Što će biti s otkupom Ininih dionica i prodajom četvrtine HEP-a?
Sudeći prema razvoju događaja, čini se da su otkup dionica Ine od mađarskog MOL-a kao i prodaja 25 posto dionica HEP-a sve dalje od realizacije. Možda je i dobro da priča zamre u svom začetku jer se bazira na groznoj zamisli da hrvatski političari bolje upravljaju tvrtkama nego menadžeri.
Posebno je iritantno što je većina vladajućih političara počela papagajski ponavljati kako treba prodati 25 posto minus jednu dionicu HEP-a jer će se tako zadržati praktično apsolutni utjecaj države (čitaj: vladajućih političara) na nacionalnu energetsku kompaniju. Može li netko suvislo objasniti zašto bismo mi, građani RH, i štediše u obveznim mirovinskim fondovima željeli uložiti svoj novac u kompaniju u kojoj nećemo imati baš nikakav utjecaj, nego ćemo slijepo vjerovati znanju i vještinama hrvatskih političara? Pa to u startu zvuči kao potpuni nonsens: političari nam poručuju da izvadimo velik novac i damo ga njima na upravljanje, a dosad su bili uspješni jedino u proizvodnji enormnih dugova. Ukratko, 25 posto minus jedna dionica najobičnija je populistička demagogija koja se pokušava dodvoriti zlokobnom etatističkom mentalitetu sve brojnijih paranoidnih nazadnjaka.
Zašto političari pokušavaju dominirati tvrtkama?
Za to imaju dva opravdanja. Prvi je osjetljivost hrvatske javnosti na niz traumatičnih privatizacija. Kod tog "razloga" previđa se da je hrvatska traumatična neuspješnost puno više posljedica nekompetitivnosti javnog sektora, nego slabosti poduzetnika. Drugi je "razlog" vrlo vulgaran: političari žele što više utjecaja da bi bili moćniji. Svi njihovi "viši razlozi" i "zaštita javnog" ili "državnog interesa" šarena su laž. Kako drugačije objasniti da država iznova pokušava povećati svoj utjecaj u kompaniji u kojoj privatni vlasnici drže 74,5 posto dionica? Nije li, blago rečeno, sramota da politika ponovno pokušava vladati Podravkom nakon sve štete koju joj je učinila?