Sablast europskog populizma nije više takva prijetnja kako su mnogi mislili. Iako stranke središnje struje očito gube podršku javnosti, nove političke snage dolaze u prvi plan i neke će dovesti u pitanje premise radikalnog desničarskog ili ljevičarskog populizma. Tradicionalni populizam se oslanja na mješavinu antiestablishmentske ljutnje, nacionalnog etatizma, ekonomskog protekcionizma, rezidencijalne ksenofobije i politike identiteta. Žestoko se opire statusu quo, traži personalizirano vodstvo i gura teorije urote povodljivoj javnosti.
Dok je desničarski populizam etnički ekskluzivniji i sklon biznisu, ljevičarski je za ekonomsku redistribuciju i široku multikulturalnost. Jedan od mehanizama za suzbijanje nativističkog, ksenofobnog, anti-EU i anti-NATO populizma je centristička varijanta koja, dok odbacuje etablirane stranke, nastoji obnoviti temeljne vrijednosti i ostvariti političke uspjehe. Za to je nužna kombinacija opredijeljenosti za dubinske reforme koje mogu potaknuti ekonomski rast i karizmatično vodstvo neokaljano stranačkim politikama.
Nekoliko će ključnih izbora tijekom ove godine definirati budućnost europskog populizma. Francuska može služiti kao prvi primjer s vjerojatnim izborom Emmanuela Macrona za predsjednika 7. svibnja. Ulazak Macrona i populističke nacionalistice Marine Le Pen u drugi krug izbora je katastrofa za francuski politički establishment. Prvi put od Drugoga svjetskog rata ni jedna od dviju velikih stranaka, ni socijalisti ni republikanci, neće imati predstavnika u drugom krugu. Macronova predviđena pobjeda pokazuje da mlađahni nestranački kandidat, koji može prodati svoju viziju biračima, ima dobre šanse za pobjedu nad populistima kao što je Le Pen.
Ali on ili ona treba snažnu i uvjerljivu osobnost i jasan plan za ambicioznu ekonomsku reformu koja može potaknuti rast. Macron je, svojim prijedlozima za deregulaciju tržišta rada i niže korporativne poreze, ponudio alternativu statusu quo koja nije protekcionistička ni anti-EU. Njegov politički pokret je star samo godinu dana i teško da će pobijediti na francuskim parlamentarnim izborima u lipnju. Ipak, vjerojatno će biti čimbenik u sklapanju nove vladine koalicije koja će isključivati lijeve i desne radikale. Nevezano za konačne rezultate, većina Europe bit će uvjerena da Francuska nije predodređena za napuštanje Europske unije ili obrat u ekskluzivistički nacionalizam.
Sljedeći veliki izbori bit će u Njemačkoj ove jeseni. Opasnost od populizma je manje izražena, ali ne smije se zanemariti opadajuća podrška dvjema velikim strankama, kršćanskim demokratima i socijaldemokratima. Podrška desničarskim populistima iz Alternative za Njemačku i Pegide, antiislamističke skupine, raste i novi val izbjeglica ili veći teroristički napad dat će im polet prije izbora.
Čini se da je Italija, treća po veličini ekonomija eurozone koja bi trebala imati izbore najkasnije do proljeća 2018. godine, veća opasnost za Europsku uniju. Ondje bi na vlast mogla doći snažna antieuropejska stranka, populistički PoKret pet zvjezdica, a vladajuća Demokratska stranka pretrpjeti velik poraz.
Pet zvjezdica raste na širokom javnom nezadovoljstvu političkim establishmentom i namjerava izvući Italiju iz eurozone. Nedavne ankete pokazuju da je Pet zvjezdica najpopularnija stranka dok većina Talijana gleda negativno na euro. Njihova pobjeda, s protekcionističkom agendom, otežat će talijanske kronične ekonomske probleme i odvesti zemlju dublje u dug. Ako Italija napusti eurozonu, životni će standard vjerojatno potonuti. Stoga ostaje nejasno hoće li Italiju spasiti centristički populistički pokret posvećen strukturalnim reformama.
Druge se države također suočavaju s radikalnim populistima dok europska ekonomska budućnost ostaje neizvjesna. Međunarodni monetarni fond u eurozoni predviđa rast od 1,7 posto u 2017. i 1,6 posto u 2018. godini te samo postupno smanjivanje visokih stopa nezaposlenosti. Bez fundamentalnih reformi, koje bi ekonomije Europske unije mogle učiniti globalno konkurentnijima, izgledi su pesimistični zbog slabe produktivnosti i populacije koja stari.
Mogući recept za uspjeh centrističkih populista se pomalja. U kampanji za suzbijanje negativnih poruka antiglobalista, euroskeptika i antiimigrantskih populista novi politički akteri trebaju potvrditi pozitivan i internacionalistički pristup koji priznaje koristi međunarodnih institucija kao što je Europska unija i prednosti međusobno povezanog svijeta.
Oni također moraju prihvatiti neke od populističkih taktika kako bi dosegnuli do birača i uvjerili ih - kroz društvene medije, jednostavne slogane, brzu online interakciju, predstavljanje ozbiljnih podataka nasuprot prodaji zavjere i mobilizaciju ambicioznih mladih koji ne žele biti zarobljeni unutar nacionalnih granica. Alternativa novom centrističkom populizmu su pobjede radikalnih populista u nekim državama koje nastoje razmontirati Europsku uniju i potkopati NATO, ali ne uspijevaju potaknuti ekonomski rat potičući društveni nemir i nacionalne konflikte.
Takav scenarij će vjerojatno obratiti većinu građana od populističkog radikalizma, ali na veću štetu nacionalnih ekonomija i međunarodnih institucija.
