I u ponedjeljak ujutro u sudnici Županijskog suda umalo ga je oslovio s “gospodine predsjedniče”. Uvijek mu se tako obraćao, pa i kad su bili sami, iako ga je Sanader zvao samo imenom: Ratko. Ali nije ga vidio više od dvije godine. Nekad su bili nerazdvoji, no u listopadu 2009. sreli su se posljednji put. Iz sjećanja ga je to jutro prenuo neudoban osjećaj, banalan, ali stvaran. Klupa na kojoj su sjedili tog ponedjeljka nije bila udobna fotelja Banskih dvora, nego optuženička klupa sudnice. Drvena, tvrda, neudobna. Pa je to jutro Ratko Maček, nekadašnji Sanaderov spin doktor, bivšem premijeru pružio ruku i rekao: “Ivo, kako si?” Obratio se samo njemu. Izbjegavao je pogled Branke Pavošević, nekadašnje HDZ-ove računovotkinje, koja mu se pokušala obratiti, barem mu se tako učinilo, a koja ga također u svom iskazu tereti. Ali ni pomislio nije na to da se okrene. Jer našao bi se tada oči u oči s nekadašnjim HDZ-ovim rizničarom Mladenom Barišićem , starim stranačkim suparnikom i glavnim svjedokom u aferi Fimi-Medi. Maček to nikako nije želio. “Ljiga jedna, spodoba koju ne želim ni pogledati. Kakav je to čovjek?!” opisivao je kasnije prijateljima osjećaje koje je u njemu pobudio taj susret, trenutak kad se u isto vrijeme, na istom mjestu našao s nekadašnjim stranačkim kolegama s kojima ga se tereti za udruživanje u kriminalnu organizaciju koja je preko agencije Fimi-Medije izvlačila novac iz državnih poduzeća za vlastitu i stranačku korist. I Mačeka se optužuje, posebice u dijelu da je zajedno sa Sanaderom kupovao medije, raznosio novac iz “crnih” fondova, prikupljao milijune...
Opet na istoj strani
Maček tvrdi da nije kriv. Brani se isto kao i Sanader, što je prvi put nakon dugo vremena da su opet na istoj strani, čak su poslije ročišta popili i kavu. “A čuj, promijenile su se okolnosti, rekao bi Churchill”, prokomentirao je Maček. Razgovarali smo s njegovim prijateljima i poznanicima kako bismo prikazali i drugu stranu priče, onu kojom se terete da su oštetili državni proračun za više od 70-ak milijuna kuna. Oni koji su se trebali boriti za državne interese, a radili su isključivo za vlastite i stranačke. Pokušali smo doznati kako se oni nose s tim? Osjećaju li barem nelagodu, ako već ne i krivnju, kad dolaze na sud? Kakvi su odnosi među njima? A posebno nas je zanimao Maček, koji je jedini zapravo stao na stranu bivšeg premijera misleći pritom da će tako obraniti i sebe.
“Nisam se osjećao nelagodno. Postavio sam si to u glavi tako da znam da nisam kriv, a da u životu postoje lijepi i ružni trenuci. Gle, prolazio sam neki dan špicom sa sinovima, toliko mi je ljudi prišlo i dalo mi podršku da su se njih dvojica rasplakala, rekli su da su ponosni na mene”, prenosi mi Mačekov prijatelj njegove riječi.
Dvojac, koji za sebe tvrdi da je nevin, sad najviše frustrira činjenica što Barišiću tijekom suđenja neće moći postavljati pitanje.
“On se brani šutnjom. Optužuje me, a ja ga ništa ne smijem pitati, suludo”, požalio se bivši glasnogovornik Vlade jednom prijatelju. Ispričao mu je i kako ga Sanaderovo drženje impresionira. Zadivljen je time koliko se bivši premijer dobro nosi sa svim tim procesima.
Najgori voajerizam
“Kad sam vidio u spisu detalje, shvatio sam da je to stvarno teško. Unutra su pobrojane sve kupovine iz dućana, SMS-ovi kćeri, Mirjanine kupovine, Petrina unovčavanja čekova u Americi, baš sve, voajerizam u najgorem obliku”, prepričao je prijatelju. Zadivljen je Maček bio Sanaderom i 2003., kad ga je angažirao u prvoj kampanji. Dotad je Maček živio u Varaždinu sa suprugom Milenom i njihovo dvoje djece. Radio je kao dopisnik, ali njegovih se priloga kolege s televizije baš i ne sjećaju. Pamte ga najviše po priči da je već tada bio u sukobu ineteresa kao vlasnik lokalne televizije, koji je istovremeno radio za HTV. Maček je na te priče oduvijek odmahivao rukom. “Lokalni mediji nisu isplativi, na njima se ne može zaraditi jer se plaćanja svode na kompenazije”, tvrdio je Maček. U to doba živio je komotno u Varaždinu, nije ni pomišljao na preseljenje u Zagreb.
“Život mi je bio idealan. Imali smo firmu, kuću, vikendicu, brodicu. Nisam imao želju to promijeniti, ali Sanaderov poziv nisam mogao odbiti”, ispričao mi je ranije. Pobjeda na izborima priskrbila mu je poziciju premijerove desne ruke. Postao je upućen u sve tajne Vlade, a istovremeno zadužen za suradnju s novinarima. I gdjegod bi otišao Sanader, tu bi se pojavio i Maček. Uz njega je bio u Banskim dvorima, Slavoniji, Bruxellesu, pa i na utakmicama. Iako bliski, Mačekovi prijatelji tvrde da njih dvojica nikad nisu postali prijatelji, u smislu da su se družili privatno.
“S Barišićem je bio prijatelj, imali su drugačiji odnos. Naš je bio strogo profesionalan. Pa uvijek sam mu persirao. No, upozoravao sam ga na Barišića, govorio mu da to neće proći, da će mu to puknuti, da je marketing kolač od nekih stotinjak milijuna kuna, pa ako netko zgrabi 70 posto tog kolača, postat će sumnjiv.” Kod Mačeka su novinari kao glasnogovornika cijenili stalnu dostupnost, ali podcjenjivali ga zbog skrivanja, pa i izvrtanja informacija.
“Uvijek si ga mogao dobiti, uvijek se javljao, a sad to što bi rekao možda i ne bi bilo istina ili bi bilo polovično”, prisjetila se jedna novinarka, koja je tada pratila rad Vlade. No, Maček je bio toliko upoznat sa Sanaderovim stavovima da je često prenosio neslužbene izjave. Nazivali su ga Sanaderovim spin doktorom, no jedan PR stručnjak kaže da je tu pitanje tko je bio čiji spin doktor.
“Prije bih rekao da je Maček bio dobar izvršitelj Sanaderovih spinova”, smatra on. Jer Sanader je, upravo uz Mačekovu pomoć, uspio ovladati hrvatskom medijskom scenom. “Prvo smo se bacili na lokalne medije jer tada nismo imali ulaz u one nacionalne…” opisao mi je jednom prigodom Maček strategiju s kojom su krenuli u kampanju 2003. U istrazi je kasnije otkriveno da su zapravo pokupovali neke lokalne medije, a jedan od njih bio je i Hrvatski list, u čijoj je kupnji posredovao i sam Maček, a što se spominje u optužnici. Taj je slučaj priznao istražiteljima ali, doznajemo, ne vidi u tome nikakvo kazneno djelo.
Krunica u ruci
“Otkud sam ja znao da se list kupuje novcima iz ‘crnog’ fonda?!” povjerio se. Opisao je kako je do toga došlo te kako je Sanader želio kupiti taj list jer su ga stalno napadali. “Našao sam odvjetnika Lozicu da to provede, a on je našao neku ženu da figurira za vlasnicu, Sanader me uputio na Barišića da će mi dat novce, 400-tinjak tisuća eura, koje sam odmah dao Lozici, što je kasnije bilo s tim nisam pratio jer već tada nisam bio u Vladi”, ukratko je prepričao Maček svom prijatelju. Isto to ispričao je i istražiteljima. Sastajao se s njima više puta, ali ipak nije dobio status kakav si je vlastitim svjedočanstvom priskrbio Barišić.
“Devetnaest iskaza je dao, devetnaest iskaza...” ponavljao je nakon ročišta Maček uzrujano. Ali osmijeh mu ipak nije silazio s lica. I u sudnici se osmjehivao, dok je u rukama vrtio krunicu.
“Svi znaju što krunica pokazuje, svi znaju što ona znači. Krunicu nosiš kad se ne bojiš, kad nisi kriv...” uvjeren je nekadašnji HDZ-ov spin doktor. Ali toliko je puta dosad slagao hrvatskoj javnosti da ne znam je li i na suca Ivana Turudića krunica ostavila dojam kakav je Maček htio postići. Da je lagao priznao je i on sam kad je na odlasku iz Banskih dvora, pred novinarima, izjavio: “Hvala vam na kritikama koje su u 99 posto slučajeva bile opravdane, jer ste vi novinari savjest demokracije”.