Strpite se, nakon 28. svibnja kad završe unutarstranački izbori, sve će biti jasnije. Onda ćemo riješiti i probleme s Mostom – tako zadnjih dana uporno ponavljaju neki članovi HDZ-a, bliski predsjedniku te stranke Tomislavu Karamarku. Uvjereni su da će vladajuća koalicija opstati unatoč posljednjoj aferi u kojoj se našao njihov šef i njegova supruga Ana zbog poslovanja s MOL-ovim lobistom i Karamarkovim prijateljem Jozom Petrovićem.
No, što će se to bitno promijeniti kad završe izbori u HDZ-u i kad se izaberu stranačka tijela uključujući i ono najvažnije – Predsjedništvo stranke?
Omjer snaga
Znači li to da će zbog nekoliko novih ljudi u Predsjedništvu Karamarkova pozicija u Vladi biti ojačana? Zasigurno ne. Hoće li rošada u stranačkom vrhu pridonijeti boljim odnosima i lakšim pregovorima s Mostom i premijerom? Malo vjerojatno. Ima li Karamarko, kako se priča, namjeru nakon Sabora HDZ-a krenuti u rušenje Mosta? Teško. A, vjerojatno, nakon Sabora HDZ-a ni Karamarkov autoritet među vlastitim članstvom neće biti ništa veći nego dosad, pogotovo uzme li se u obzir slučaj Ina-Mol i Petrović. Uostalom, HDZ-ovci su, prema informacijama iz stranke, već dugo nezadovoljni utjecajem koji MOL-ov lobist ima na njihova šefa.
Kakva se, dakle, promjena može očekivati nakon tog dugo očekivanog 28. svibnja?
– Neće se, zapravo, dogoditi ništa bitno. Što se tiče odnosa u Vladi, ta se priča koristi uglavnom za zastrašivanje mostovaca kako bi ih se privoljelo da popuste nekim HDZ-ovim zahtjevima. Jer, iskreno, kao što novi izbori ne odgovaraju Mostu, tako ne odgovaraju ni nama. Kad bismo sada išli na nove izbore ponovno s Karamarkom, sigurno bismo dobili deset posto manje od onoga što smo ostvarili prije pola godine, to više što sada kao teret imamo i aferu s Petrovićem – govori jedan dobro upućen član blizak vrhu HDZ-a. Smatra kako nakon izbora ni Karamarkova pozicija u stranci neće bitno ojačati.
– Ti izbori su vam više zadovoljavanje ega unutar stranke, po sistemu tko je više ili manje bitan. U stvarnosti ne mijenjaju puno. Pa, i u većini županijskih organizacija na čelu su ostali isti ljudi jer i nisu imali protukandidate. Što sada znači da će u najvišem tijelu stranke biti nekoliko novih ljudi? Izbori za Predsjedništvo zanimljivi su utoliko da se vidi omjer snaga između Tomislava Karamarka i Milijana Brkića, koji je jedini kandidat za zamjenika. Njihovi su odnosi već dugo loši i sada traje bitka oko toga tko će od njih dvojice imati više svojih ljudi u vrhu stranke – kaže naš sugovornik.
No, možda nakon 28. svibnja ni taj omjer snaga neće biti najjasniji budući da je velika mogućnost, tvrde naši izvori iz stranke, da Karamarko i Brkić zbog velike krize u kojoj se našao HDZ ipak sklope svojevrsni pakt. Naime, sve se glasnije govori da bi se mogli dogovoriti da Predsjedništvo bude podijeljeno. Na šest potpredsjedničkih mjesta mogla bi se naći tri Karamarkova i tri Brkićeva čovjeka. No, neki drže da će to biti samo prividno, te da bi prevlast ipak mogla biti Brkićeva jer su glasovi potpredsjednika jednako vrijedni kao i glasovi članova Predsjedništva. Podsjetimo, za potpredsjednička mjesta natječe se 14 kandidata – Tomislav Čuljak, Miro Kovač, Tomislav Tolušić, Josipa Rimac, Božidar Kalmeta, Josip Bilaver, Franjo Lucić, Ivana Maletić, Anđelko Stričak, Oleg Butković, Dubravka Šuica, Domagoj Milošević, Darko Horvat i Ante Sanader. Dvojica glavnih ljudi stranke, navodno, nastoje postići dogovor da na te pozicije dođu Butković, Kovač i Bilaver koje u HDZ-u smatraju Karamarkovim ljudima, dok za Tolušića, Rimac i Maletić ističu kako su, unatoč dobrim odnosima sa šefom, ipak bliži Brkiću.
Nejasna podjela
No, tu bi im računicu svakako mogao poremetiti, primjerice, prolazak Tomislava Čuljka, koji ima potporu dobrog dijela HDZ-ovih slavonskih organizacija, ili Božidara Kalmete, koji je ponovno pobijedio u Zadarskoj županiji unatoč trudu vrha HDZ-a da tamo instaliraju relativno nepoznatog Tomislava Ćurka. A možda bi ih moglo ugroziti i još poneko ime s popisa, ovisno o “pregovorima”.
No, u stranci upozoravaju kako je pravu podjelu tko pripada čijoj struji vrlo teško napraviti.
– Riječ je o uvjetnoj podjeli. Za velik dio članova teško je reći kome su skloniji, mnogi imaju solidne odnose i sa šefom i s glavnim tajnikom. No, javno su jedni dogovori, dok je na terenu druga priča, a tu su i lobiranja, šalabahteri, prijateljstva, interesni savezi, pretrčavanja u zadnji čas, pa se o podjelama može govoriti samo okvirno – objašnjava jedan član HDZ-a dobro upućen u odnose. Posebno ističe specifični odnos Karamarka i Brkića koje veže dugogodišnje prijateljstvo i zajednički rad u policiji i SOA-i, ali i interesi. Kaže da su se njih dvojica i ranije znali svađati, ljutiti jedan na drugog, distancirati se, pa čak određeno vrijeme uopće i ne komunicirati, ali bi na kraju obično izgladili nesporazume. Ipak, situacija je sada nešto drukčija.
– Odnosi među njima sada su već dugo napeti. Jedan od razloga za to je upravo Karamarkov prijatelj, MOL-ov lobist Jozo Petrović. Brkić je zamjerao Karamarku što Petrović ima preveliki utjecaj na njega i što se često miješa u stranačke stvari dok je, s druge strane, Petrović na sve načine pokušao istisnuti Brkića na margine. Jedna od stvari oko kojih je izbio sukob bilo je sastavljanje lista za parlamentarne izbore. Neki ljudi isplivali su u prvi plan upravo zahvaljujući Petrovićevu angažmanu dok je Brkić smatrao da bi na listama trebalo biti više ljudi koji su stranci pridonijeli svojim radom – kaže jedan od ljudi bliskih glavnom tajniku, ne poričući da je i Brkić imao svoje interese u svemu.
Kandidatura
Narušeni odnosi Karamarka i Brkića kulminirali su zbog Brkićeve kandidature za zamjenika šefa HDZ-a. Karamarko nije tajio da na tom mjestu želi karlovačkog gradonačelnika koji mu je vodio kampanju Damira Jelića, a nije se libio ni putem medija poručivati Brkiću da odustane. Sve je završilo višesatnim razgovorom njih dvojice uoči predaje kandidatura kad ga je Karamarko zadnji put pokušao uvjeriti da odstupi. No, Brkić je to odbio, iako se, kažu u njegovu krugu, do posljednjeg trenutka predomišljao hoće li udovoljiti šefu kojemu se, nakon dugih godina prijateljstva, tek nedavno počeo obraćati s “ti”.
Poslije toga medijima je priopćeno kako je Brkićeva kandidatura za zamjenika njihov zajednički dogovor. No, drugo i nisu mogli reći. U međuvremenu, Brkić je skupljao saveznike odrađujući posao na terenu na kojem je oduvijek bolje stajao nego njegov šef. I dok je Karamarko svoj utjecaj u HDZ-u sve vrijeme uglavnom crpio iz pozicije predsjednika, Brkić je stvorio popriličan broj pristaša po stranačkim organizacijama. To je jedan od razloga zašto Karamarko nikad nije krenuo u otvoreni sukob s Brkićem – nije, naime, mogao procijeniti njegov stvarni utjecaj u stranci. S druge strane, ni Milijanu Brkiću nije odgovarao ”fajt” sa šefom. I nije mu nikada, kako tvrde u njegovu krugu, bio cilj rušenje Karamarka.
– Brkić je odličan drugi čovjek HDZ-a i organizator, ali teško može biti prvi. Vojnik je stranke i nikad ne bi radio na štetu HDZ-a. Osim toga, kakva bi bila njegova politička budućnost bez HDZ-a i Karamarka? Doda li se tome njihovo dugogodišnje prijateljstvo i interesi, jasno je zašto će teško doći do njihova konačnog razlaza. Čak i sada kad su njihovi loši odnosi kulminirali do granice da je dojam da se vodi pravi rat između njihovih struja. No, mislim da će se oni, pogotovo zbog sadašnjeg rasula u stranci, na kraju ipak dogovoriti jer ovise jedan o drugom – kaže naš sugovornik. Tome u prilog govori i to što su Brkić i Karamarko posljednjih dana zajedno obišli i neke stranačke organizacije, primjerice u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a tu je i njihov dogovor da se Brkić na jesen vrati u Sabor i postane novi šef Kluba zastupnika.
Stabilizacija
– Brkić će uvijek igrati do određene granice. Svoj cilj je postigao. Povratkom u Sabor ispada da je on čovjek bez kojeg se ne može, a ako još u Predsjedništvo uđe dovoljan broj njegovih ljudi, to je jasna poruka Karamarku tko drži konce. Osim toga, nakon afere Ina-MOL, nesumnjivo je ojačao svoju poziciju u stranci u odnosu na Karamarka. Stoga će sada zajedno dalje, s pričom za javnost kako su najbolji prijatelji. Doći će i do nekih dogovora, ali će u suštini to biti odnos u kojem će obojica imati rezerve, u kojem će jedan drugog držati u šaci i nikada neće jedan drugom vjerovati dokraja. Iskreno, mislim da bi stranci bilo najbolje bez njih obojice. A uvjeren sam da će, bez obzira na njihove sukobe, jednom iz stranke otići kako su i došli – zajedno - smatra dobro upućen izvor iz HDZ-a. Osvrćući se na Sabor stranke, dodaje kako bi značajna promjena, dobije li Brkić tamo većinu, bila ta da konačno profunkcioniraju tijela stranke koja se sada gotovo i ne sastaju.
– Očekujemo, prije svega, da se stabilizira stanje u stranci. Mislim da će Brkić, kako sam čuo, inzistirati na tome da se odluke počnu donositi na Predsjedništvu stranke, a ne u Sheratonu. A bilo bi vrijeme da se raspravi i o rezultatima parlamentarnih izbora, o čemu se nikad nije razgovaralo iako to Statut nalaže. Štoviše, kružio je dopis po organizacijama da se o tome ne treba raspravljati. Postigne li se to, već će biti puno u odnosu na sadašnju situaciju – smatra naš sugovornik.
Dio HDZ-ovih članova s kojima smo razgovarali o unutarstranačkim izborima kaže kako ne očekuju velike promjene, ako je suditi po izboru županijskih šefova. Naime, većina dosadašnjih predsjednika županijskih organizacija zadržala je svoje pozicije, uglavnom zato što i nisu imali protukandidate. Tako je šef HDZ-a Zagreba ostao Andrija Mikulić, u krapinsko-zagorskom HDZ-u politiku je nastavio voditi Žarko Tušek, u varaždinskom Andrija Stričak, u koprivničko-križevačkom Darko Sobota, bjelovarsko-bilogorskom Miro Totgergeli, u virovitičko-podravskom Tomislav Tolušić, u primorsko-goranskom Oleg Butković, u požeško-slavonskom Franjo Lucić, u brodsko-posavskom Pero Ćosić, u osječko-baranjskom Ivan Anušić, u splitsko-dalmatinskom Ante Sanader, u šibensko-kninskom Nedjeljko Dujić, koji je na tu poziciju došao nakon ostavke Ante Kulušića, u međimurskom Darko Horvat, u sisačko-moslavačkom Ivan Žinić. Na čelu svojih županijskih organizacija ostali su i neki dugogodišnji HDZ-ovci kojih bi se Karamarko rado riješio, ali mu ne ide, poput Branka Bačića u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Darka Milinovića u Ličko-senjskoj ili Božidara Kalmete u Zadarskoj županiji. Zapravo su samo četiri nova imena – Damir Jelić, koji je Karlovačku županiju preuzeo od Ivana Vučića, Jurica Šiljeg, iz umaškog HDZ-a koji je došao na čelo Istarske županije, te dvojica koja, kako se može čuti u HDZ-u, nikako nisu po Karamarkovoj mjeri. Riječ je Draženu Milinkoviću, koji je zamijenio Božu Galića na čelu Vukovarsko-srijemske županije. Milinković je čovjek Tomislava Čuljka, a tamo nisu prošli ni Ivan Šarić, blizak Brkiću, ni Marinko Beljo, kojeg je zagovarao Karamarko. Posljednja promjena je ona na čelu HDZ-a Zagrebačke županije. Tamo je pobjedu odnio velikogorički gradonačelnik Dražen Barišić, kojeg ne simpatiziraju ni Karamarko ni Brkić. S prvim se, navode izvori u stranci, sukobio jer nije, na Karamarkovo traženje, htio svoj mandat u Saboru ustupiti Mariju Županu, a s drugim jer se oglušio o Brkićevu naredbu da kandidati tijekom kampanje za parlamentarne izbore ne smiju sami sebi raditi posebnu kampanju. Barišić je to ignorirao i tako sebi osigurao preferencijalne glasove koji su ga i doveli do Sabora. Upućeni u HDZ-u kažu kako je Barišić najbliži Tomislavu Čuljku i njegovoj struji, pa se između njih može očekivati potpora na Saboru stranke, a nisu isključeni ni dogovori s dosadašnjim potpredsjednicima Kalmetom i Dubravkom Šuicom.
Ikona desnice
Zanimljiva je bila i situacija u Splitu, gdje su, navodno, Brkić i Karamarko zajedno tražili od Ante Sanadera da se ne kandidira, te da na njegovo mjesto dođe Zlatko Ževrnja. No, kaže izvor iz HDZ-a, Sanader je to odbio, iako je ranije dobio funkciju potpredsjednika Sabora.
Karamarko je pokušao rušiti i Branka Bačića u dubrovačko-neretvanskom HDZ-u, gdje je njegova uzdanica Sanja Putica neumorno gurala Nikolu Knežića. No, Bačić je uvjerljivo pobijedio. A uzme li se u obzir popis novih županijskih šefova, jasno je da Karamarkova politika o pomlađivanju HDZ-a baš i nije uspjela. Istina, mogu iznenaditi neki novi ljudi s popisa kandidata za članove Predsjedništva poput ministra Zlatka Hasanbegovića. U HDZ-u su mnogi uvjereni da je Hasanbegoviću prolazak siguran jer, kako ističu, na stranačkim skupovima dobiva veće ovacije od samog šefa stranke.
– On je postao ikona desnice – kaže jedan član HDZ-a.
Drugi čovjek iz zagrebačkog dijela koji bi mogao proći jest Dražen Barišić, kojem se daje najviše šansi, ali i tajnik zagrebačkog HDZ-a Ivan Čelić, koji je dobio najviše glasova u gradu. Od ostalih, dobre šanse za ulazak u Predsjedništvo, kako nagađaju u HDZ-u, mogli bi imati i Darko Milinović, Ivan Anušić, Pero Ćosić, Zlatko Ževrnja… Zanimljivo je i to da se za člana Predsjedništva kandidirao Miro Barišić, inače, brat tv-urednika Joze Barišića.
Tko će od njih ući u najviše tijelo teško je procijeniti. Prijava ima više od trideset, a mjesta je deset. Po dva člana daju četiri skupine županija, a dva člana Grad Zagreb i Zagrebačka županija. Moguća su brojna iznenađenja jer je nemoguće kontrolirati sve izaslanike, pogotovo u sadašnjoj situaciji u HDZ-u kad vlada veliko nezadovoljstvo. Ne treba zaboraviti i da će se mnogi, unatoč šalabahterima, u posljednji trenutak prikloniti struji za koju procijene da je utjecajnija, a tu bi ovaj put ipak mogao profitirati Milijan Brkić.
