E sad ću te dokrajčiti, neće te spasiti ni susjed ni Bog”. Bilo je to posljednje što je 21-godišnji Tomislav Rendulić čuo prije nego će u njega 63-godišnji Mijo Fanjak ispaliti smrtonosni hitac.
Mladić nije odgovorio ništa, niti je pokušao niti mogao izbjeći smrtonosni metak koji mu je ranio osrčje, aortu, jednjak, dušnik, plućna krila. Naprosto nije imao šansu preživjeti, a bio je na pragu života. Njegov život vrijedio je 8,5 godina. Na toliko je u utorak u Karlovcu sutkinja osudila njegova ubojicu važući u rasponu između minimalne kazne od pet i maksimalne od 20 godina zatvora.
Iako suci često spočitavaju novinarima da nisu pozvani ni kompetentni komentirati sudske odluke prije njihove pravomoćnosti, ova presuda još je jedan “biser” hrvatskog pravosuđa. U ovom je slučaju ubojici čak pokušala i presuditi ulica, jer je Miju Fanjka, obiteljskog zlostavljača i, kako su opisali njegovi sumještani, “probisvjeta”, nakon što je ubio mladića od linča spasio njegov sumještanin koji ga je svladao i predao policiji. Nećemo ovom prilikom o emocijama ogorčene obitelji ubijenog mladića, već samo o činjenicama javno poznatima sa suđenja. Nakraju, na ovakvu će kaznu slijediti i žalba tužiteljstva, ali neke poruke poslane iz ovakve sudske odluke naprosto stvore grč u želucu.
“Napij se prije nego ubiješ, bit će ti honorirano!” Sarkastično, ali u ovom slučaju bolno istinito. Jer, sutkinja je činjenicu da je ubojica imao najmanje 2,3 promila alkohola u krvi optuženom cijenila kao olakotnu okolnost jer je zbog toga bio vidno smanjeno ubrojiv. Posljedično tome, i manje odgovoran. Bi li takav stav bio i da je Mijo Fanjak, umjesto što je ubio iz kubure, to učinio za upravljačem vozila i ubio nekog na cesti. No, svaki je slučaj specifičan, reći će suci. Da, točno pa tako i ovaj, i to zbog još jedne olakotne okolnosti, a to su Mijine 63 godine.
- Ako se bude dobro vladao, možda će duboku starost dočekati na slobodi. Možda će se, eto, izliječiti od akoholizma, jer mu je obavezno liječenje od alkohola. I svrha kažnjavanja bit će postignuta. Bitno je reći, što je i sutkinja naglasila, da ubojica nije imao razloga pucati, nije bilo elemenata nužne obrane, jer ga žrtva nije napala, a svi tragovi dokazali su da je pucao iz neposredne blizine, ne veće od pola metra.
Neovisno o utvrđenim olakotnim okolnostima, sud smatra da, s obzirom na teške posljedice kaznenog djela i činjenicu da ste ubili mladića u dobi od 21 godine, koji je bio na samom pragu života, ne može prijeći tek tako preko toga, smatramo da tako teške posljedice iziskuju ovakvu kaznu zatvora - rekla je sutkinja okrivljenom Fanjku, dodavši da nisu utvrđene posebne otegotne okolnosti u njegovu ponašanju. Pa zar hitac s udaljenosti od pola metra, kad je sasvim izvjesno da ćeš ubiti čovjeka koji ti ništa nije skrivio, kad mu prije opaljenja hica hladnokrvno kažeš da ćeš ga dokrajčiti, kad ga ubiješ metkom za koji znaš da će mu nanijeti smrtonosne ozljede, zar to nisu posebno otegotne okolnosti. Što je ubojica trebao još napraviti žrtvi?
Da, kad se otrijeznio i kad je shvatio što je napravio i nakon izricanja presude, pokajao se i izrazio sućut obitelji ubijenog mladića koji nikako to ne može prihvatiti. Ljudski razumljivo. Ali, može li biti razumljivo u ovakvim slučajevima traženje olakotnih okolnosti za ovako hladnokrvno ubojsto, pa bilo ono i posljedica pijanstva. Što je to? Klanjanje kultu pijenja. Što je s generalnom prevencijom koje je također svrha kažnjavanja i porukom koja se mora poslati svima onima koji bi ikad pomislili posegnuti za oružjem u ovakvim situacijama. Još jedna presuda koja daje za pravo onima koji misle da hrvatskom pravosuđu nema pomoći i da je ovo još samo jedna u nizu skandaloznih odluka hrvatskog pravosuđa. Srećom nisu u pravu. U istom danu kad je na karlovačkom sudu donesena jedna takva presuda, na zagrebačkom je Županijskom sudu za dvostruko ubojstvo motivirano ljubomorom, ali koje se također pokušavalo opravdati konzumiranjem alkohola, droge, svega i svačega što mu je navodno pomračilo um, “odrezano” je 33 godine zatvora - blizu zakonskog maksimuma. U ovom slučaju ubojica se pravdao da nije znao što je počinio, da je mislio da maše nožem po zraku i da zapravo uopće nije bio svjestan da je ubio dvoje ljudi. Zar je i njemu sve to trebalo gledati s opravdanjem. Bio je svjestan što čini i bit će u zatvoru godinama.
Ubojica iz Zadobarja na Dobri, koji je svog sumještanina ubio u srpnju prošle godine na kupalištu u Zadobarju na Dobri, možda će već nakon trećine kazne izaći iz zatvora, ako opstane ovakva presuda. Je li ovo pravda kakvu zaslužuju žrtve ovakvih kaznenih djela? U to je teško vjerovati ma koliko god za sve bili krivi promili akohola, zrela životna dob i nepostojanje posebno teških okolnosti kaznenog djela. Ovo više djeluje kao sudski ovjerena licenca za zločin.