Do ključnih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Srbiji ostala su dva tjedna, a kampanja se zahuktava i pokazuje da će donijeti neizvjesnu utrku dvojice najjačih kandidata - trenutno vladajućeg Borisa Tadića i njegova DS-a te radikalnog desničara Tomislava Nikolića i njegovih naprednjaka. Čelnik Liberalnih demokrata Čedomir Jovanović, koji ovih dana obilazi regiju, ima velika očekivanja od izbora.
- Ove izbore doživljavam kao priliku za Srbiju koju ne smijemo propustiti. Srbija konačno, nakon ovih izbora, mora krenuti putem demokratizacije i europeizacije. Moramo postati zemlja koja će ponuditi i sebi, i regiji, i svijetu viziju razvoja i suradnje. Srbija nakon izbora mora poslati poruku da više neće biti ni troublemaker, ni zemlja izolacije, ni ona koja će iz bilo kojeg razloga plašiti i uznemiravati - kaže nam opušteno Čedomir Jovanović na travanjskom zagebačkom suncu u kafiću na početku Petrinjske dok par stolova dalje sjede zvijezde najveće hrvatske crnokronikaške afere, Nevenka Jurak i Mladen Barišić.
No čini se da se mogu dogoditi i neka ‘iskakanja’ jer ankete pokazuju da Tomislav Nikolić i njegova stranka stoje vrlo dobro, pa i pobjednički.
- Mene ne brine i ne zanima pozicija Tome Nikolića i SNS-a. Više me brine nespremnost manje ili više proeuropskih snaga u zemlji da konkretno odgovore na pitanja naslijeđena iz prošlosti bez obzira radi li se o unutarnjim ili regionalnim problemima, te nedostatak hrabrosti da postave pitanja o perspektivama Srbije. Zauzimam se da smognemo snage odgovoriti na sve to prije izbora kako bi građani znali kome i zašto daju glas, jer iz iskustva znamo da se Srbija nakon izbora pretvara u ‘buvlju pijacu’ u kojoj se samo traži parlamentarna većina, a u tim uvjetima gubi se povjerenje građana bez kojih se ni jedna politika ne može ostvariti. A Srbiju čeka puno posla jer vrijeme neumitno curi.
Kažete da vas ne brine što radi Nikolić, ali ako on pobijedi, neće li to unazaditi europske ambicije Srbije i zakomplicirati odnose u regiji?
- Nikolićeva metamorfoza od priučenog političara kartografa koji je povlačio granice na liniji Virovitica - Karlovac - Karlobag do toga da danas, dok mi razgovaramo u Zagrebu, šeće Beogradom s bivšim gradonačelnikom New Yorka Rudyjem Giulianijem, nastojeći još više ojačati svoj imidž transformiranog političara, tragikomična je. No to je, naravno, neuvjerljiv odgovor za vas u Zagrebu i za one u Sarajevu. Ali uvjeren sam da bi šteta koju bi njegova eventualna pobjeda prouzročila bila samo unutarnja. Oštetila bi Srbiju. Ne mislim da bi imala negativnog učinka na odnose u regiji. Njegova tragikomična transformacija doživjela je maksimum. On svakoga želi uvjeriti da je sposoban za svaku promjenu. Naime, on neće ‘zaratiti’ s BiH i Hrvatskom. Problem je što bismo s njim, mi u Srbiji, propustili još jednu šansu. Uzet će nam puno dragocjenog vremena kojeg nemamo na pretek. Mislim da bi bilo smiješno pratiti što bi on sve radio za naklonost BiH i Hrvatske! No smatram i da to nije realna pobjednička opcija bez obzira na prilično veliku, pa i zabrinjavajuću podršku koju on u Srbiji ima. Ne zaboravite još jednu stvar: Boris Tadić stvorio je Nikolića i njegovu stranku da bi time plašio i Srbiju i svijet te da bi stvorio uvjete ili prijeko potreban alibi za vlastiti opstanak na vlasti. No Srbija ima puno mana, ali nije tako nezrela zemlja. Nije pristala na tu umjetnu podjelu koju zagovaraju Tadić i Nikolić. Oni su daleko od mogućnosti da samostalno odlučuju o Srbiji. Koliko je bila velika pobjeda Jadranke Kosor na vašim nedavnim izborima tolika će biti i Tadićeva na našima.
Znači li to da vi i LDP nećete podržati Tadića u slučaju da situacija u Skupštini bude knap? Kakve su zapravo vaše ambicije nakon izbora: možda ulazak u Vladu?
- Borim se da dobijem priliku voditi Srbiju godinama. Tadić i Nikolić često zbunjuju pa ne možete utvrditi tko je čija kopija. No ja ipak vidim razliku među njima. Nikolić više nije prijetnja Srbiji zbog svoje politike, nego zbog svoje nesposobnosti. S druge strane, mnogi glasači DS-a izlaze na izbore kao podvojene ličnosti. Naime, velik broj simpatizera DS-a realizaciju svojih vizija moderne i europske Srbije veže uz moju politiku i svjesni su da današnji DS nije na to spreman, ali ipak su lojalni toj stranci zbog njezine prošlosti i sjećanja na vremena Zorana Đinđića. Tadić je raspisao predsjednička izbore zbog želje da političkim manipulacijama učini besmislenima sve druge redovne izbore i u tom džumbusu od izbornih kampanja dođe do još pet godina vlasti ne polažući račune za prethodnih osam. Zato on uglavnom ne govori ništa konkretno, a ja sam svoj program iznio. Zna se što to mi želimo i za što se zauzimamo. A kad je riječ o Tadiću, osim nekih načelnih stvari, ne znamo mnogo. Zato mislim da će nakon izbora on uputiti ponude u ovom ili onom pravcu. No moguće je da Tadić iskoristi neke moje zamisli kao svoje, jer one to zapravo logično i jesu. No sada šuti. Ali opcija u kojoj bismo postigli suglasnost o ključnim političkim odlukama bila bi dovoljan povod da prihvatim ponudu za ulazak u takvu vladu.
Vi i Tadić, zbog političkog okruženja u Srbiji, ipak ste upućeni jedan na drugoga.
- To nije zla kob. Mi smo jedine dvije proeuropske stranke u zemlji koje mogu samostalno djelovati. On je, doduše, u tom svom liderstvu prilično neodgovoran, vrlo osoban i neprihvatljivo neefikasan. U svakom njegovu uspjehu LDP je stavio glavu ondje gdje njegovi koalicijski partneri nisu smjeli ni pogledati, a kamoli staviti nogu. Ne tražim zahvalnost za to. Ne kritiziram Tadića zbog puke želje da budem na njegovu mjestu, nego vršim potreban pritisak da on i DS zajedno s nama počnu raditi na pravim stvarima za Srbiju.
No može li se dogoditi da opet izabere Ivicu Dačića prije nego vas?
- Tadić voli samo sebe. Ako je uvjet za to nečija podrška, onda će je tražiti. Tadić već osam godina vodi zemlju i sada konačno mora početi voditi računa o suradnicima i partnerima s kojima će za Srbiju učiniti mnogo više od pukog zadržavanja na vlasti. S Dačićem će vladati, a sa mnom i LDP-om nešto će napraviti za Srbiju.
U Srbiji postoji dilema - Kosovo ili EU, odnosno Kosovo i EU. Koliko će Kosovo imati utjecaja na ove izbore? Čini se da je posrijedi shizofreno stanje, jer većini je ljudi vjerojatno jasno da Kosovo više nije dio Srbije, a s druge strane, onaj tko to prvi izgovori, bit će proglašen izdajnikom.
- Ne bih Kosovo i Europu izjednačavao, iako se to u Srbiji stalno radi, ali i Europa tome daje povoda. Mene ne zanimaju posljedice, nego uzrok nesposobnosti Srbije da živi u ritmu suvremenog svijeta, koji pametno rješava probleme i dijeli odgovornost za ono što radi ili ne radi. Srbija je nedovršena zemlja, ona nema dovršeno društvo. To se najbolje vidi u odnosu prema Europi i regiji. Srbijansko društvo oduvijek je imalo povlasticu da živi izvan realnosti. A takva je onda i politika. Mi sada konačno imamo šansu izgraditi nove odnose s Kosovom. Zrelost Srbije pokazat će se u spremnosti da prihvati odgovornost za probleme koje je u prošlosti proizvela zbog svoje nemoći i s druge strane takav prstup bio bi potvrda naše opravdane ambicije da u ovom dijelu Europe razvijamo ravnopravne odnose sa svakom zemljom. Mnogi me pitaju bih li ja priznao Kosovo, kao da to nešto mijenja. To je najlakše rješenje tog pitanja! Što imate od toga da Srbija prizna Kosovo ako ćemo se i dalje gledati preko nišana, ako Albanci koji dođu u Srbiju i Srbi koji dođu na Kosovo budu nesigurni, ugroženi, šikanirani. To onda ničemu ne služi. Meni je važnije da stvorimo odnose koji će nam omogućiti da zajedno živimo bolje, da trgujemo, surađujemo, izgrađujemo. A sam čin priznanja ništa ne donosi ako ne stvorimo sve te preduvjete. Ne možemo živjeti na mitovima i hraniti naše društvo ulogom žrtve, što se onda uzima kao opravdanje za sve unutarnje nesposobnosti. Moramo naći modalitet suživota i suradnje pa nećemo neke sljedeće izbore pretvoriti u nadmudrivanje: ‘Izdajnik je priznao Kosovo, izaberite mene, ja ću tu odluku povući’. Važnije mi je da, primjerice, ne ometamo sudjelovanje Kosova na Olimpijskim igrama. Kakva je to sreća za Srbiju da Kosovo ne sudjeluje!? Ako Južna i Sjeverna Koreja mogu nastupiti pod jednom zastavom, zašto mi ne bismo dopustili Kosovu samostalni nastup? To je razumljiva gesta, poticajnija od pukog priznanje koje ne bi promijenilo kvalitetu odnosa.
Kako gledate na odnose s Hrvatskom koji su, čini se, zadovoljavajući?
- Danas mi te odnose opisujemo superlativima iako su utemeljeni isključivo na naknadnoj pameti i na većoj ili manjoj suglasnosti o onome što se dogodilo prije 15, 20 godina. Mene brine jalovost i nesposobnost Srbije da formulira politiku koja bi otvorila neke nove horizonte i bila atraktivna za Hrvatsku i regiju, čime bismo podigli konkurentnost čitavog ovog nesretnog prostora. Mi zapravo nemamo konkretnu politiku prema regiji. Raduje me ulazak Hrvatske u EU, ali ne bih htio da se izgubi u Europskom parlamentu sa svojih nekoliko zastupnika i da bude tek mala nebitna zemlja koja je zadovoljila ambicije time što je u takvom društvu. Mislim da naše zemlje zajednički mogu podići konkurentnost ovog našeg prostora, da i ovdašnji ljudi mogu živjeti po europskim standardima. Moramo izgraditi novi mentalitet. Svi mi u Europu idemo kao socijalni slučajevi. Zato bih želio da nove generacije i Hrvata i Srba budu oslobođene te hipoteke koja je posljedica naše nesposobnosti da rješavamo međusobne probleme. Mene u našim odnosima ne zadovoljava ona ‘više se ne ubijamo, dobro je’. A mnogima je to optimum naših odnosa. To je suludo i ne vodi dobrom. To je tek prva faza, ne možemo na njoj egzistirati i 15 godina nakon rata
Mislite li da su hrvatsko-srpski odnosi, kako mi ovdje kažemo, s figom u džepu?
- Ma, da je tako, bilo bi lakše, barem bismo znali gdje smo, ali nema ni toga. Mi tumaramo od danas do sutra. Ako je naša europska ambicija s pokrićem, onda se Europa stvara u našim međusobnim odnosima sa susjedima: u sposobnosti da osmislimo prihvatljivu viziju za sebe i za kosovske Albance, zatim da zajedno s Hrvatskom preuzmemo odgovornost za izgradnju normalne bosanskohercegovačke države. Smatram da bi prva gesta koja bi dala za pravo Srbiji da se deklarira kao europska demokratska država bilo povlačenje tužbe protiv Hrvatske, bez obzira na to što će Zagreb učiniti sa svojom tužbom protiv Srbije! Naprosto, odnosi među državama u regiji postali su zamorni. Mi kao da smo svu svoju diplomaciju prebacili u Haag - BiH tuži Srbiju, pa Srbija traži da Sud raspravlja o kosovskoj neovisnosti, pa Hrvatska tuži Srbiji, pa Srbija tuži Hrvatsku. Tu praksu treba prekinuti i zato bih povukao tužbu protiv Hrvatske neovisno o tome što će učiniti Hrvatska.
Kako bi na to reagirao Boris Tadić?
- Pa i ja bih to volio znati. No mislim da bi Srbiji bilo mudrije da ostavi Hrvatsku da se sama snalazi s haaškim sucima. Ja svoj interes i interes Srbije ne vidim u podjeli poraza, na što su osuđene i Srbija i Hrvatska ako nastave s tužbama. Želim graditi nove odnose između naših zemalja koji će razriješiti sve probleme iz nedavne prošlosti i neće opterećivati suradnju u budućnosti.
No senzibilitet Hrvatske prema toj tužbi drukčiji je od onoga u Srbiji.
- Naravno. Ja to razumijem, ali to je vaš problem. Ne vidim nikakav interes Srbije da odgovara na hrvatsku tužbu tražeći argumentaciju za zločine iz 90-ih u Drugom svjetskom ratu. Neka Hrvatska radi što hoće, a moja je vizija voditi Srbiju u drugom smjeru. Za mene je srbijanska protutužba izraz nemoći i frustracije, jer da nije tako, onda se ne bismo 15 godina nakon Oluje sjetili da trebamo tužiti. Ničeg pametnijeg nismo se mogli dosjetiti nego da na tužbu uzvratimo tužbom.
U koaliciji ste s Vukom Draškovićem u ‘Preokretu’. No nekako ne pašete zajedno kad pogledamo Draškovićevu ostavštinu, pogotovo u svjetlu rehabilitacije Draže Mihailovića.
- Zanimljivo je što mi koaliciju s Vukom Draškovićem osporavaju oni koji su to s njim radili prije 20 godina, kad je bio na radikalnijim pozicijama. Drašković nema veze s procesom rehabilitacije Mihailovića, iako je u to uložio mnogo napora. Stvari nisu jednoznačne. U Srbiji je samo lani ekshumirano 38 tisuća ljudi ubijenih nakon dolaska partizana na vlast. Rehabilitacija Draže Mihailovića pokazuje nemoć današnje Srbije da uspostavi sustav vrijednosti u kojemu ne bi bilo prostora za dileme o ulozi četnika u Drugom svjetskom ratu. Na sudu se vodi postupak o opravdanosti sudskog postupka nad njim. Ne dolazi u obzir njegova politička rehabilitacija, a pogotovo opravdavanje neospornih zločina i nekih povijesnih činjenica. Osobno neću dopustiti rehabilitaciju uloge četnika. To ne dolazi u obzir. Bio sam i protiv izjednačavanja partizana i četnika pred zakonom. No morate znati da taj zakon nikada nije realiziran. Sve to govori o Srbiji koja se ne snalazi u svojoj prošlosti. Treba razmišljati o konzekvencama. Ta se pitanje ne pokreću zbog Draže Mihailovića, rehabilitacija je interpretacija Mihailovića. Srbija je traumatizirano društvo, što je generator svake pogreške.
Milorad Dodik često je s Tadićem?
- Dodik je stanje. Ne znam po čemu se razlikuje Dodik od bilo kojeg andrićevskog vezira od prije 200 godina. On kaže, ne možemo s ‘Turcima’. A gdje ti onda živiš? Na nekom izoliranom planetu? Zato treba uspostaviti nove odnose između Zagreba, Beograda i Sarajeva.