Treće dijete. Frend je rekao da je bio u velikoj drami kada je ona opet izgovorila da je trudna, ne znajući da li da skoči kroz prozor ili preko ograde Savskog mosta, u strahu da neće moći brinuti o tolikoj djeci. Financijski. Djeca se sama pobrinu da ih se voli. I da, bila je to lažna dilema i lažni problem jer ih danas ima petero. Ali im je bila frka s lovom, a onda su naučili da mogu i skromnije od onog što su planirali na početku.
Sada je to lako. Onima koji žive u Zagrebu. Lijepo odu u Gradski ured za obrazovanje, prijave da imaju troje djece i da ono najmlađe nema niti 15 godina, nije u vrtiću koji plaća Zagreb i traže pomoć. Nezaposleni roditelji su jednaki kada traže ostvarenje te pomoći, no, ako su oboje nezaposleni, zna se da će novac dobiti majka. Otac mora na burzu, moljakati i boriti se za mjesto među zaposlenima. Ako ipak muškarac iz te veze treba lovu jer ona možda ima posao, onda dobiva status osobe izjednačene s majkom odgojiteljicom, kako piše u odluci. To im je dosta nespretno sročeno, kao i "radnja izjednačena s ubojstvom", na primjer. Ili jesi roditelj odgajatelj ili nisi, spol nije najvažniji kriterij. Ovdje se odnosi na oca, posvojitelja, skrbnika ili brine o djeci odlukom centra za socijalni rad i pritom je nezaposlen. Nezaposleni roditelj troje ili više djece može dobiti od Zagreba iznos izjednačen visinom prosječne plaće, što je trenutno 5686 kuna, od čega se umanjuju razni izdaci kao porez, prirez i doprinosi. Gotovo isto kao da majka odgojiteljica ili "njoj izjednačena osoba" radi u nekoj kompaniji, samo što nije zaposlena i nema poslodavca, nego radi za djecu. I samo što je doma s djecom koja zbog ove financijske pomoći ne smiju u vrtić, niti se roditelj smije zaposliti ako namjerava koristiti ovu pomoć. Tako da je socijalizacija te djece u najmlađoj dobi osuđena na park, pedijatrijske čekaonice i slučajne ulične susrete s drugom djecom. Sve ostalo vrijeme svog djetinjstva provest će s nezaposlenom majkom ili ocem. Kasnije će ravno pred psihoterapeuta kako bi se riješili trauma koje su pokupili transferom. I zapamtili da im ne smije pasti na pamet imati djecu, ako nisu u stanju samostalno ih uzdržavati jer i ovaj novac, kao i svaki, ima svoju cijenu. Roditelj, pak, ima taj đavolji izbor da ostane s djecom dok najmlađe ne navrši petnaest godina i onda ostane bez te love, nezaposlen i napušten. Ne može ni nazvati nikoga s posla gdje je do djece radio jer ga se nitko neće ni sjetiti, a i nema bogznašto reći o sebi u posljednjih petnaest godina života. Dijete nije ni osobita preporuka u traženju posla jer obično se traže neke druge vještine pri zapošljavanju, a ne briga o odjeći, zadaći, rasporedu sati, neopravdanima i učenju s djetetom. Kad je Hrvoje bio na porodiljnom, nitko se nije htio s njim družiti. Čak su mu i loptu na nogometu dodavali kada je bio daleko.
Dobro, treba biti pošten i reći da, populizmu i predizborju usprkos, ova zagrebačka mjera koristi i da će pomoći nezaposlenim roditeljima. Osim što ćemo joj se dugo smijati i nad njom plakati jer ima sasvim lude odredbe. Ne priznaje postojanje prevrtljivih roditelja pa ako imaju po dvoje djece u dvije različite veze, recimo ona nema pravo na pomoć i status. Mislim na situaciju u kojoj ima dvoje djece s jednim muškarcem svog života, pa potom u drugoj vezi, braku, još dvoje s drugim muškarcem svog života. Ne radi, ali nema pravo na pomoć. Teško joj je kupovati išta za djecu koja žive s ocem prvo dvoje djece. A njima nedostaje, i kao materijalna podrška. Osim, ako ne spoji sve frajere svog života u jednu kuhinju za pet tisuća šest stotina kuna bruto, oko četiri tisuće neto.
No, nije to najgore s ovom odlukom koja ima dobru ideju. Problem je što ona govori o tome kako se tretiramo u društvu, o tome da smo spremni žene pretvoriti u zavisne osobe kojima će društvo davati novac, umjesto da im novcem pomognemo da se uključe u društvo zaposlenih. Osobe koje, naime, žele ovu pomoć, a rade za manji iznos, mogu i dati otkaz i dobiti pomoć. Ali, i mi, kao i mnoga društva žene plaćamo manje no muškarce za isti posao. Predsjednica je žena, a iz njene su stranke baš tu činjenicu isticali kao primjer njihove brige za položaj žena. Bravo, hvala na razotkrivanju farse. Ili kada SDP ističe kako ima velik broj kandidatkinja na listama. Ono kada nekome pomogneš i hvališeš se naokolo da si dao novac za invalide, siročad i one koji se trenutno ne mogu pobrinuti za sebe. Mi jednostavno ne razumijemo jednakost, pa tako ni pomoć. Nama je to muški biznis kojim se pravi frajeri neće ponositi. Normalno društvo će to riješiti pametnije.