Baltik predstavlja područje presudno važno u novom hladnom ratu između Rusije i NATO-a. Tamo se izravno dotiču njihove granice, ondje se nalazi ruska eksklava Kalinjingrad i Baltička flota te bi onuda trebao teći i njemačko-ruski plinovod Sjeverni tok 2, čije je sprečavanje, prema nekima, i glavni razlog podizanja napetosti na baltičkom području u proteklim mjesecima. Kao sjecište putova Baltičko more ima veliku ekonomsku važnost za sve zemlje na njegovoj obali. Za Rusiju je pak posebno važna njena eksklava Kalinjingrad, jedina ruska baltička luka koja se ne zaleđuje zimi, pa je tako i glavni dom Baltičkoj floti. K tome obje strane gomilaju kopnene snage u regiji. Rusija ima apsolutnu premoć na kopnu sa svoje tri armije u Zapadnoj vojnoj oblasti, o čemu je Globus već pisao, no situacija na moru je uravnoteženija. Glavni razlog tome leži u odsječenosti dvije ruske flote: Baltičke flote i Sjeverne flote. One se ne mogu međusobno podupirati niti pružati podršku jedna drugoj zbog danskih tjesnaca, tri kanala koji su jedini spoj Baltičkog i Sjevernog mora, osim umjetnog kielskog kanala. Probijanje danskih tjesnaca u slučaju sukoba bilo bi izuzetno opasno i nosilo bi sa sobom značajne gubitke. Danski tjesnaci dobro su branjeni, a NATO mornarice u njihovoj blizini, njemačka, danska i norveška, raspolažu izuzetno modernim i vrlo moćnim raketnim fregatama. Premda im je to službena klasifikacija, nju je odredila politika, a ne stvarne mogućnosti brodova, koji su po borbenim sposobnostima jednaki raketnim razaračima. Norveška k tome raspolaže i sa šest podmornica klase Ula, a njene fregate klase Fridtjof Nansen opremljene su borbenim sustavom Aegis.
'Sovremeni'
No ruska Baltička flota ionako je namijenjena samostalnom djelovanju u Baltičkom moru. S obzirom na to da je riječ o relativno plitkom moru nepogodnom za velike ratne brodove ili relativno bučne nuklearne podmornice, okosnicu Baltičke flote čine dva raketna razarača klase Sovremeni, raketne fregate i korvete, kao i veći broj raketnih topovnjača. Podmorničku komponentu čine dvije moderne konvencionalne podmornice klase Kilo, te treća klase Lada, no ona je zbog brojnih nedostataka u testnoj, a ne operativnoj funkciji. U međuvremenu je naručeno nekoliko poboljšanih varijanti klase Kilo kao zamjena. U slučaju sukoba osnovna uloga ruska Baltičke flote bila bi protubrodska i protupodmornička borba u Baltičkom moru, uskraćivanje baltičkih voda protivniku, miniranje uskih grla poput danskih tjesnaca ili protivničkih luka, raketni udari na strateške pomorske baze , amfibijski desanti te obrana priobalja i potpora ruskim snagama na tlu. Po svojim zadaćama, ta je flota u suštini defenzivna i geografski ograničena, odnosno suzbijena na područje Baltičkog mora. Ofenzivne zadaće na širem području, odnosno na otvorenom moru i u oceanu, rezervirane su za najmoćniju od četiri ruske flote, onu Sjevernu.
Za razliku od Baltičke flote, ruska Sjeverna flota ima tri osnovne zadaće: neutralizacija neprijateljskog brodovlja i podmornica koje bi se pokušale približiti ruskim vodama, proboj u Atlantik te strateško odvraćanje. Najvažnija komponenta prve zadaće je neutralizacija udarnih skupina nosača aviona, zbog čega je Sjeverna flota opremljena izuzetnim protupovršinskim sposobnostima. Zapovjedni brod flote, teška nuklearna raketna krstarica Petar Veliki, klase Kirov, najveći je i najteže naoružani borbeni brod na svijetu čija je osnovna zadaća protubrodska borba, odnosno lovljenje i uništavanje nosača aviona. Umjesto 20 ubojitih P-700 Granit protubrodskih raketa, Petar Veliki bi nakon remonta 2022. trebao biti naoružan najnovijim, hipersoničnim raketama Zircon, kojih će zajedno s krstarećim raketama Kalibr nositi čak 80. Takvu modernizaciju već prolazi Admiral Nahimov iste klase, koji će 2020. zamijeniti Petra Velikog kad on krene na remont. I zapovjedni brod ruske mornarice, nosač aviona Kuznjecov, nalazi se u ovoj floti te također ima zadaću protubrodske borbe. Za razliku od američkih nosača čije je jedino ofenzivno sredstvo njihova zrakoplovna komponenta, ruski nosač je opremljen bitnicom Granita, dok ukrcani zrakoplovi samo pružaju potporu. U proteklim godinama najavljeno je i uklanjanje te bitnice kako bi se povećao kapacitet nošenja aviona.
Strateške podmornice
Sjeverna flota također raspolaže značajnim brojem nuklearnih i konvencionalnih podmornica. Raspolaže s nuklearnim napadajnim podmornicama koje pripadaju klasama Victor-III, Sierra, Akula i Severodvinsk. Potonje dvije klase su najmodernije u ruskoj mornarici, izuzetno tihe i naoružane teškim torpedima i protubrodskim projektilima.
Njihova osnovna zadaća bio bi lov na američke i britanske nuklearne podmornice i nosače aviona, te proboj u Atlantski ocean kroz procjep GIUK, između Grenlanda, Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva, gdje bi onda mogle nesmetano napadati logističko brodovlje. Manje, konvencionalne podmornice klase Kilo su zadužene za priobalnu obranu i zaštitu strateških podmornica, iako mogu sudjelovati u ofenzivnim akcijama do određene udaljenosti, uvjetovane gorivom. No strateški najvažnija zadaća pripada nuklearnim podmornicama s balističkim projektilima. Njih je u Sjevernoj floti sedam klase Delta-IV, dok je osma Jurij Dugoruki, prva u najnovijoj klasi Borej, opremljena sa 16 balistički projektila RSM-56 Bulava. Svaka Bulava može imati do 10 nuklearnih bojnih glava. Delte su pak naoružane s po 16 projektila R-29RMU2 Lajner, svaki s po 12 nuklearnih glava.
Zadaća ovih strateških podmornica je nuklearno odvraćanje. Premda je njihov postotak operativnosti i raspored patrola tajna, može se zaključiti da su najmanje 2-3 strateške podmornice Sjeverne flote u svakom trenutku u patroli. Nasuprot njima, najbliže trajno bazirane savezničke nuklearne podmornice nalaze se u škotskoj mornaričkoj bazi Clyde. Tamo su smještene tri nuklearne napadajne podmornice klase Astute, najnovije u Kraljevskoj mornarici, kao i sve četiri strateške podmornice klase Vanguard. One su opremljene s po 16 Trident D5 balističkih projektila, te je barem jedan Vanguard uvijek u patroli strateškog odvraćanja. Također je izgledno da je u Sjevernom i Norveškom moru uvijek nazočan manji broj američkih nuklearnih napadajnih podmornica.
Nakon više od desetljeća propadanja ruska Sjeverna i Baltička flota su proteklih nekoliko godina znatno povećale svoje borbene sposobnosti i operativnost brodovlja, te su dobile i nova plovila, a stariji su brodovi modernizirani. Ruska mornarica u cjelini prolazi veliki program izgradnje i modernizacije, pa Sjeverna flota dobiva nove podmornice klase Severodvinsk i Borej, a Baltička biva opremljena najnovijim korvetama klase Steregušči.
Ugroženi Balti
S obzirom na sve veću snagu ruske mornarice, tri baltičke države koje se osjećaju najugroženijima od Rusije suočene su s ozbiljnim problemom: nemaju vlastite mornarice, niti obalne raketne bitnice. Pomorske komponente njihovih snaga ograničene su na obalne ophodne brodove nesposobne za sudjelovanje u bilo kakvim borbenim operacijama visokog intenziteta. Kao i svoje slabe vojske, baltičke države i ovaj problem pokušavaju riješiti traženjem NATO-ovih snaga, odnosno formiranjem NATO-ove mornaričke baze, vjerojatno u Liepaji, u Latviji. Najbliža dobro naoružana članica NATO-a im je Poljska, čije su oružane snage među najmoćnijima u Savezu, no mornarica joj je relativno slabo opremljena, pogotovo u usporedbi sa zrakoplovstvom i kopnenom vojskom. Glavni površinski borbeni brodovi su joj dvije starije raketne fregate klase Perry, nabavljene od SAD-a, naoružane PZO raketama SM-2 i protubrodskim projektilima RGM-84 Harpoon. Uz njih su još tri raketne topovnjače klase Orkan, naoružane s RBS-15 mark III protubrodskim projektilima. Podmorničku flotu čine četiri starije podmornice klase Kobben i jedna novija podmornica klase Kilo, a mornarica raspolaže i s nekoliko protupodmorničkih helikoptera SH-2G Seasprite.
No treba imati na umu da se na poljskoj obali nalazi i ključan LNG terminal Świnoujście, koji je pušten u rad potkraj prošle godine, a postoji i plan njegova spajanja s LNG terminalom na Krku, bude li potonji ikad sagrađen. Terminal Świnoujście izuzetno je važan za Poljsku jer se njime pokušava smanjiti ovisnost o ruskom plinu te ga zamijeniti uvozom prvo katarskog, a poslije američkog plina. S obzirom na važnost poljske obale, započet je veliki projekt modernizacije poljske mornarice. U narednih desetak godina nabavit će se tri nove raketne korvete, tri podmornice s krstarećim projektilima te niz protuminskih i patrolnih brodova dok se protupodmorničke sposobnosti šire nabavom helikoptera H225M Caracal. Obalne raketne bitnice opremljene su novim norveškim protubrodskim raketama NSM. Njemačka pak ima jednu od moćnijih mornarica u Europi, koja raspolaže s desetak modernih fregata dok se četiri iz najnovije klase F125 upravo grade. Ipak, klasa F125 utjelovljuje fiksaciju na mirovne operacije koja je prevladavala u Europi proteklih desetljeća. Unatoč istisnini koja se približava razaračima klase Arleigh Burke, F125 nema PZO raketnih sustava, torpednih cijevi, protupodmorničkog sonara ni protubrodskih raketa. Ali zato ima čak sedam velikokalibarskih strojnica i dva vodena topa. Dok im se ne ugrade RBS-15 mark IV protubrodski projektili, F125 će imati manju borbenu moć od korveta klase Braunschweig, kojih u njemačkoj službi ima pet.
Sirova snaga
Njemačka ima i pet konvencionalnih napadajnih podmornica Tipa 212, koje su vjerojatno najsofisticiranije nenuklearne podmornice na svijetu, a izgledno i najtiše. Razvijene za plitko Baltičko more, naoružane su s po šest torpednih cijevi i ubojitim DM2A4 teškim torpedima. Četiri ove podmornice ima i Italija. One su najveća podmorska prijetnja Baltičkoj floti, te bi mogle nanijeti značajne gubitke i drastično smanjiti slobodu djelovanja. Danska i Nizozemska također raspolažu modernim raketnim fregatama. Danska ima tri fregate klase Iver Huitfeldt, a Nizozemska četiri klase De Zeven Provincien. Kao i cijela trenutna generacija fregata u sjevernoj Europi, i ove dvije su slične po opremi i namjeni, zajedno s tri njemačke fregate klase Sachsen. Borbeni sustav baziran je na radarima APAR i SMART-L, te im je osnovna namjena protuzračna obrana. Belgija pak ima samo dvije starije fregate Karel Doorman, no glavna zadaća belgijske pomorske komponente je protuminska borba, te raspolaže sa šest minolovaca. Ukratko, NATO na Baltiku može računati na snažan protuzračni “kišobran” PZO fregata. Sirova snaga ruske Baltičke flote, odlične značajke ruskih protubrodskih raketa, te taktika uporabe borbenih aviona za masovne protubrodske raketne udare znače da bi brodovlje Saveza bilo izloženo ozbiljnoj prijetnji. Stoga bi najučinkovitije oružje bile moderne njemačke podmornice, koje bi mnogo slobodnije djelovale od površinskih brodova obje strane. Zbog svoje zatvorenosti i blizine kopna dobar dio Baltičkog mora može biti, odnosno već jest, pokriven obalnim protubrodskim bitnicama Rusije i NATO-a. Rusija će na Baltiku za sada zadržati prednost, a približava se i nadmoći u Sjevernom i Norveškom moru.
