Ne zvuči pretjerano iznenađujuće, kada malo razmislite o tome’, govori mi Monika Faber, jedna od vodećih svjetskih povjesničarki fotografije , ‘Hrvatska fotografija prije Prvog svjetskog rata je usko povezana s fotografijom središnje Europe. Ipak smo bili dio iste zemlje, Austro-Ugarskog Carstva. No, usprkos ili možda baš zbog toga što smo bili dio ogromne kraljevine, predratna fotografija središnje Europe nije gotovo uopće dokumentirana.’
Ne priča mi Monika Faber to bezveze. Telefonom smo razgovarali u petak povodom njezina predavanja 19. veljače u 19 sati u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, vjerojatno jednog od najznačajnijih predavanja o povijesti fotografije koje će se održati ove godine. Predavanje se održava u sklopu izložbe Hrvatska fotografija okom Petera Knappa.
‘Francuska, engleska ili njemačka fotografija do Drugog svjetskog rata je dobro poznata’, govori mi Faber objašnjavajući čime se zapravo bavi. ‘Ono što je potpuno neistraženo je fotografija manjih zemalja središnje Europe.’
Monika Faber
Impresivna karijera
Faber vodi Photoinstitut Bonartes, relativno nov institut osnovan u Beču prije nekih godinu i pol. Institut financira privatna fondacija, a Faber je na čelu kao izuzetna stručnjakinja za fotografiju. Studirala je na bečkom sveučilištu povijest umjetnosti i klasičnu arheologiju. Pokušao sam prebrojiti pojedinačne knjige i monografije u njezinoj bibliografiji, zastao sam negdje nakon tridesetak knjiga. Dovoljno je valjda spomenuti da je napisala više od 140 ozbiljnih znanstvenih radova i članaka. U izdanju muzeja Albertina objavila je pet knjiga pod naslovom Prilozi za povijest fotografije u Austriji, koji obuhvaćaju pojedinačne fotografske osobnosti, ali i problematiziraju pojedine fenomene koje je kroz medij fotografije predstavila u sociokulturalnom kontekstu. Na bečkom sveučilištu predavač je kolegija Povijest fotografije. Osim toga, kustosica je i Neue Galerie u New Yorku, posvećene ponajviše njemačkoj i austrijskoj umjetnosti.
Zaboravljene slike
Od 1979. do 1999. godine bila je kustos u Muzeju suvremene umjetnosti Zaklade Ludwig u Beču, a njezinom je zalugom u slavnom muzeju Albertina osnovana Zbirka fotografije kao poseban odio. Tamo joj je, kaže, jedna od važnijih misija kupovati umjetnost koja je nestala, na koju su ljudi zaboravili.
Neistraženi materijal
Sličnu filozofiju je prenijela u Bonartes nakon što je napustila Albertinu. Misija instituta, objašnjava mi, dva su velika projekta. Jedno je stvaranje fotografske kolekcije, ponovno po principu koji je uspostavila u Albertini, kupujući fotografije koje je gotovo nemoguće pronaći. To ju je i dovelo do fascinacije iz koje se rodio drugi veliki projekt novoosnovanog instituta.
Trenutačno joj je glavna misija istraživanje onih polja fotografije kojima se nitko ne želi ili ne može baviti. To bi značilo - fotografija središnje Europe do Drugog svjetskog rata.