Dva dana prije ustoličenja Donalda Trumpa za američkog predsjednika vodeći europski političari razmišljaju kako se postaviti prema njemu i njegovoj administraciji, nadajući se da će se ipak promijeniti i shvatiti važnost transatlantskog savezništva i važnost koju ima Europska unija za mir, stabilnost i prosperitet u Europi i svijetu. Nadaju se da će Trump, koji je tijekom predizborne kampanje kritizirao EU, podržavao britansku odluku o napuštanju Unije, dovodio u pitanje načelo kolektivne obrane putem NATO-a, sada poslušati savjet odlazećeg potpredsjednika Josepha Bidena da "odraste jer postaje predsjednik Amerike". Europi bi sada puno značilo da iz Washingtona čuje poruke o solidarnosti, savezništvu i obrani zajedničkih vrijednosti. Shvatili bi da je Trump mogao svašta govoriti tijekom kampanje, da mu je to sve pomoglo i osiguralo pobjedu na izborima. Ali sada bi on, barem se tako nadaju u Bruxellesu i mnogim europskih prijestolnicama, trebao postati ozbiljan i shvatiti da svaka njegova poruka može imati velike posljedice širom svijeta, pa i u EU. On će od sutra biti predsjednik najvažnije države na svijetu, a ne voditelj neke televizijske emisije ili uspješan trgovac.
Međutim, četiri dana prije ustoličenja Trump je jednim intervjuom poslao još gore poruke nego tijekom kampanje. Time je zabrinuo europske saveznike, ohrabrio one koji žele slabljenje EU i NATO-a, i dao do znanja da se neće previše mijenjati, barem ne brzo. Samim time što je intervju dao političaru, a ne novinaru, i to političaru koji je vodio kampanju protiv članstva Velike Britanije u EU, govori koliko je novom američkom predsjedniku stalo do slobode medija, do uloge koju mediji imaju kao čuvar demokracije, stup društva i korektor vlasti. I dalje tjera inat, vjeruje da je najpametniji te želi komunicirati najviše s istomišljenicima. Tako Trump drži u neizvjesnosti i napetosti europske lidere do zadnjeg časa.
Nije više važno je li Trump bio dobar prognozer, jer je predvidio Brexit, ili ne. Nije važno ni što on predviđa da će i druge države slijediti "pametan potez" Britanaca i napustiti Europsku uniju. Ali kada američki predsjednik misli da je za Ameriku "sasvim svejedno" kakva će biti Europska unija, onda je to zabrinjavajuće. Naći će se rješenje i za prodaju američkih automobila u EU i njemačkih i francuskih u SAD-u. Naći će se i rješenje za Brexit, meki ili tvrdi, kakav god. Ali kada Sjedinjenim Američkim Državama postane svejedno kakva će biti Europska unija, onda se ugrožava i cijeli euroatlantski sigurnosni okvir. Trump će biti prvi predsjednik SAD-a koji ne voli Europsku uniju, koji se raduje njenom neuspjehu, koji predviđa da će se ona urušavati jer će i drugi postati "pametni" i izaći iz EU, i koji može dovesti u pitanje i sigurnost kontinenta u slučaju opasnosti. Europska unija, kako su to često znali reći gotovo svi Trumpovi prethodnici, bila je i projekt mira, a ne samo ekonomska zajednica.
Teško da bi se EU stvorio bez američke pomoći, da bi se ujedinio bez snažne uloge Washingtona, bez sigurnosti koju je SAD putem NATO-a pružao godinama. Nema krize u Europi, od Irske do zapadnog Balkana, koju je Europska unija mogla riješiti bez vodeće američke uloge. Zato bi čak i samo smanjenje američkog interesa za Europu bilo loše, a kamoli natjecanje koje najavljuje Trump. Danas situacija, primjerice na Balkanu, nije više tako stabilna. Srbija prijeti susjedima, poziva NATO da se "odmakne" s Kosova kako bi "Srbija sama riješila stvari", a rat spominje i predsjednik te države. Bilo kakva najava smanjenja američke uloge na Balkanu još će više ohrabriti one koji misle da priča oko granica u toj regiji nije završila. A EU bi bez SAD-a bio totalno nemoćan, kao što je bio nemoćan spriječiti rat početkom devedesetih.
Malo su nade Europljanima prošlih dana davali budući ključni ljudi nove vlade tijekom saslušanja u Senatu. Gotovo svi, od budućeg šefa State Departmenta, ministra obrane, preko šefa CIA-e, do šefa za domovinsku sigurnost, govorili su kako je nužno zaštititi NATO, da Rusija predstavlja prijetnju, čime su odstupali od stajališta koje je dosad iznosio njihov šef. Budu li se oni toga pridržavali, bude li Trump dopustio da njegovi ljudi nemaju ista stajališta kao on i da drugi neke stvari znaju bolje od njega, o NATO-u, obavještajnoj zajednici i sigurnosti u svijetu, moguće je da će posljedice njegovih izjava i stavova biti manje. No postoji i opasnost da će se ljudi oko njega prilagoditi njemu. Možda su se oni samo dobro pripremili za saslušanje i u njima senatorima davali onakve odgovore kakve su oni priželjkivali, misleći samo na to da dobiju potporu, a nakon toga će se promijeniti.
Svakako će za budućnost Europske unije isključivo biti odgovorni europski lideri. Oni se trebaju uozbiljiti, preuzeti na sebe veću odgovornost i surađivati više međusobno žele li zadržati europsko jedinstvo i u vrijeme kada počinje postupak Brexita i kada je u Bijeloj kući osoba koja očito nema simpatije prema Uniji. EU mora imati strategiju kako preživjeti četiri godine Trumpove administracije u Bijeloj kući, što nije mali izazov. Kao prvi korak, EU bi trebao ponovno izgraditi jedinstvo u ključnim pitanjima, koje u ovom trenutku ne postoji.