovo nastojanje za otvaranje kazina ugrožavanjem sigurnosti u tome dijelu Amerike.
Godine 1988. Trump je bio star koliko i najmlađi američki predsjednik koji je ušao u Bijelu kuću – Theodore Roosevelt. London je bio u razvojnom zamahu, došao je u Ujedinjeno Kraljevstvo i tada se zapitao pred novinarkom Guardiana Polly Toynbee: “Što još postoji? Sve je to igra. Mlad sam, tek dolazi najbolji dio. Ako poželim postati predsjednik, postat ću predsjednik.” Tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća SAD je bio u panici zbog Japana, japanske autoindustrije, u strahu da Japan Americi prodaje baš sve, da, kako je Trump govorio, Japanci od Amerikanaca čine bene. Kupnja američkog, a ne japanskog vozila bila je znak patriotizma.
Protiv Obame
Godinu dana kasnije, nakon što je u Central Parku napadnuta i silovana mlada žena, Trump je objavio oglas tražeći da se u New Yorku ponovno vrati smrtna kazna. “Želim mrziti takve ubojice i uvijek ću ih mrziti”, napisao je uspješni poslovni čovjek Donald Trump. Pritisak na policiju bio je toliki da su za zločin optužena petorica Afroamerikanaca i Hispanoamerikanaca. Bili su nevini. Deset godina kasnije pušteni su iz zatvora, država se nagodila za financijsku kompenzaciju, ali je Trump i dalje tvrdio da je to “sramotno”. “Ti mladići nemaju prošlost anđela”, napisao je u novinskom komentaru. To što je metoda analize DNK dokazala da su bili nevini, bilo je nevažno. Suočen sa znanstvenim dokazom Donald Trump je bio poražen. Pogažen je Trumpov ego, a to je bilo važnije od znanstvenog dokaza. Danas tako može odbaciti znanstvene dokaze o globalnom zatopljenju.
Kad je počeo intenzivnije razmišljati o politici, Donald Trump je predsjednika Baracka Obamu optuživao da nije rođen u Americi, da je podatak o Havajima u njegovu dokumentu o rođenju lažan. Činjenica da je Obamin otac, koji je dječaka napustio i vratio se u Keniju, musliman bila je eksploatirana u svijetu u kojem je bilo sve više straha od islamističkog terorizma. Zbog izjava o muslimanima Trumpu je oduzet počasni doktorat u Škotskoj i pravo da nastupa kao poslovni ambasador Škotske. Strah od Meksikanaca bio je stariji. Prozivanje da su Meksikanci i “Latinosi” sumnjivi, da između Meksika i SAD-a treba izgraditi zid, a emigrante poslati kući, da se zidom može obraniti od kriminala i ilegalaca, otvorio je nove napetosti u društvu. Optužbe da Donald Trump žene tretira kao stvari zabavljale su medije, ali ništa od toga očito nije bilo važno onima koji su za Donalda Trumpa glasali.
U politici se često igra na najniže strasti. U Trumpovu slučaju čini se da nije riječ o pragmatizmu, već način na koji je Trump mislio cijeli život. Trumpovo ponašanje nije bilo samo ponašanje odlučnog biznismena, već čovjeka kojemu su okviri društva i nametnuto ponašanje u društvu – politička korektnost – smetali. Trump se u životu često nije morao ponašati kao i većina ostalih, zadržavati svoje mišljenje za sebe, shvaćati hijerarhiziranost odnosa, biti obazriv prema drugima. Bio je bogat cijeli život i postajao je slavan, ulazio je u kategoriju ljudi na koje se odmahivalo rukom. Takvih koji su mislili kao on bilo je više, ali nisu bili važni jer nisu bili na javnoj funkciji.
O Trumpu kao predsjedniku nije se razmišljalo, jer takvo nešto nije nikada izgledalo realno. Zlonamjernima bi mogli biti proglašeni i oni koji su smatrali da je Ronald Reagan bio samo holivudska B zvijezda, pa je postao predsjednik, pa zašto onda ne bi i vlasnik kazina, govorili su. Usporedba je nepoštena prema Reaganu. Iako nedovoljno obrazovan, često sklon crno-bijelom razmišljanju, Ronald Reagan imao je dugo iskustvo političkog djelovanja, bio je guverner Kalifornije. Bio je izvrstan komunikator i bio je osoba koja je unatoč svojim ograničenjima bila spremna učiti i priznavati greške. Konačno, Ronald Reagan imao je kabinet političara koji nisu bili radikali.
Pobjeda jedini cilj
Trump je za mnoge karizmatik, osoba čija je energija i ambicija, beskrupuloznost, mogućnost da nešto izgovori i ne osvrće se na posljedice, bezgranična. Pobjeda je jedini cilj i jedina vrijednost, pobjeda se često transformira u novac i još veću moć. To mnogima daje sigurnost, mnogi glasuju za onog tko poruku izgovara, ne nužno za ono što govori.
Donald Trump će, u trenutku kada uđe u Bijelu kuću, biti najstariji američki predsjednik. Bit će isto tako jedini vođa slobodnog svijeta, jedini od 1945., koji u svom životu nikada nije obavljao niti jednu javnu funkciju. Bez ijedne bore na licu, s podočnjacima manjima nego što bi se to moglo očekivati od sedamdesetogodišnjaka, Trump ne izgleda kao ugodna osoba. Ako je njegova najtočnija slika ono što je pokazao na prvoj konferenciji za novinare 11. siječnja, možda bi strah mogao biti najtočniji opis osjećaja koji je proizveo. Trebamo se samo nadati da nam u narednih četiri – ili, kako je sam rekao, osam godina – nebo ne padne na glavu. Riječ “trump”, konačno, ima više značenja. Jedna od njih znači zavesti, prevariti.
