DRAGI TURISTI...

CHRIS NIKOLIĆ I JADRAN KAPOVIĆ Ovo su HGSS-ovci čije su ironične poruke na Twitteru u zadnje dvije godine postale veliki hit na društvenim mrežama

    AUTOR:
    • Boris Orešić

  • OBJAVLJENO:
  • 13.08.2017. u 13:30

HANZA MEDIA

 

Obavijest: Bez obzira na vremenske uvjete, kao i sve ostale interventne službe Republike Hrvatske (Policija, Vatrogasci, Hitna medicinska pomoć, Oružane snage RH...), nastavljamo primati stranke 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini. U slučaju potrebe izvolite nazvati 112 kako bi vas preusmjerili interventnoj službi po vašem izboru. Koliko god da vam se činilo zgodnim, radije izbjegnite da vas mi ili bilo koja druga interventna služba vozi kući. Hvala na razumijevanju. HGSS.”

Rekviziti na plaži

Najnovija je to u nizu poruka, objavljena u petak, kakve Hrvatska gorska služba spašavanja preko društvenih mreža na osebujan način redovito upućuje javnosti, hrvatskim građanima kao i turistima u cilju da njihovih akcija spašavanja u prirodi bude što manje. Često šaljive, ironične, ponekad i blago cinične objave koje stižu iz HGSS-a u zadnje vrijeme prenose i mediji, a ljudi ih prepričavaju, pa je tako prošli tjedan uz sliku ružičastog flaminga na napuhavanje, kakvi su ovoga ljeta preplavili hrvatske plaže, HGSS napisao i poruku, i to na engleskom jeziku kako bi svima bila dobro razumljiva: “Dobro ga se držite, bit će nam lakše naći vas.” Iskoristili su priliku da se našale na račun nepažljivih kupača koji se na madracima i drugim plutajućim plažnim rekvizitima na napuhavanje otisnu na more pa ih vjetar odnese daleko od plaže te njihovi rođaci i prijatelji u pomoć zovu HGSS da ih traži i spašava.

 

Kako u slične neprilike turisti upadaju svake godine, već su na početku ljeta HGSS-ovci pustili poruku koju su osim na engleski preveli i na češki i slovački jezik, a glasi: “Dragi turisti, kada ste na hrvatskoj obali i vjetar puše s kopna prema moru, nemojte koristiti Luftmadratzen (proguglajte to, molimo vas). Ako to svejedno radite, ponesite sa sobom neki dokument da vas talijanska obalna straža može razlikovati od izbjeglica. Hvala.”

Jedno od nepisanih pravila HGSS-a je da se u javnosti ističe ime njihove službe poznate upravo po toj skraćenici, a ne i djelatnika imenom i prezimenom. U želji da saznamo tko smišlja duhovite obavijesti, obratili smo se prvom čovjeku HGSS-a, pročelniku Vinku Prizmiću, koji nam je otkrio imena dvojice iskusnih spasilaca koji, osim što spašavaju živote, stoje i iza informativne kampanje zahvaljujući kojoj cijela javnost s nestrpljenjem čeka što im novo HGSS-ovci imaju poručiti. To su Christian Nikolić iz Donje Stubice i Jadran Kapović iz Opuzena, koji su i na razgovor za Globus pristali upravo s ciljem da njihove poruke dopru do što većeg broja ljudi i da preventivnim djelovanjem podižu svijest o odgovornom ponašanju u prirodi, što je posebno važno ovih dana kada u cijeloj Hrvatskoj vladaju nezapamćene vrućine. “Dragi turisti, idući će tjedan u Hrvatskoj biti ekstremno vruće, posebno u unutrašnjosti. Hidrirajte se! Ispijanje alkohola nije hidratacija. To je opijanje”, poruka je koju su Nikolić i Kapović sročili uoči zadnjeg velikog toplinskog vala. A kada su početkom srpnja također u našim krajevima zavladale afričke vrućine, poručili su: “Još jedan vrući vikend je pred nama. Hidrirajte se. U slučaju problema zovite 112. Za duševne boli nismo nadležni.”

 

U srpnju su objavili i fotografiju koju je jedan njihov kolega snimio tijekom nedavne vježbe spašavanja i to iz perspektive unesrećenog kojeg spasilac HGSS-a izvlači uz pomoć helikoptera. “Dragi turisti, ovakav panoramski pogled želite propustiti”, napisali su uz fotografiju. Zaredale su im se objave koje počinju s “Dragi turisti” i već postale zaštitni znak kampanje, pa vrijedi zabilježiti još jednu srpanjsku na engleskom, njemačkom i talijanskom: “Dragi turisti, vrijeme je glazbenih festivala na hrvatskoj obali. Želim vam da se dobro zabavite. Samo upamtite, otoci nisu tako blizu kao što izgledaju. Uzmite brod. A u slučaju opasnosti nazovite 112. Hvala.”

 

Uz fotografiju koja prikazuje početak planinarske staze na kojoj je znak zabrane ulaska u japankama, HGSS-ovci su samo napisali: “Dragi turisti, ne znači ne.” “Dragi turisti, od 1950. se borimo protiv prirodne selekcije. Podržite nas tako da vodite brigu o sebi i drugima”, upozorili su na početku turističke sezone svjesni da će u nadolazećim mjesecima imati pune ruke posla, a za one koji su podlegli trendu fotografiranja svojih golih stražnjica na atraktivnim lokacijama, kakvih u Hrvatskoj ne nedostaje, smislili su preporuku: “Dragi turisti, prije pokušaja da snimite Cheeky Exploit provjerite gdje stojite. Ne želite da vas pronađemo spuštenih gaća.”

Agencije

“Važno je prenijeti informaciju onima kojima ona može pomoći”, tvrdi Christian Nikolić, koji je prije 47 godina rođen u Münchenu, a odrastao je u dolini Neretve – u Kuli Norinskoj, Pločama i Metkoviću. U Zagreb je došao studirati logopediju, godinama je radio kao IT stručnjak u raznim tvrtkama i agencijama, a posljednjih godina ima svoju tvrtku u kojoj radi sa psima za posebne namjene. Nakon dosta godina života u Zagrebu preselio se u malo mjesto Andraševac, koje spada pod Oroslavje iako mu je najbliže veće mjesto Donja Stubica.

HANZA MEDIA
 

U HGGS-u je 15-ak godina. Početkom 90-ih je kao dragovoljac sudjelovao u Domovinskom ratu, a po povratku na posao počeo je sve više vremena provoditi u prirodi, osobito planinariti i voziti bicikl, bavio se orijentacijskim trčanje, triatlonom, sudjelovao u pustolovnim utrkama... Prijatelji i kolege koji su već bili u HGSS-u ponudili su mu da im se priključi. Prošao je brojne tečajeve. Većinu intervencija ima na području za koje je nadležan krapinski HGSS, a prije, dok je bilo manje pripadnika te službe, više je radio po cijeloj Hrvatskoj.

Danas, ističe, HGSS ima oko tisuću ljudi od kojih je samo nekoliko zaposlenih dok su svi ostali volonteri, a otprilike polovica njih ima status spasioca za koji je potrebno proći razne tečajeve i obuke te potom tri godine stažirati da bi mogao izaći na veoma zahtjevan ispit. Spasioci vode akcije u kojima sudjeluju pripravnici i suradnici, a ljeti nerijetko iz cijele Hrvatske priskaču u pomoć kolegama u priobalju koji tada imaju najviše posla jer, osim domaćeg stanovništva, pomoć traže i brojni turisti na koje otpada otprilike polovica svih intervencija.

Posjećenost

“Da bi radio ovaj posao, moraš konstantno i mnogo raditi na sebi, kako fizički tako i psihički. Često se zanemaruje da u tolikom broju akcija svašta vidimo i da to utječe na ljudsku psihu. Većina ljudi u životno opasne situacije upada zbog neznanja i neiskustva. Ljudi koji rade uredske poslove odluče otići u prirodu što je u svakom slučaju pohvalno. Odu na Medvednicu i to im se jako svidi, pa si kupe dobru planinarsku opremu i krenu na Velebit i sve odlično prođe. Opuste se pa odu u Alpe, ali se ne spuste na vrijeme, pa ih uhvati nevrijeme. Ili im se isto to dogodi na Velebitu, recimo za Prvi maj kada je dolje uz more prekrasno vrijeme, ali visoko na planini ih zadesi snježna oluja. Na svojim je stranicama HGSS godinama nudio brojne informacije, no posjećenost je bila vrlo slaba. Dnevno bi stranicu posjetilo desetak ljudi. I tako smo shvatili da nešto moramo promijeniti”, govori Nikolić. Ističe kako društvene mreže omogućavaju praktički izravnu komunikaciju s ljudima, ali i s velikim brojem medija.

To znači da on ne mora zvati novinare jednog po jednog i ponavljati iste izjave nego pošalje obavijest koju svi vide. Svojevrsnim gerila-marketingom postigli su, kaže Nikolić, da im je stranica zadnjih godina jako posjećena, ali i da se smanjio broj ljudi koji bez dovoljno informacija i kvalitetnih priprema i opreme odlazi u planine. Mnogo je onih koji ih preko društvenih mreža kontaktiraju i traže konkretne savjete.

Društvenim mrežama se Nikolić, otkriva, počeo baviti prije šest godina. U to je vrijeme radio u jednoj reklamnoj agenciji u kojoj je o tome imao priliku učiti od vrhunskih znalaca. Zaključio je da se nigdje u svijetu društvene mreže ne koriste na način kao što to danas radi HGSS.

Twitter

“U Njemačkoj i Engleskoj, na primjer, policija mnogo koristi Twitter. U SAD-u službe traženja i spašavanja preko društvenih mreža šalju neke opće informacije. Odlučio sam probati. I taman se dogodio veliki snijeg u Splitu u prosincu 2012. godine. Preko Twittera sam počeo objavljivati obavijesti o svim akcijama HGSS-a koje su redovito pratili i novinari. Građanima smo objašnjavali u kojim slučajevima da nas zovu, a u kojima ne, a pogotovo da ne šalju lažne dojave o ljudima zametenima snijegom kako bi što prije bile očišćene ceste koje vode do njihovih sela. Odjednom sam primijetio da mediji prenose naše informacije što je jako važno jer bakica u selu vjerojatno nema Twitter, ali sluša radio, gleda televiziju ili čita novine”, prepričava.

S poplavama 2014. počeli su objavljivati i fotografije i videozapise, a te godine krenuli su i s porukama – “Dragi turisti”. “Redale su nam se situacije u kojima se potvrđivalo da turisti nemaju pojma kako im se uopće može pomoći, ali niti gdje su zapravo došli, koje im opasnosti prijete... Znali su nakon partijanja na Zrću, u raznim stanjima, s vanjske strane Paga ploviti na luftićima. Jednom se strancu pod utjecajem opijata učinilo da je Brač iza ugla pa je usred noći zaplivao iz Splita i našli smo ga ujutro krvavog na prvoj stijeni”, priča Nikolić, koji smatra da su Hrvati po prirodi cinični, ironični i duhoviti.

“Znali smo da naša poruka mora biti jasna, a način prenošenja nedvosmislen. Ako samo napišem da će puhati bura i da je bolje ne ići na more čamcem, prvo će neki klinac napraviti baš to. No ako mu kažem – ovo je bura, ako niste proguglali, osjetit ćete je – onda ni lokalni stanovnik neće bez razmišljanja isploviti pa da ga spašavamo i da na kraju bude onaj iz našeg tvita. Bio sam presretan kad me nazvala jedna poznanica koja mi je priznala da je obožavala hodati po zaleđenim jezerima, ali je to prestala raditi nakon što je pročitala moju objavu – kada budete ismijavali one koji u japankama idu na Biokovo ili na Velebit, sjetite se onih koji svoju djecu vode na zaleđeno jezeru”, govori Nikolić i tvrdi kako iza svih poruka stoji mnogo promišljanja i konzultiranja s kolegama.

Možda je, priznaje, u samim počecima neke napisao i malo impulzivno, u afektu iznerviran ogromnim brojem akcija spašavanja turista koji pod utjecajem alkohola ne shvaćaju da su planine visoke, a otoci daleko od kopna.

Nema sprdanja

“Zabavite se, ne želite vi vidjeti nas niti mi vas”, prisjeća se Nikolić svojih zapisa. Kaže kako izvrsno surađuje s mnogim veleposlanstvima koja poruke prenose građanima svojih zemalja. Neki su ponudili i prevoditeljske usluge.

“Mi se ne zezamo niti sprdamo. Samo smo našli način da naša poruka dođe do velikog broja ljudi. Naše tvitove prenose strani mediji pa čak i Daily Mail i Le Monde, kao i brojni turistički blogeri, a u veljači nas je Hrvatska udruga za odnose s javnošću proglasila komunikatorom godine što nam je veliko priznanje. Mi nismo nikakvi komunikacijski stručnjaci, ali smo međusobno navikli na ležeran način komuniciranja. Sada već pripremamo poruke za jesen kada su velike kiše i kada kreće sezona spuštanja po divljim vodama. Slušamo i sugestije ljudi koji nam se javljaju sa svih strana. Da privučemo pažnju, koristimo i neke dnevne događaje, a kod nas je uvijek zanimljiva politika. Ipak u zadnje vrijeme nastojimo da naše poruke nemaju političke konotacije”, kaže Nikolić.

Dom na Mosoru

Pretprošle zime htio je Hrvate koji odlaze na skijanje upozoriti da će u stranim zemljama, ako im bude potrebna pomoć, a posebno intervencija helikopterom, to skupo platiti, pa mu je dobro došla vijest da je tadašnji predsjednik Sabora Željko Reiner na skijanje otišao praćen rotirajućim svjetlima. U tvitu je napisao – pazite se jer spašavanje se naplaćuje išli vi na skijanje autobusom, automobilom ili pod rotirkama. Nedavno su bocnuli i premijera Andreja Plenkovića, koji je dan nakon velikog požara u Splitu rekao kako je požar bio interesantan. “Ono kada je interesantno oko doma na Mosoru”, napisali su uz fotografije opožarene šume na toj planini HGSS-ovci koji su tog 17. srpnja, kada je vatra ozbiljno zaprijetila Splitu, bili na terenu sa svim raspoloživim timovima, a objavili su i slike vatrogasaca i kanadera u akciji uz samo kratki komentar – Heroji.

“Dom na Mosoru je naša kuća i bilo nam je teško gledati kako ta planina uz koju smo posebno vezani gori i onda nam, naravno, nije lijepo zazvučalo da je požar interesantan. Koristimo društvena događanja, pratimo što se događa kako bismo najbolje oblikovali poruku. Mi se šalimo, ali toj šali pristupamo vrlo, vrlo ozbiljno”, ističe Jadran Kapović, koji vodi web stranicu HGSS-a, a prije nekoliko se godina pridružio Nikoliću u osmišljavanju poruka i obavijesti.

Kapović je rođen u Splitu, a cijeli je život proveo u Opuzenu. Ima 36 godina, oženjen je, otac je dvoje djece i radi kao voditelj održavanja u jednoj tvrtki za distribuciju voća i povrća. U HGSS-u je od 2011. godine nakon što je, prisjeća se, jedan kolega spasilac zapazio njegove zavidne planinarske aktivnosti. Godinama se Kapović bavi planinarenjem i sportskim penjanjem, a vodi i avanturistički klub koji promovira razne aktivnosti u prirodi i organizira izlete.

U HGSS-u postoji komisija za informiranje i analitiku koja je jednom prilikom članovima poslala mail da se priključe ako imaju volje i želje, a kako se Kapović i bavio grafikom i izradom web-stranica, učinilo mu se zgodnim da i tako da svoj doprinos službi koju obožava.

“Svima je nama HGSS kao dijete. Volonteri smo, nitko nas na ništa ne tjera, nego imamo izraženu želju da spašavamo druge, da svoje znanje i vještine stavimo u službu spašavanja života. Kada smo u akciji spašavanja, mi jedni drugima polažemo život u ruke i zato među nama u HGSS-u vlada posebno zajedništvo. Većinom dolazimo iz planinarskih krugova u kojima je jako razvijen osjećaj za timski rad”, kaže Kapović i dodaje kako je HGSS i potekao iz Hrvatskog planinarskog saveza.

“Nije nam cilj nasmijati javnost nego prenijeti poruku. Ako je poruka suhoparna, ljudima ne dolazi do svijesti, ne žele je ni čitati, a ovako privučemo pažnju ljudi, malo ih nasmijemo, ali im prenesemo ozbiljnu poruku da po vrućini piju dovoljno vode, da ne izlaze na otvoreno more kad puše jak vjetar, ne penju se na planine u japankama... Prošle godine smo na Plitvičkim jezerima imali dvije ozbiljne akcije spašavanja, a u jednoj su dvije osobe smrtno stradale kad su prešle zaštitnu ogradu da bi snimile selfie. Pali su u provaliju. Stoga je važno da ljude upozorimo da ne snimaju selfie na rubovima litica”, govori Kapović.

Otkriva kako se većina duhovitih poruka smišlja unaprijed i pažljivo tempira objava. Tako su nedavno novu poruku o buri i luftićima objavili nakon što je dva češka turista vjetar u večernjim satima otpuhao iz Orebića na Korčulu.

“Spašavanje uglavnom počne kao hobi koji s vremenom preraste u stil života jer se osjećaj kad se nekome spasi život ne može ni s čime drugim mjeriti osim s rođenjem djeteta - u konačnici i jedno i drugo je život. Spašavamo mi i kućne ljubimce, i pse, i mačke, i kozliće, i druge životinje... A u našim akcijama niti jedan kozlić ne bude ozlijeđen niti završi ispod peke”, govori Kapović. Na HGGS-ovoj stranici je i fotografija s jedne akcije spašavanja kozlića koji je 18. srpnja upao u uzak procjep kod Osojnika uz zaključak kako je “još jedan kozlić avanturist spašen iz jame”.

Svakodnevno se Jadran i Chris više puta čuju, a iako se rijetko vide jer žive na različitim stranama Hrvatske, jako se dobro razumiju, što možda ima i veze s podatkom da su obojica Neretvani.

“Možda je tajna u mandarinama”, komentira Kapović i otkriva jednu malu tajnu njihova posla - najbolji tvitovi nikada ne ugledaju svjetlo dana.

HANZA MEDIA
 

“To su oni na koje nas dvojica pola sata na telefonu umiremo od smijeha, ali na kraju zaključimo da nisu prikladni za objavu”, kaže Jadran Kapović, koji, kao i njegov kolega, u svemu što radi ima podršku pročelnika HGSS-a Vinka Prizmića, a on također naglašava kako je ključno da poruku ljudi dožive prijateljski, a ne kao pametovanje, dociranje ili držanje predavanja. Jer, prema njegovim riječima, ljudi uvijek misle da se problemi događaju nekom drugome.

Preventiva

“Nakon što ih spasimo, ljudi osjećaju stid što su izazvali neprilike. Na ovaj način im želimo na šaljiv način reći da ne rade gluposti. Ja sam starinski tip, a ti mladi momci su nove tehnologije prilagodili našim potrebama i jako sam zadovoljan kako Jadran i Chris to rade. Znaju pecnuti kada treba”, komentira Prizmić te dodaje kako preventivne aktivnost, pa tako i kampanja s porukama, itekako imaju efekta i ljudi doista manje nego prije rade gluposti. A za to postoji i statistički dokaz. Pustolovni turizam, ističe Prizmić, u svijetu raste po stopi od 67 posto godišnje, a u Hrvatskoj je svake godine 20 do 25 posto više gostiju koji provode aktivnosti u prirodi i to im je primaran cilj dolaska. Broj HGSS-ovih intervencija se povećava za desetak posto pa je Prizmić uvjeren da bi sigurno, s obzirom na enorman porast turista - intervencija bilo osjetno više da toliko ne ulažu u preventivu.

Tagovi

Iz drugih medija


Izdvajamo