Alternativna činjenica može biti alternativni naziv za puku laž kojoj se pribjegava u kognitivnoj disonanciji, a u ozbiljnih ljudi neprecizan naziv za parcijalnu činjenicu koja je u interpretaciji suprotstavljena inoj parcijalnoj činjenici.
U knjizi "Koliko dobro činjenice putuju: Diseminacija pouzdanog znanja" (2010) pojam "alternativne činjenice" autorica Mary S. Morgan koristi za podatke o klimi od kojih su neki korišteni kao argument da čovjek izaziva opasne klimatske promjene, a drugi za tvrdnju da su posrijedi uobičajeni ciklusi promjena. U tom sklopu pojam alternativnih činjenica nije moguće shvatiti izvan pojma faktičke istine koja, kao što svi znamo, može biti parcijalna (djelomična, pristrana) ili cjelovita. Stoga u anglosaksonskom pravu vrijedi formula, pri prisezi, da će svjedok reći "istinu, svu istinu i ništa osim istine", tj. isključivo sve relevantne činjenice.
Činjenice se, naime, mogu razvrstati po nekoliko kriterija: na materijalne (poput brojki i bilo čega podložnoga mjerenju) i nematerijalne (od društvenih, kako ih naziva još Durkheim, do duhovnih, životnih itd.); unutar nekog konteksta se mogu razvrstati na relevantne i irelevantne (no nema objektivnog mjerila relevantnosti izvan subjektivne prosudbe onoga koji sudi).
Čak i neumitne činjenice, poput smrti, imaju raznovrsne margine alternativnosti. U sklopu materijalnih činjenica srčanoj smrti alternativa nije srdačna, nego cerebralna (a ima ih još). U sklopu vjerske istine smrt je alternativna činjenica: jednima je prestanak svakog života, drugima početak istinskog života, onoga vječnoga. U istome sklopu sv. Frane Assiški, sv. o. Pio i još neki kršćanski mistici dobili su stigme u skladu s likovnim prikaza Isusova raspeća, po kojima su ruke bile propete čavlima probodenima kroz dlanove. Anatomija kaže da bi se dlan poderao pod težinom tijela, arheologija i torinsko Sveto platno kažu da su Rimljani ruku pričvršćivali za gredu križa čavlom kroz podlaktične kosti. Izvor stigmi se našao pred alternativnim činjenicama: anatomskom i likovnom. Optirao je za sklad s kolektivnim imaginarijem na temelju likovne činjenice.
Pojmom "alternativnih činjenica" nerijetko se obuhvaćaju alternativne interpretacije utvrđenih činjenica, od znanosti (npr. u medicini pri odabiru različitih činjenica unutar istoga sindroma pa temeljenju terapije ili na jednima ili na drugima) do fikcije.
Ne samo interpretacija, nego i primarna percepcija činjenice ovisi o onome tko je motri (raz-matra, pa s-matra), ali i o onome tko je činjenicu u-činio: hrvatski filozof Milan Kangrga upozorava novinare 1998 (u članku "Etika i novinarstvo") da "iza činjenice uvijek već stoji činitelj, pa i pojam činjenice dolazi od u-činjenice, tj. od nečega što je moralo biti tek učinjeno da bi uopće bilo. Stoga i pozivanje na činjenice promašuje u bitnome, ako se ujedno ne pita za koga ili po kome su to činjenice". Čak se i materijalne činjenice mogu promatrati alternativno. Dokazano je da su "Protokoli sionskih mudraca" krivotvorina, ali mnogi i dalje vjeruju u njihovu autentičnost, jer im je potrebno makar lažno materijalno uporište za mržnju. Nedozrela čeljad (djeca mlađa od 5 godina, Trumpovi predstavnici za javnost itd.), ulovljena u materijalnoj laži, nastoje nju prikazati kao materijalnu istinu ("vaza je sama pala", "na Trumpovu inauguraciju došlo je više ljudi nego na Obaminu" itd.).