Reklo bi se da je predsjednik HDZ-a napokon popustio i prevalio preko usta ono što je neminovno. Nitko to nije posvjedočio, ali bi se iz zadnjih izjava vodećih državnih dužnosnika moglo zaključiti da je Andrej Plenković u srijedu ujutro uzeo mobitel u ruke, okrenuo broj predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović, i bez okolišanja, u glavu - kako se kaže - rekao joj da bi mu jako stalo kada bi ozbiljno razmislila o kandidaturi za novi mandat na Pantovčaku. Vjerojatno je još naglasio kako je HDZ-u, a i njemu osobno, jako stalo da u ulozi predsjednice države provede maksimalnih deset godina.
Kako drugačije protumačiti predsjedničino naglo uvlačenje bodlji i spuštanje lopte?! U samo tjedan dana Kolinda Grabar Kitarović prešla je verbalni put od žestokog udara na Vladu, kojoj je predbacila nedostatak političke vizije, odlučnosti, hrabrosti za provođenje reformi i utovarila joj odgovornost za besperspektivnost, a onda za dva dana dodatno zaoštrila proglašavajući izvanredno stanje te završila na relativizaciji svega izrečenog, uz konstataciju da su za stanje u državi odgovorni svi pomalo, uključujući i nju osobno.
Ako je cilj bio natjerati Plenkovića da se odredi oko podrške za novi mandat, onda žali bože vremena i medijskog prostora koji je na njega potrošen.
Neke stvari koje se iz ne baš jasnih razloga ne izgovaraju, razumljive su same po sebi. Moglo bi se reći kako je prirodno da
Grabar Kitarović nakon završetka ovog ide u kampanju za novi mandat. Uspije li i drugi put postati predsjednica države, još će biti u godinama da pokuša nastaviti karijeru u nekim od međunarodnih institucija, a za takvo što je i više nego kvalificirana.
Ako su njena obrušavanja na Vladu motivirana nastojanjem da se dopadne biračima, onda dokazuje tezu prema kojoj je najteže učiti iz tuđih pogrešaka. Čini se da Kolinda Grabar Kitarović nije u stanju vidjeti kako je upravo pokušaj da se svima svidi bila jedna od ključnih grešaka njezina prethodnika Ive Josipovića. Njegov je rejting u drugoj polovici mandata bio više od 70 posto, distancirao se od SDP-a koji ga je kandidirao za predsjedničku dužnost, koketirao sa svim političkim opcijama i na kraju postao političar koji je svima prihvatljiv, ali nije ničiji - te izgubio izbore.
Nedostatku originalnosti aktualne predsjednice države pridonosi i činjenica da su ovlasti između šefa(ice) države i Vlade podijeljene tako da je de facto sva izvršna vlast u rukama premijera, a predsjednik(ca) ih ima taman toliko da s njima ništa samostalno ne može učiniti, ali dovoljno da želi participirati u vladanju i da može zagorčavati život premijeru koji bi se najradije otresao partnera s Pantovčaka. Ove mane ustavnih odredbi pokazale su se i dokazale u mandatima svih predsjednika države koje smo izabrali nakon Franje Tuđmana, odnosno od kada smo napustili predsjednički sustav i prešli na parlamentarni.
Slijedom toga kako je postavljen odnos moći između poluga izvršne vlasti, dijeli se i njihova odgovornost za stanje u državi. Prema tome, Grabar Kitarović nije ništa promašila, niti je pretjerala u govoru koji je održala 8. studenoga u Opatiji na skupu Hrvatskog društva ekonomista. S jednoga mjesta, u jednome danu ošinula je po Plenkoviću, ali je posredno još više održala lekciju oporbi koja se iscrpljuje u kritici svega vezanog za Agrokor, a propušta reagirati na cijeli niz drugih, životno važnih stvari.
Dok se oporba, prije svega SDP kao najveća stranka, bavi sama sobom, predsjednica je uletjela u prazan prostor i ukazala na činjenicu da ne ulažemo u istraživanje i razvoj, da nas prestižu zemlje istočne Europe, da smo najlošiji po povećanju broja zaposlenosti, ne ulažemo u cjeloživotno obrazovanje, ne ulažemo u mlade, u vrhu smo europskih zemalja s udjelom populacije koja se nalazi u riziku od siromaštva, nekonkurentni smo, obrazovni sustav se ne mijenja desetljećima, ne provode se reforme, ljudi se iseljavaju...
Stoji sve što je izgovorila, ali nakon tjedan dana nije jasno s kojim motivom. Ako je željela Vladi uputiti konstruktivnu kritiku, nije trebala za dva dana ići u prekomjerno granatiranje tvrdeći kako je u zemlji izvanredno stanje koje traži izvanredne mjere te davati naznake da će zatražiti sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost. Dodatnim pretjerivanjem u kritici Grabar Kitarović je bitno poljuljala efekt poruka poslanih iz Opatije, a nakadnim relativiziranjem svega izrečenog posijala sumnju u razloge zbog kojih se obrušila na Plenkovića.
Nakon svih prozivki, strelica i podbadanja, jedino suvislo što bi se moglo zaključiti jest da predsjednica i premijer ne komuniciraju. Ma koliko da je to loše, ipak nije kraj svijeta. Jer kada je to nužno za funkcioniranje vlasti, uvijek se svi dogovore, pa tako i njih dvoje.
A što se novih predsjedničkih izbora tiče, jednako je izvjesno da će Grabar Kitarović na njima nastupiti, kao i da će ju HDZ i Andrej Plenković u tome podržati.