Još nije pogašen požar koji su izazvali hrvatski navijači na utakmici u St. Etienneu, “vatrogasci” su bili iznenađeni, policija je zakazala, sigurnosni sustav, koji su Francuzi gradili godinama, raspao se dolaskom 200 ruskih i 100 hrvatskih huligana. I nakon što su napravili nered, najavljuju – dolazimo opet.
Hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je veličanstvenu utakmicu protiv Češke. Ali, kako stvari u nogometu nikad nisu idealne, nakon sat vremena igre izbornik Čačić je morao, zbog ozljede, zamijeniti dirigenta orkestra Luku Modrića, a desetak minuta prije kraja na teren su poletjele baklje. Engleski sudac Mark Clattenburg je na kratko prekinuo utakmicu, policija se prilično brzo obračunala s bakljonošama, ali su hrvatski nogometaši, šokirani bakljadom, skamenjeni čekali kraj utakmice i jedva sačuvali bod. Umjesto slavlja, jer su i tim rezultatom osigurali plasman u drugi krug, u taboru naše reprezentacije vladala je pogrebna atmosfera, kao da je nogomet u Hrvatskoj definitivno umro. A bila je to, prema ocjenama nogometnih stručnjaka, najbolja utakmica u dosadašnjem tijeku turnira. Hrvatska je tlačila solidnu češku reprezentaciju neizdrživim presingom...
- Jasno nam je da su navijači iz Splita jer incident je organizirala Torcida, imali su podršku starih prijatelja iz St. Etiennea, s kojima su odavno u prijateljskim odnosima. Francuzi su im učinili uslugu, svojim kanalima unijeli su baklje na stadion, a ostalo ste obavili vi - sarkastično je rekao delegat utakmice.
St. Etienne i Bordeaux dvije su Hajdukove crne točke. Povijest govori da su u St. Etienneu izgubili utakmicu Kupa Uefa 5-1, nakon što su u Splitu pobijedili 4-1. Po sličnom scenariju izgubili su i protiv Bordeauxa, u Splitu je bilo 4-1, u Bordeauxu 4-0. Torcida je već najavila da će doći i u Bordeaux i opet prekinuti utakmicu, učiniti sve da hrvatsku reprezentaciju, čiji su autori njihovi smrtni neprijatelji Zdravko Mamić i Davor Šuker, izbace s turnira. St. Etienne i Bordeaux su simboli najtežih Hajdukovih europskih poraza, a danas bi trebali biti i gubilište, gdje će biti giljotinirana jedna iznimno nadarena nogometna generacija, koja možda igra i najbolji nogomet u Europi. I pitam se - ima li netko pravo u ime svojih sebičnih ciljeva, koje nogometni anarhisti zovu svetom borbom, unakaziti jednu nadarenu generaciju i oduzeti joj pravo na besmrtnost.
Stoka za vuču
Francuzi su to pokušali objasniti sukobom Pariza i Marseillea, sukobom sjevera i juga, mediteranskim temperamentom, međutim, mi znamo da je problem dublji od obične netrpeljivosti Dinama i Hajduka. Kao i sve u Hrvatskoj, i ovu kašu skuhali su političari, iskorištavali su navijače kao “stoku za vuču” svojih političkih kola, a navijači, naivni i lako zapaljivi, bili su njihova vojska.
“BBB za HDZ, Hajduk za HDZ”, vjerojatno niste zaboravili slogane s maksimirskog i Hajdukovog stadiona. Ali, stvari su se promijenile, političari su se obogatili, osvojili pozicije, a navijači su ostali obična fukara, koja u džepu jedva ima za žuju. Brzo su progledali i gledali kako se Zdravko Mamić bogati, kako u Hajduku kradu novce, a oni, kada dignu glas, dobiju pendrekom po glavi. Rodio se bunt, metode su sve radikalnije i brutalnije, od neizdrživih verbalnih uvreda do fizičkog nasilja. Sva su sredstva dopuštena.
No, kada je u tu bitku uključena i hrvatska reprezentacija, koja je za mnoge Hrvate još uvijek svetinja, a Luka Modrić ikona, na hrvatskoj sportskoj sceni došlo je do općeg meteža. Slabi državni aparat ili ne želi ili ne može uspostaviti red jer se više ne zna tko je čija figura i tko igra za čiju “momčad”. Nogometna reprezentacija se tako našla u pat poziciji, iz koje nema izlaza. Sumnjam da će navijači koji se služe klasičnim huliganskim metodama odustati, a sumnjam da će Mamić, Šuker i njihova nogometna “stranka“ kapitulirati u času kada njihova reprezentacija igra nogomet na najvišoj europskoj razini.
Kad sam pitao Ivu Goldsteina, hrvatskog veleposlanika u Parizu, za komentar događanja na utakmici u St. Etienneu, na kojoj je bio i sve je vidio, bio je zakopčan do grla. “Kao službenik Ministarstva vanjskih poslova nemam pravo komentirati što se tamo događalo. To je sve što mogu reći”, iznenadio me zaštitnik hrvatskih interesa u Francuskoj. Gospodin koji živi od poreznih obveznika, zdravih očiju, ne bi smio biti tako otresit prema novinarima.
Veliki Žuti
Svakog dana pijem kavu s Robertom Prosinečkim, izbornikom Azerbajdžana i stručnim komentatorom Jutarnjeg lista. Bio je u St. Etienneu, vidio je sve i rekao: “Ne mogu vjerovati da se takve stvari mogu dogoditi, to je izvan svake pameti. Zar je normalno da Torcida, ili bilo koja navijačka grupa, želi nauditi Hrvatskoj, to doista nije normalno. Frustrirani su zbog Dinamove superiornosti, ne sviđaju im se čelni ljudi iz nogometnog saveza, Dinama, ali tu frustraciju trebaju rješavati na drugi način. Ne sviđaju se ni meni, pa ne bacam baklje. Zašto to rade tim momcima, koji nikada nisu bolje igrali, možda smo im bili ravni samo mi iz devedesetosme. Daju sve od sebe, igraju s nevjerojatnom srčanošću i žarom, nikome ne možeš prigovoriti da nije dao sto posto. Može netko odigrati slabiju utakmicu, ali svi smo igrali slabe utakmice. U velikom su naletu i šteta što su se navijači odlučili za ovakav način borbe protiv njima mrskih ljudi. Danas se u Francuskoj ne priča o fantastičnom nogometu kakav igraju Hrvati, nego – Hrvati opet rade sranja. Zbog toga sam i ja frustriran, jer sam gledao 70 minuta perfektnog nogometa, kakav se rijetko vidi, i onda netko iz svojih sebičnih razloga sve razjebe. U ime neke svoje vizije, baš ga briga za Hrvatsku, u kojoj i od koje živi. Mogu oni govoriti na forumima 'ovo nije naša reprezentacija', ona je naša, bolje nemamo i dugo je opet nećemo imati. Jedna mala zemlja zadivila je svjetske nogometne velikane, poput Thierryja Henryja, najslavnije figure svjetskog nogometa vide Hrvatsku u finalu Europskog prvenstva. A mi ćemo sve učiniti da se to ne dogodi”, istresao je “Veliki Žuti” gorčinu iz svoje duše.
I zaključio: “O Luki Modriću se ovdje više govori nego u Hrvatskoj. Mi nikoga ne cijenimo. I ja, kao nogometni čovjek, frustriran sam do boli.”
Kada ovdje razgovarate bilo s kim, svi će priznati da Španjolska, Italija i Hrvatska igraju najbolji nogomet na Europskom prvenstvu. Luka Modrić i Andres Iniesta apostrofirani su kao najbolji igrači, zasjenili su i Cristiana Ronalda i Zlatana Ibrahimovića i Thomasa Müllera. Hrvatska je za svijet senzacija poput Leicester Cityja. Taj mali engleski klub, koji je izrastao u šampionsku momčad, “formula je koju su prepisali Hrvati”, kažu mi engleski novinari, a španjolski kolege samo ponavljaju: “Grande Luka!”
A mi bacamo baklje kako bismo napakostili Mamiću. Mamić, who? Ne mogu mu ništa kao žaba lješnjaku, on je sve svoje ciljeve ispunio. Obogatio se, rezultatski je ponizio Hajduk, zavladao je hrvatskim nogometom i otići će kada on to poželi. A frustrirani navijači će nauditi samo nogometašima i nogometnoj publici...