Schengen, selo sa 600 stanovnika u Luksemburgu, dugo je bilo simbol europske slobode, no 30 godina nakon što je ondje potpisan sporazum o stvaranju zone u kojoj se granice prelaze bez zaustavljanja, uvukao se nemir. Stanovnici mjesta uz rijeku gdje se spajaju Luksemburg, Francuska i Njemačka sa strepnjom prate kako se pred valom izbjeglica i napadima terorista jedna za drugom zatvaraju europske granice.
“Bojim se da bi ova naša priča mogla nestati. Mogli bismo izgubiti sve što smo stvorili”, kaže Martina Kneip, direktorica muzeja u kojem su izložene fotografije, dokumenti i predmeti, zapravo čitava povijest Schengenskog sporazuma. “Pozorno pratimo što se događa, i ono što vidimo nimalo nam se ne sviđa.”
Pet zemalja koje su zbog izbjegličke krize vratile kontrolu na svoje granice – Austrija, Njemačka, Danska, Švedska i Norveška – nastavit će zaustavljati vozila i prolaznike do veljače iduće godine, a – izgledno je – i nakon toga. Europska komisija, izvršno tijelo Europske unije, priopćila je kako su “izvanredne okolnosti koje su ih na to potaknule ostale na snazi”. U ekstremnim okolnostima suspenzija šengenskog režima može potrajati do svibnja 2018.
“Vjerujemo da će ovo novo produljenje suspenzije za dodatna tri mjeseca biti ujedno i posljednje”, kaže europski povjerenik za migracije Dimitris Avramopulos. U njegovoj zemlji, Grčkoj, ostalo je 60.000 imigranata nakon što je u sklopu sporazuma s EU Turska zatvorila granicu s Grčkom. Ti blokirani ljudi sada bi mogli krenuti prema europskom sjeveru. Lani je odande prema Njemačkoj putovalo više od milijun migranata nakon čega su Nijemci u rujnu 2015. uspostavili kontrolu na granici.
Izlog o Hrvatskoj
Na malom trgu u Schengenu na hladnom vjetru vijori se plava zastava Europske unije dok tri čelične ploče s izdubljenim zvijezdama simboliziraju početke stvaranja europske zajednice, ali i industriju čelika, nekoć gospodarskog motora Luksemburga. U tamošnjem muzeju se odnedavno nalazi i stakleni izlog s podacima o Hrvatskoj. Zagreb je u srpnju 2015., dvije godine nakon ulaska u EU, aplicirao za ulazak u prostor u kojem se oko 400 milijuna građana iz 26 zemalja kreće slobodno bez putovnica.
Ben Homan
“Sada je zapravo teško govoriti o proširenju s obzirom na sve ovo što se događa, uključujući masovni dolazak ljudi iz Sirije i drugih zemalja”, kaže Ben Homan, gradonačelnik Schengena. “No, ovaj prostor je i dalje prilika za sve nas.”
Svakako je prilika za lokalne proizvođače koji su zahvaljujući političkom sporazumu potpisanom 1985. godine stekli svojevrsni brend – šengenski slobodarski duh.
“To što imamo sjedište ovdje, donosi nam prednost u međunarodnom poslovanju”, kaže 33-godišnji vinar Stephen Weber, iza čijih se leđa prostiru vinogradi. Schengen je kraj poznat po bijelom i pjenušavom vinu, a tvrtka Henri Ruppert s pet zaposlenih, za koju radi Weber, godišnje na tržište plasira 85.000 boca.
“S Kinezima koji su boravili u Luksemburgu sklopili smo ugovor jer su znali za Schengen. Ne za sporazum, o tome ne znaju ništa, nego zato što su u putovnicama imali šengensku vizu koja im je potrebna za dolazak ovamo”, kaže Weber. “Bilo im je simpatično imati vino s istim imenom.”
Kad je na brodu na rijeci Moselle bio potpisan sporazum između Luksemburga, Francuske, Njemačke, Belgije i Nizozemske, malotko je vjerovao da će selo izabrano zbog simboličnog geografskog položaja biti toliko spominjano. Ceremonija potpisivanja bila je mala te su joj prisustvovali diplomati nižeg ranga, a čak je i brod na kojem je sklopljen sporazum prodan te danas vozi turiste po Dunavu u Njemačkoj.
“Tada nitko nije očekivao da će izazvati interes”, napominje Kneip pokraj mosta s kojeg se vidi Njemačka. Odande, iz grada Triera, udaljenog devet kilometara, svaki dan dolazi na posao vozač autobusa koji u Luksemburgu zarađuje mjesečno 1200 eura više nego što bi dobivao u Njemačkoj.
Niži porezi
“Zbog nižih poreza isplati se prelaziti granicu. Zapravo ovdje granice nema”, kaže 36-godišnji vozač koji je htio ostati neimenovan. On je jedan od 30.000 zaposlenih Nijemaca u Luksemburgu, a toliko je i Belgijanaca. U Njemačkoj se u mirovinu odlazi sa 67 godina, a u Luksemburgu sa 57 pa vozač vjeruje da će mu jednog dana ostati vremena za uživanje u mirovini.
“Tolika razlika u samo nekoliko kilometara, između kojih nema ničega”, napominje. Tako je to ondje od 1995., kad je Schengenski sporazum stupio na snagu.
No, lani su ministri unutarnjih poslova u Bruxellesu dogovorili reviziju sporazuma uz uvođenje obveznih i sistemskih provjera na vanjskim granicama, uključujući kontrolu osoba koje imaju pravo slobodnog kretanja. Građanima u zoni Schengena, kao i onima izvan, pregledavaju se putovnice u sklopu borbe protiv terorizma.
Iz Nizozemske je bila došla ideja o stvaranju mini Schengena koji bi uključivao Austriju, Belgiju, Luksemburg, Njemačku i Nizozemsku. Njemačka nije pokazala entuzijazam prema tom planu, no najveća migrantska kriza u Europi nakon Drugoga svjetskog rata zatvorila je i njenu granicu.
Francuska vlada je nakon napada u Parizu u studenom 2015., u kojima je ubijeno 130 osoba, potaknula jače kontrole na granicama, a strah od emigranata je pojačan i nakon napada u Bruxellesu te Nici.
“Moramo pronaći rješenje koje će se temeljiti na zajedničkom mentalnom i političkom sklopu”, kaže gradonačelnik Homan ni sam ne znajući kakve bi mogle biti posljedice na malo mjesto kojim upravlja. “Uvijek su izvana gledali na EU i na nas ovdje kao na veliko postignuće pa ne smijemo dopustiti da se sada sve uruši.”
Blokovi iz Berlina
Prije šest godina su u Schengenu ponosno postavili dva bloka Berlinskog zida, kupljena na aukciji. Blokovi visoki 3,6 metara predstavljaju Zapadnu i Istočnu Njemačku, odnosno fizičke podjele za koje su vjerovali da su zauvijek iščeznule.
No, Ujedinjeno Kraljevstvo, koje nije htjelo ući u prostor Schengena, na referendumu je odlučilo napustiti EU. S druge strane mora, na francuskoj obali, godinama su se tiskale tisuće migranata u nadi da će se domoći Engleske, no njihovo naselje baraka u Calaisu je uklonjeno krajem listopada.
Agencija za azil
“Ako EU želi sačuvati Schengen, treba obnoviti kontrolu na svojim vanjskim granicama”, smatra Camino Mortera iz think tanka Centar za europsku reformu (CER) sa sjedištem u Londonu. Smatra da EU mora uspostaviti centre za upravljanje izbjeglicama u zemljama poput Turske, Jordana i Egipta gdje bi se preko jedne europske agencije za azil procesuirali zahtjevi, a onda izbjeglice prema dogovorenim kvotama raspoređivale direktno u europske zemlje. “Ključno je da EU bude sposoban razlikovati one koji su dobrodošli od onih koje treba zadržati vani”, kaže Mortera. Iako je sporazumom s Turskom zaustavljen val dolazaka preko Grčke, iduća kriza mogla bi erumpirati u Italiji: u nekom trenutku će odande početi egzodus, ili barem pokušaj, u druge europske zemlje.
Austrija je u svibnju pokušala ukinuti šengenski režim na granici s Italijom, no uz protivljenje Rima to nije odobreno. Ostaje na snazi kontrola austrijske granice sa Slovenijom, Mađarskom i Njemačkom. Na danskim morskim i kopnenim prijelazima iz Njemačke također se pregledavaju putovnice kao i u švedskim i norveškim lukama.
Nekoliko turista u Schengenu stavlja lokote na obližnje čelične konstrukcije na kojima su navedena imena svih zemalja zone slobodnog kretanja. Zaključavanjem lokota označavaju predanost ideji Schengena. Lani je mjesto posjetilo oko 40.000 gostiju, a ove će ih biti još više, vjeruje Martina Kneip iz muzeja. Lokota učvršćenih za čeličnu kontrukciju sve je više no slobodnog kretanja sve manje. Utjecaj malog sela u Luksemburgu slabi. Dok se jesenski sumrak spušta na njegove vinograde, Martina Kneip kaže: “Pitanje je što će ostati od našeg mjesta ako iščezne duh Schengena.”