Problem s inovativnošću je, kažu, to što svaka originalna ideja koja vam padne na pamet istovremeno sine još barem trojici ljudi diljem svijeta. Čovjek nešto smisli, uvjeren da se radi o posve novoj ideji ili konceptu, samo da bi onda shvatio kako to već postoji i funkcionira dugi niz godina.
Takva frustracija ovih se dana vjerojatno dogodila čelnim ljudima Mosta nakon što su putem medija neslužbeno predstavili prvi dio svog izbornog gospodarskog programa. A kao jedna od ključnih mjera u tom programu - kao rješenje jednog od gorućih problema koji trenutno muče Hrvatsku - predviđeno je osnivanje "nacionalne agencije za borbu protiv nezaposlenosti". Nažalost, toga se netko već sjetio. Prije točno 56 godina.
Naime, "nacionalna agencija za borbu protiv nezaposlenosti" u Hrvatskoj je osnovana još 1960. godine, a - eto još jednog šoka za mostovce - pod nešto izmijenjenim imenom postoji i danas. Zove se Hrvatski zavod za zapošljavanje. Ima 22 područne službe, pedesetak ispostava, 1300 zaposlenih i mnogi u Hrvatskoj su s pravom nezadovoljni načinom na koji funkcionira i ostvaruje svoju temeljnu zadaću - posreduje u boljem zadovoljenju potreba poslodavaca za radnicima i posloprimaca za poslom.
Utoliko, pitanje reformiranja funkcije i funkcioniranja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje neosporno je jedna od legitimnih i relevantnih tema predizborne kampanje, no Most se time očito ne namjerava baviti. Njihovo rješenje je, eto, u osnivanju novog državnog tijela koje bi se bavilo istim poslom. U nedostatku detalja o operativnim funkcijama Mostove agencije, o tome kako bi cijeli sustav funkcionirao, može se samo nagađati.
U Zavodu bi nezaposlene evidentirali, a u Agenciji bi im onda tražili posao. Ono što danas - možda i nepotrebno - radi jedan, sutra bi radila dvojica. Zlobnici bi rekli: Samo reforme. Ipak, iza ovog bizarnog prijedloga krije se puno kompleksniji politički kontekst opće (ne)funkcionalnosti Mosta kao "mainstream" političke opcije.
Božo Petrov i njegovi suborci na političku su scenu zakoračili kao svojevrsna protestna opcija - izlaz za sve one birače ogađene ideološkom polarizacijom političke scene. Postizborna geometrija potom ih je dovela u poziciju jezičca na vagi formiranja vlasti, samo da bi tu poziciju naplatili neproporcionalno velikim udjelom u raspodjeli resora izvršne vlasti. Tako koncipirana koali... hmm... suradnja pokazala se nestabilnom, pa je uskoro došlo do raspada, u čijem procesu je Most dokazao svoju političku, pa i etičku, čvrstoću.
Ipak, na nove izbore Most izlazi u novom ruhu, ali ne kao potencijalni disruptor ili manji partner fokusiran na provođenje određenih reformi, već kao tobože punopravni konkurent dvjema velikim strankama, najavljujući mogućnost osvajanja tridesetak mandata i ističući vlastitog kandidata za premijera. I taj je pristup legitiman, ali u pokušajima pune afirmacije Mosta kao nacionalne političke opcije njegovi čelnici sve češće će se - kao u slučaju "agencije za nezaposlenost" - sudarati s realnošću diskrepancija trenutnog stanja svoje stranke i statusa koji žele postići.
Most, naprosto, niti svojim ustrojem, niti unutarnjim procedurama, niti kadrovskim resursima nije dorastao zahtjevima relevantne nacionalne politike - definiranju i provedbi racionalnih, koherentnih i sustavnih nacionalnih politika u svim segmentima društvenog djelovanja. Bilo bi nakaradno reći da su HDZ i SDP u tome uspješni, ali u tim se strankama - ako ni zbog čega drugog, onda zbog masovnosti članstva - politike barem određenim dijelom definiraju kroz strukturirani dijalog, bilo u formi programskih odbora, povjerenstava ili nečega sličnog. U Mostu toga nema, a kako stranka pledira nuditi rješenja "za sve", politike su definirane ili kroz osobna stajališta nekolicine stranačkih prvaka ili kao ekscentrične deus ex machina mjere, poput osnivanja agencije koja će riješiti problem nezaposlenosti.
Kad nekoga u Mostu pitate za politiku zaštite okoliša, upućeni ste na Slavena Dobrovića, kad vas zanima energetska politika, kažu vam da pitate Panenića, a o pravosuđu "sve zna Šprlje". Ozbiljne politike ne mogu biti "dijete jednog roditelja", a ozbiljna stranka ne može funkcionirati bez ozbiljnih politika. Ako želi izbjeći vlastitu trivijalizaciju, Mostu bi bilo pametnije da se koncentrira na nekoliko užih, jasno definiranih i dobro razrađenih tema. Umjesto pet, neka obećaju jednu reformu. Primjerice, reformu teritorijalnog ustroja. Nije li Most nekoć inzistirao na tome? Ah da, pa još donedavno je inzistirao i na smanjenju broja državnih agencija...