Ima kardinala koji insinuiraju da je Papa heretik, a on ih okolišno optužuje za unošenje podjele u Katoličku crkvu. Prerano bi bilo reći da je ta Crkva na rubu raskola, shizme, tim prije što je i posljednji takav slučaj, kad je sv. Ivan Pavao II izopćio nadbiskupa Marcela Lefebvrea, njihov raskol ostao zapravo komornih dimenzija, nazočniji u medijima gladnima senzacija nego u vjerničkoj zbilji.
Nema, međutim, sumnje da su razlike prerasle u sukob (što se vidjelo kad je papa Frane korifeja opozicije kardinala Raymonda Lea Burkea maknuo s dužnosti prefekta Vrhovnog sudišta Apostolske signature na ceremonijalnu dužnost patrona Malteških vitezova), pa u razdor. I nedavno dovođenje kardinala Burkea u Hrvatsku, na Festival tradicije i konzervativnih ideja, može biti razmatrano i u svjetlu razdora s Papom.
Jabuka tog razdora je pismo koje su poglavaru Katoličke crkve poslali kardinali Burke (67), Walter Brandmüller (87), Carlo Caffara (76) te Joachim Meisner (82). Ta četvorica kardinala optužuju Papu da je izazvao veliku zbunjenost i smetenost vjernika VIII poglavljem enciklike Amoris laetitia, pa od njega, "sinovski pokorno", zahtijevaju da objasni što je zaista mislio nekim od stavova u toj enciklici. Vele da je odluka o pričešćivanju grešnika s obzirom na okolnosti - razaranje crkvenih doktrinarnih apsoluta, pa Frane mora razjasniti te i takve dvojbe jer inače posljedice mogu biti veoma ozbiljne. Po formi, a i po mogućem dosegu, to nije samo neslaganje s Papom. Svoja gledišta su ta četvorica kardinala, a s njima tada i prefekt Kongregacije za nauk vjere Gerhard Ludwig Müller, iznijeli uoči drugog zasjedanja Biskupske sinode o obitelji, knjigom koja je objavljena i u Hrvatskoj pod naslovom "Ostati u Kristovoj Istini".
Naslov te knjige sugerira da oni koji se s njima ne slažu napuštaju Kristovu Istinu. A napuštanje Kristove Istine je krivovjerje, hereza. Pismom su četvorica otišli korak dalje: papi Frani postavljaju precizna inkvizicijska pitanja. Papa nije odgovorio, ali oni nisu ni čekali dugo: nakon nepuna dva mjeseca objavili su u ponedjeljak pismo kao otvoreni izazov. I kao prijetnju. Nju je zaoštrio kardinal Burke u intervjuu koji je u utorak objavio National Catholic Register: ako Papa ne predoči objašnjenje, mogao bi uslijediti "formalni akt korekcije ozbiljne pogreške". U isti mah su katolički krugovi u Americi, bliski konzervativcima, počeli tumačiti da je to osnova kako Papu optužiti za herezu.
Papa Bergoglio u intervjuu Avvenireu u petak odvraća da "znaju misliti samo bijelo ili crno", dok je život pun nijansi. "To nam je rekao i Koncil, ali povjesničari kažu da Koncilu, da bi ga usvojili, treba cijelo stoljeće... Na pola smo puta." U istom intervjuu Papa opetuje da je milosrđe poruka Evanđelja, a neimenovane protivnike optužuje za "stanoviti legalizam, koji može biti ideološki". Upitan kako ocjenjuje optužbu da "protestantizira Katoličku crkvu", Papa je posprdno odgovorio: "to mi ne oduzima san".
"Kad je riječ o mišljenjima drugih, vazda valja razložiti duh u kojemu su iznesena. Ako nisu dana u zloj vjeri, pomažu ići naprijed." Ako tuku da bi opravdali predrasude "nisu poštena, djeluju u zloj vjeri da bi sijala podjelu". I reže da je "stanoviti 'rigorizam' posljedica nekog nedostatka, želje za skrivanjem u oklop vlastitog nezadovoljstva". Kanon 194 Zakonika kanonskog prava kaže: "Po samom pravu uklanja se s crkvene službe (…) 2. tko javno otpadne od katoličke vjere ili crkvenog zajedništva". Četvorica kardinala postavili su temelje da Papu optuže za otpadanje od "Kristove Istine", koja je suština katoličke vjere.
S druge strane, svojom akcijom otvorili su mogućnost da papa razmotri njihovo uklanjanje (zapravo samo Burkea, jer ostala trojica su u mirovini) zbog eventualnog otpadništva od crkvenog zajedništva. Teren je, dakle, krajnje sklizak. U oba slučaja, ako bi se postavilo pitanje, "uklanjanje (…) može se zahtijevati samo ako je ono sigurno na temelju izjave mjerodavne vlasti". Mjerodavna vlast za kardinale je jasna: Papa.
Ali koja je vlast mjerodavna za Papu? Kardinalski zbor? Koncil? Samo postavljanje pitanja podvojilo bi Crkvu, a tako konstruiran Franin nasljednik zaista bi onda lako mogao biti posljednji papa, osnažujući falsificirano "Malahijino proročanstvo". Naravno, to su eventualne, ekstremne posljedice, ishod koji nitko razborit ne bi želio, bio katolik ili ne, jer bi takav razdor u najmnogobrojnijoj vjerskoj zajednici na svijetu nužno ugrozio stabilnost u svijetu, ionako prekarnu (baš papa Frane tvrdi da već traje "treći svjetski rat na rate"). Kažu Kinezi da i put od deset tisuća milja počinje prvim korakom. A kardinal Burke je taj korak poduzeo, dovodeći u pitanje Papinu pravovjernost.