Od tri dosad spominjana scenarija za Agrokor, danas je najmanje vjerojatan treći, najlošiji, s kojim bi koncern završio u stečaju. Preostala dva još su na vagi, s time da su banke bliže ideji velikog dogovora većine vjerovnika, koja uključuje relativno kratkoročno zamrzavanje svih obaveza i novu Upravu koncerna, koja u tom slučaju ovisi o bankarskom izboru, dok su dobavljači, barem oni veći, skloniji potražiti zaštitu kroz institucije države, putem lex Agrokor koji bi, da zaživi, najkasnije sutra morao preživjeti glasanje u sabornici.
Politički konsenzus ne postoji, izvjesno je da ga neće biti ni nakon što se usvoji većinski najprihvatljivije rješenje. Većini je, međutim, jasno da je danas važno zaštititi sustav od raspada i spasiti od financijskog kraha što je moguće veći broj uključenih sudionika. Zato je zakon, unatoč žestokim kritikama, ipak preživio prvi krug izglasavanja na saborskom Odboru za pravosuđe.
Oporba zasad pokušava zaraditi bodove na protivljenju svakom Vladinu prijedlogu, pa i lex Agrokor, no bilo bi nepošteno zaključiti da su njihove zamjerke posve bez temelja. Dosad su Vladine intervencije u privatni sektor gospodarstva rijetko završavale uspjehom. Agrokor je prevelik da bi se na njemu vježbali prvi koraci, ali i da bi ga se olako prepustilo bankarima, pogotovo nakon što su neke od njihovih posljednjih akcija opasno zamirisale na političku manipulaciju.
Sberbanku kao najvećem vjerovniku odgovara sporazum jer su u tvrki Alvarez & Marsal već pronašli tim koji bi restrukturirao Agrokor brzo i u skladu s njihovim potrebama. Iskusni specijalci za spašavanje posrnulih kompanija poznati su, međutim, i po tome da biraju najkraći i najučinkovitiji put do izvršenja postavljenog zadatka, ne vodeći pritom previše računa o kolateralnim žrtvama.
Zato su dobavljači, iako i sami skeptični prema sposobnostima države da organizira spašavanje koncerna veličine Agrokora, ipak skloniji usvajanju Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (lex Agrokor), jer se nadaju da će u tom slučaju moći utjecati na proces restrukturiranja.
Njihova sklonost državnoj akciji spašavanja uključuje i željenu mogućnost sugestija pri izboru povjerenika, ali i potencijalan utjecaj pri određivanju prioriteta isplate dugova. Upravo ova zadnja točka zasmetala je obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG) koja su uz Agrokor često vezana dvosmjernim dužničko-vjerovničkim paketima.
Problem je OPG-ova što zaziru i od vjerovničkog sporazuma i od lex Agrokor, ali sami ne predlažu kredibilnu alternativu za izlazak iz krize. Osnivanje povjerenstva za utjecaj na novu Upravu Agrokora, kao i traženje državnih jamstava za pokriće dugova malim dobavljačima od svih predviđenih scenarija najdalje su od ekonomije koja bi se željela prikazati tržišnom.
Propadne li dogovor, a zaživi lex Agrokor, Vlada može, ali i ne mora restrukturiranje Agrokora povjeriti Sberbankovu favoritu Alvarez & Marsal. Jednako tako može, ali ne mora slušati sugestije danas vlasti ipak bližih dobavljača. Prihvati li odgovornost koja stiže aktiviranjem Zakona, Vlada prihvaća i obavezu da Agrokor restrukturira uz najmanju moguću kolateralnu štetu za domaću ekonomiju. Izbor osobe koja će znati voditi proces restrukturiranja koncerna prema rješenju koje je najbolje i za banke i za dobavljače, ali i u interesu cijele zajednice jedna je od ključnih i za Vladu težih stavki iz te preuzete obaveze.
Jučerašnja opomena Hrvatske narodne banke bankama koje su radile u pozadini sustava stigla je prekasno da bi pomogla žrtvama loše prakse trgovanja nenaplativim dugovima. Usprkos tome, HNB-ov prijedlog da se “razmotri uvođenje kaznenog djela protiv financijske stabilnosti” uvijek je dobrodošao. Jedino, kao i kada je prvi put iznesen, prije dvije godine, teško je razumjeti zašto taj prijedlog opet predstavljen kao neformalan.
Vijest da su HNB-ove simulacije pokazale da bankovni sustav može preživjeti i najcrnji scenarij za Agrokor stiže kao injekcija za umirenje prije teškog kirurškog zahvata. Šansa da iz operacijske sale izađemo živi ovisi o vještini kirurga, ali i o tome što pronađe kad nas jednom otvori.