KOMENTAR

Je li konačno podvučena crta ispod HDZ-ovske vizije države blagostanja?

Zagreb, 280317.
Novi putnicki terminal Zracne luke Franjo Tudjman otvorio je svoja vrata za putnike. Prvi let je bio onaj Croatia airlinesa na relaciji Zagreb - Dubrovnik, a prvi dolazni Quatar airwaysa na relaciji Doha - Zagreb.
Na fotografiji: putnici za Dubrovnik.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX

Nekada napuštana Irska danas postaje obećana Slavonija za unuke onih koji su davno spas tražili upravo u Slavoniji

Potkraj prošlog tjedna Ivica Todorić je svoju propalu, prezaduženu, nesolventnu tvrtku s neizvjesnom budućnošću srcedrapateljno i ponosno prepustio državi. Istoga dana je bivši HDZ-ov premijer Ivo Sanader, u pravosudnoj paskvili od nekoliko godina, zbog malverzacija, zloporabe položaja i korupcije osuđen na zatvorsku kaznu. Urušen je još jedan od zadnjih uspješnih ostataka naslijeđenih od prijašnje države - došao je red da se pusti niz vodu i Brodarski institut, nakon 65 godina rada. Ni on nije mogao izbjeći sudbinu "ekonomske i znanstvene lustracije" koja je domoljubno poharala Hrvatsku u zadnjih 25 godina. Ma, što će nam nešto što je bilo na svjetskoj razini!?

U ovih nekoliko događaja podvučena je bilanca tuđmanizma koja se zrcalila u ideološko-pretvorbenoj maksimi "Imamo Hrvatsku", sublimirana u paradigmi "tko je jamio, jamio je", debelo naplaćenom ispraznom i licemjernom domoljublju, redovima pred prehrambenim outletom na Trešnjevci većima nego za kavu u ona davna prezrena, stabilizacijska vremena te prepunim autobusima bez voznog reda iz Slavonije za Irsku. Je li podvučena crta ispod vizije HDZ-ovske države blagostanja? Jesu li nam od svega toga ostale tek rasprave o pobačaju, rehabilitacija NDH i pitanje "di si bija 91." koju najčešće postavljaju upravo bivši dezerteri i podrumaši koji su zapjenjeno izmigoljli u prve redove postratne bojišnice. Od svega je ostala samo uboga, ali profitabilna, radikalizacija o kojoj i u Banskim dvorima i na Pantovčaku govore kao marginalnim pojavama.

Prema podacima Maruške Vizek, ravnateljice Ekonomskog instituta, 1990. godine Hrvatska je bila treća ekonomija istočne Europe, odmah nakon Češke i Slovenije, (u leđa su nam, samo da podsjetimo, gledale i Poljska i Mađarska i Slovačka), a danas smo praktički druga najsiromašnija zemlja EU, iza nas je samo simpatična ali notorna Bugarska. Brzo je sprčkano i pročerdano, kao za pijanim birtijaškim kockarskim stolom, solidno naslijeđe. Danas se vizija pretvorbene prvobitne akumulacije kapitala i tuđmanovske ideologije o 200 obitelji nasukala na Agrokoru i brzim klimatiziranim autobusima koji širokim europskim autoputovima odvoze novu generaciju hrvatskih ekonomskih emigranata prema zapadnoj Europi. Na tisuće mladih ljudi napušta Slavoniju jer nemaju perspektivu i ne nalaze svrhu za ostanak/opstanak u svojoj i na svojoj zemlji. Slavonija je nekada, ne baš tako davno (u zadnjih stotinjak godina), bila zlatna obećana zemlja u koju su gladni, bosi i odbačeni iz pasivnih i turobnih hrvatskih krajeva, ali i nekih drugih zemalja (naseljavali su se Nijemci i Česi) dolazili kako bi našli spas i skućili se za budućnost. Slavoniju su, kao plodnu i bogatu zemlju, kolonizirali i Austro-Ugarska te obje Jugoslavije.

Sjetimo se samo vlakova bez voznog reda. Iz slabo razvijenih i siromašnih krajeva naseljavali su ljude kako bi ih nahranili te ostvarili proizvodnju hrane za sve, pa i šire, kako bi se reklo. No, nekada prokazivana i napuštana Irska danas postaje ona obećana Slavonija za unuke onih koji su spas tražili u Slavoniji. Apsurd!? Iz Irske su milijuni odlazili trbuhom za kruhom, dok se Slavonija naseljavala. Irska se plela na repu Europe s najvećim odljevom stanovništva u povijesti Europe. Irska je 1840. imala 8,2 milijuna stanovnika, a 1970. pala je na zabrinjavajućih 2,8 milijuna! Danas imaju stanovnika kao i Hrvatska - oko 4,5 milijuna, a mi bismo uskoro mogli doći na Irsku 1970. I taj negativan trend neće spasiti ni Ilčićevi zahtjevi za ukidanjem pobačaja. U Irskoj su danas deset posto stanovništva strani radnici, među kojima su se Hrvati već probili u prvih pet. Inače, zašto ne spomenuti i činjenicu - u Slavoniji je od 1990. na vlasti gotovo stalno samo HDZ. Kad to spominjemo, evo još jedan podatak: iz Istre, Međimurja i Zagorja ljudi se najmanje iseljavaju. Zanemarivo u odnosu na Slavoniju, ali tamo su na vlasti neke druge opcije, uglavnom nije ili uopće nije HDZ.

No, vladajuća koalicija Plenković - Petrov na to ima odgovor. Prvo su u hitnu saborsku proceduru dali čak dva prijedloga novog Zakona o arhivima. Drugo, po Slavoniji su se desničarski gloduri razmiljeli sa serijom nadahnjujućih predavanja i predstavljanja knjiga o komunističkim poslijeratnim zločinima. No, ipak najučinkovitija rješenja donijela je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović - otišla je za Slavoncima u Irsku i odlučno ih pozvala da se vrate! Sve te mjere samo što nisu dale učinkovite rezultate. Dok čekaju novi autobus koji će ih odvesti u bolje irsko sutra, mladi Slavonci dešperatno psuju jer neće vidjeti lustraciju na djelu. Irski mediji o tome ne izvještavaju puno. No, možda i do Corka ili Wicklowa protegnu noge, za kakav tusti honorarčić, predavači-križari. A nama koji ostajemo ostali su samo partizani i ustaše, Jugoslavija i Srbi da njima ispiremo usta i nekako prebrodimo pad kuće Todorić.

Iz drugih medija