O naoko dramatičnom padu cijena dionica HT-a, uvjetovanom protekom ex-dividend datuma, praktički je već sve rečeno. Ili ipak nije? Zapravo, na kraju ove epizode preostaje još možda samo baciti pogled na recentnu statistiku, no taj dio smo pospremili u zaseban tekst, za one najzagriženije 'ovisnike', koji iz gomile brojki možda mogu izvući još poneki zaključak.
A u međuvremenu, nije zgorega osvrnuti se unatrag i lako primjetnu pojavu koja upada u oči, a odnosi se na kretanje krivulje cijena, jer epilog nije nimalo nalik zapletu, te signalizira pomalo nelogično 'lutanje' ulagača. Valja, naime, podsjetiti na prilično mlaku reakciju potonjih, koji su na najavu isplate izdašne dividende reagirali suzdržano, potaknuvši tada (16. veljače) rast cijene dionice od svega 1,1%. Ništa čudno ukoliko je dividenda (putem velikih očekivanja) na neki način već ukalkulirana u cijenu, no tijekom iduća dva mjeseca, iznos dividende gotovo je u potpunosti ugrađen u cijenu dionica.
Zašto je investitorima trebalo toliko dugo da prepoznaju značaj dvoznamenkaste brojke u kategoriji dividend yielda (omjera nominalne dividende i tržišne cijene)? Jer dotični indikator, valja to još jednom istaknuti, uistinu djeluje impresivno, ne samo u hrvatskim, već i u globalnim okvirima. Zahvaljujući silnom interesu medija, do sada su valjda i oni posve neupućeni u zbivanja na domaćem tržištu kapitala shvatili kako je naizgled duboka korekcija tek logična posljedica izdašne dividende, no ostaje pitanje zbog čega ta činjenica nije ujedno poslužila i kao 'trigger' intenzivnijeg rasta još tamo sredinom veljače.
I time dolazimo do zanimljivog paradoksa. Naime, postupan rast dionica HT pokazuje kako čak niti posve izvjesna pojava kao što je dividenda (koju skupština dioničara treba i formalno potvrditi) kod investitora nije dobila odgovarajući tretman, dok su neka druga izdanja dobila zamjetan 'kredit' čak i kada ono što se činilo sigurnim na kraju to ipak - nije bilo. Nema smisla okolišati - riječ je, naravno, o dionicama Instituta građevinarstva Hrvatske i Tehnike, koje su u vrlo kratkom razdoblju upriličile spektakularan joyride, da bi potom, jednako snažno kao što su i rasle, u konačnici tresnule o zemlju. Od početka godine do danas (zapravo, do jučer), Institut građevinarstva Hrvatske je u minusu od 4,6%, dok je Tehnika otprilike na nuli (-0,1%, da budem precizniji), što se teško može nazvati zadovoljavajućim rezultatom. Posebice kada se usporedi s rastom vrijednosti CROBEX-a od 8,3%, ili dosadašnjom izvedbom HT-a, čije dionice u promatranom razdoblju sjede u plusu od 6,6%, a kada jučerašnju cijenu uvećamo za dividendu koju će svi oni s popisa dioničara krajem prošlog tjedna pospremiti u džep, dolazimo do brojke od 19%.
U nekim drugim okolnostima, bilo bi posve izlišno pametovati i glumiti generala poslije bitke, ali u ovoj je priči puno toga bilo posve evidentno i izvjesno. Pa ipak, dio investitora se svejedno odlučio 'kockati', birajući moguće umjesto izvjesnog i (upitne) potencijale umjesto sigurne dividende. To su potvrdile i egzaktne brojke, signalizirajući negativan koeficijent korelacije između dionica IGH i HT-a, pokazujući kako je kapital jedno vrijeme napuštao potonje, gurajući one prve uzlaznom putanjom (čak i nakon početnog fijaska, kada je postalo jasno da bankovnih garancija jednostavno nema). Da ne bi bilo nikakve zabune - ovdje ne govorim o perspektivama jedne ili druge kompanije, jer za to valja ući u puno dublju (brojkama podebljanu) analizu. Riječ je isključivo o faktorima koji su tada, tijekom veljače i ožujka ove godine, definirali preferencije ulagača, i ostaje činjenica da je dio njih, umjesto prilično izvjesnog scenarija (koji k tome podrazumijeva i svježu injekciju gotovine) radije odabrao onaj u kojem je doista puno toga bilo neizvjesno.
Nažalost, iz statistike je teško izvući nekakve čvrste zaključke, pa je tako i teško razaznati tko je kako odigrao ovu igru. Mogući trag predstavljaju jučerašnje brojke, iz kojih proizlazi kako je prosječna realizirana transakcija bila teška oko 45 tisuća kuna, što je pak dvostruko više od jednog paketa dionica HT-a, kakvim se obično poigravaju mali ulagači. Više od toga zabilježeno je u ovoj godini samo jednom, nekoliko dana uoči objave dividende (gotovo 50 tisuća kuna po transakciji), temeljem čega bi se dalo naslutiti da su trgovinom dominirali veliki (institucionalni) igrači.
Toj tezi pak prkosi ovogodišnji prosjek, koji se kreće ispod 27 tisuća kuna, no zato se ipak možemo pozvati na rezultate jučerašnje ankete u kojoj je tri četvrtine ispitanika (čitatelja Jutarnjeg lista) zanijekalo mogućnost da se u skorije vrijeme riješi dionica HT-a. Za pretpostaviti je da većina njih svoje pozicije od samog početka (inicijalne javne ponude) nije mijenjala.
* autor posjeduje manju količinu dionica HT-a