Hrvatska je na najboljem putu da u zadanom roku, do 1. srpnja ove godine, ispuni i posljednju obvezu iz pristupanja Europskoj Uniji te dovrši privatizaciju riječkog brodogradilišta 3. maj.
Kako je u srijedu 29. svibnja u Kostreni novinarima potvrdio ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, Europska komisija i službeno je obavijestila Zagreb da prihvaća plan preustroja 3. maja i ugovor o prodaji tog škvera pulskom brodogradilištu Uljanik. Ministar Vrdoljak sudjelovao je u Kostreni na tribini svoje stranke, HNS-a.
Nedostupan plan
No, plan restrukturiranja i privatizacije 3. maja, čije pojedinosti još uvijek nisu dostupne javnosti, nije u Bruxellesu prošao glatko i bez dodatnih zahtjeva, otkrio je hrvatski ministar gospodarstva. Europska komisija dodatno će i posebno nadzirati provedbu restrukturiranja 3. maja. To upućene i ne bi trebalo čuditi jer nadzor nad državnim potporama i inače s ulaskom Hrvatske u EU prelazi u nadležnost Europske komisije, a novo je to da je Komisija u ovom slučaju bila u dvojbama oko održivosti plana restrukturiranja riječkog brodogradilišta.
Upitna održivost
Kako su novinari uspjeli doznati od ministra, dodatna kontrola u praksi znači da će poseban tim stručnjaka obilaziti riječki škver najmanje jednom u tri mjeseca i o svojim nalazima podnositi izvješće.
Ne treba čuditi ni to što su u Bruxellesu dvojili oko održivosti budućeg plana poslovanja 3. maja kad se zna da brodogradilište u knjizi narudžbi nema niti jedan brod. Prema vijestima starima dva tjedna, švedski brodovlasnik Wisby odustao je od najavljivanog potpisivanja ugovora za još tri tankera za prijevoz asfalta. Za tog naručitelja 3. maj već gradi seriju od četiri identična broda ukupne nosivosti 15.000 tona, od kojih će posljednji biti isporučen do kraja srpnja ove godine, nakon čega će brodogradilištu ostati jedino posao na gradnji 18 barži za istoga kupca.
Ministar Vrdoljak otkrio je novinarima i još jedan važan detalj: Bruxelles je, uz ostalo, zatražio da se ispune postojeće obveze između matice 3. maj i poduzeća unutar grupe koje je država preuzela u svoje vlasništvo i koja pulski Uljanik neće kupiti. Naime, država je svoj krupni problem u 3. maju odlučila riješiti tako da ga podijeli na više manjih pa je sredinom ožujka ove godine iz Grupe 3. maj izdvojila i preuzela četiri tvrtke: Motore i dizalice, Tvornicu industrijske brodske opreme - TIBO, Ugostiteljstvo i STM. U tim je poduzećima oko trećina zaposlenika 3. maja ili oko 550 radnika. Njihova će se sudbina rješavati u okvirima predstečajne nagodbe koju su zatražili još potkraj 2012. godine.
- Pregovori oko 3. maja bili su dulji i teži nego što smo očekivali - otkrio je ministar Vrdoljak novinarima u Kostreni, a o tome kako će se briselski zahtjevi i uvjeti odraziti na sve sudionike restrukturiranja i privatizacije riječkog brodogradilišta, više će se znati sljedeći tjedan kada se oni okupe na sastanku u Ministarstvu gospodarstva.
Obećanje zaposlenima
Otprije je poznato da je Uljanik za kupnju 83,3 posto temeljnog kapitala ili nešto više od milijun dionica Brodograđevne industrije (BI) 3. maj ponudio jednu kunu i 75 milijuna kuna svojih korporativnih jamstava.
Uljanik je također obećao da će zaposlenicima škvera omogućiti stjecanje do 25 posto vlasništva nad brodogradilištem.
No, prema onome što je dosad neslužbeno procurilo u javnost, novi bi vlasnik kao vlastiti doprinos restrukturiranju u 3. maj trebao u sljedećih pet godina uložiti više od 800 milijuna kuna, a država bi tu transformaciju trebala poduprijeti sa 600 milijuna kuna.
Prema izvješću podnesenom Zagrebačkoj burzi, holding 3. maj poslovao je u prvom kvartalu ove godine s dobitkom od 13,6 milijuna kuna.
Nakon sanacije
Prethodno je država sanirala 3. maj s oko četiri milijarde kuna: državni proračun preuzeo je 1,3 milijarde kuna kredita za koje je izdao jamstva, a preostali iznos isplatio je brodogradilištu kao naknadu za imovinu na pomorskom dobru koju je također od njega preuzeo. Prema procjenama Vlade premijera Milanovića, država je u proteklih 20 godina subvencionirala 3. maj s više od 8,5 milijardi kuna.
Posredno je država sudjelovala i u privatizaciji i dokapitalizaciji Uljanika da bi on sada mogao kupiti 3. maj. Od prvih deset najvećih Uljanikovih dioničara, devet ih je u državnom ili paradržavnom vlasništvu i oni drže oko 42 posto Uljanikova kapitala.