U raspravi oko prava na izbor svatko ima izbor - biti čovjek ili ideološki ratnik!
Za mene legalnost abortusa nije ideološko pitanje. To je ljudsko pitanje. Čak štoviše, to je pitanje na kojem dokazujemo vlastitu ljudskost. Vjerujem da upravo u takvim situacijama možemo pokazati lijepo i zdravo lice svoje vjere ili možemo naoštriti očnjake koje ćemo zarinuti u vrat protivnika u ideološkoj borbi. Svatko bira hoće li pokazati lice suosjećanja i razumijevanja ili lice osuđivanja.
Kao terapeut, o abortusu sam razgovarao sa stotinjak žena koje su prošle kroz to iskustvo. Bile su žene različitih dobi, obiteljskih i bračnih prilika, obrazovanja... Nijednoj to nije bila lagana odluka, nijedna to nije koristila kao sredstvo kontracepcije. S nekima sam kroz razgovor došao do toga da odustanu od zahvata jer su shvatile da mogu biti kvalitetni i zreli roditelji, unatoč tome što im je životna situacija daleko od idealne. A drugima sam pomogao da prihvate svoju odluku. Nikome nisam nametao svoje stavove i uvjerenja jer to nije moja uloga. Moja je uloga pružiti razumijevanje i suosjećanje, pružiti ruku ljudima koji se nađu u teškoj životnoj situaciji. To je moja uloga kao terapeuta, ali i kao čovjeka. Moja uloga sigurno nije osuditi ih što su se uopće našli u takvoj situaciji ili osuditi ih ako naprave nešto suprotno mojim uvjerenjima. Znam da se mnogi osjećaju posebno osnaženo kada si daju ulogu suca, ali koliko god su moja uvjerenja čvrsta, još je čvršće uvjerenje da nitko od nas ne bi trebao osuđivati druge ljude.
No, kao što vidimo, neki ljudi baš guštaju u osuđivanju jer smatraju da se tako strastveno bore za svoju vjeru. Apsolutno su uvjereni u svoj doživljaj istine i apsolutno su uvjereni da bi svi trebali živjeti po njihovim pravilima. Iako sam prilično siguran da se sadašnji papa ne bi složio s time, ali fućkaš ti tog lika kada u Hrvatskoj nikada nije bilo popularnije biti veći katolik od Pape. Naravno da ne tvrdim da se Papa zalaže za pravo na izbor, ali on sigurno ne osuđuje one koji se odluče na prekid trudnoće. Umjesto osuđivanja, on bi pružio suosjećanje i pomoć ženama u takvoj situaciji.
Tema je ponovno aktualna jer su konzervativne udruge odlučile da je upravo abortus sljedeće pitanje na kojem će pokušati spasiti našu napaćenu dušu. Ne sporim da se imaju pravo boriti za svoja uvjerenja, iako ne vjerujem da se bore za našu dobrobit. Naime, zabrana abortusa neće smanjiti njihov broj, već će samo ugroziti zdravlje brojnih žena koje će se ionako odlučiti na to. Zabrana abortusa pomaže samo ideološkim ratnicima. Ne pomaže ženama, ne pomaže djeci, ne pomaže obiteljima. Njima je potrebna borba za poboljšavanje životnih uvjeta, a ne ideološki rat. I tako je prvo organizirano moljenje ispred bolnica jer je poznato da molitva ima posebnu snagu ako se izvrši baš ispred bolnica. Crkve ili privatnost našeg srca su tako passe, a bolnice su prigodne jer se odmah mogu organizirati i hajke na žene koje su se odlučile na abortus.
A svi znamo da u Bibliji piše: Nakon 40-dnevne molitve ispred bolnica neka uslijedi reklamna kampanja. Snimajte spotove, neka osvanu plakati i svi moji ideološki ratnici neka krenu na društvene mreže i propovijedaju Evanđelje po osuđivanju. Tako piše, zar ne?
I znam da se oni ne bi složili sa mnom, ali i ja se zalažem za poštovanje svetosti života. No, ipak na drugačiji način jer je doživljavam kroz dužnost da se brinem za one koji su već tu. Za mene je manje važno kako se brineš za mogućnost života koji se nije materijalizirao nego kako se brineš za živote ljudi koji su već među nama.
Ako ti je stalo do svetosti života, pomozi ljudima koji se bore za svoj život. Zašto ne biste organizirali molitve ispred dječje onkologije? Zašto ne pomažete siromašnima? Zašto te silne sate i energiju ne iskoristite da pomognete nekome u odgoju, čuvanju djece? Brojne obitelji pucaju po šavovima! Stalo vam je do obitelji? Pa pomozite im, stvarno će im dobro doći!
Ideologija ne smije biti prije ljudi. Ako vrijeme radije provodiš na društvenim mrežama vrišteći na druge da su ubojice umjesto da pomogneš konkretnoj osobi s konkretnim problemom, nešto tu ne štima. Tako se sigurno ne pokazuje najljepše lice vlastite vjere. Tako se sigurno ne pokazuje vlastito najljepše lice!
Mnogi će reći - pa kako znaš da te udruge ne pomažu ljudima u rješavanju konkretnih problema? Zapravo vrlo jednostavno. Sve velike javne akcije koje su organizirali bile su usmjerene isključivo na ideološka pitanja, a ne na pomaganje konkretnim ljudima s konkretnim problemima. Oni se bore za ideje i ideologiju, a ja vjerujem da se treba boriti za ljude. Amen!