Budućnost ekonomskih sankcija nametnutih Rusiji zbog njezinih stalnih napada na Ukrajinu postala je lakmus-test za učinkovitost vanjske politike predsjednika Donalda Trumpa. Nova američka administracija tek treba proći međunarodni test. Otkazivanje ugovora o slobodnoj trgovini i oštar razgovor sa stranim liderima relativno su lagan dio. Odgovor na oružani konflikt, uključujući mogući ruski napad na neovisnu susjednu državu, demonstrirat će namjere i sposobnosti Bijele kuće. Ublažavanje ikoje komponente američkih sankcija, bilo zbog napada na Ukrajinu, bilo kao odgovor na uplitanje Moskve u američke izbore, u Kremlju bi se tumačilo pobjedom. Osim toga, povezivanje sankcija s bilo kakvom suradnjom u borbi protiv IS-a je samoporažavajuća strategija.
Ona podrazumijeva da Moskva želi borbu s protuzapadnim džihadizmom dok u stvarnosti Kremlj raspiruje islamistički terorizam kako bi odvratio Bijelu kuću od svojih vlastitih međunarodnih ambicija. Osuda ruske agresije na Ukrajinu američke ambasadorice u UN-u Nikki Haley potvrđuje da će sankcije nametnute zbog aneksije Krima ostati dok se Moskva ne povuče s poluotoka. Manje je jasno bi li dodatne sankcije, donesene zbog posrednog rata u Donbasu, mogle biti ublažene ili ih Bijela kuća smatra dijelom istog paketa.
Također, odluka američkoga Ministarstva financija da ublaži neke sankcije nametnute za Obamine administracije kao odgovor na uplitanje Kremlja u američke izbore mogla bi se potvrditi kontraproduktivnom.
Dopuštajući američkim kompanijama da obavljaju transakcije s FSB-om, špijunska agencija računat će da ima slobodnije ruke za buduće subverzivne operacije. Putin bi mogao biti na iskušenju da izloži Trumpov tim dodatnom testu kako bi vidio koliko prednosti može ostvariti bez posljedičnog američkog otpora.
Ako, pak, ukidanje ekonomskih sankcija stvarno ima za cilj pomoći američkom biznisu, tada Washington mora utvrditi stroge uvjete kako bi zaštitio svoje dugoročne interese. Takva povezanost pruža predsjedniku Trumpu mogućnost da učvrsti autoritet i demonstrira svoju moć u svakom sklapanju poslova s Rusijom.
Bijela kuća će se, bez jasnih markera za Kremlj, opet koprcati kad se Putin odluči na eskalaciju svojih međunarodnih ofenziva. Ako se sankcije ublaže, SAD bi trebao zahtijevati odgovarajuće ustupke od Kremlja kako bi testirao Putinovu iskrenost u poštivanju bilateralnih poslova.
Primjerice, uklanjanje ruskih kompanija s popisa sektorskih sankcija, na koji su stavljene nakon napada na Donbas, moglo bi se povezati s davanjem pune kontrole Kijevu nad svojim istočnim granicama s Rusijom. Takve obveze moraju biti pomno motrene i verificirane. Može se sklopiti niz sličnih dogovora u obnovi ukrajinskog teritorijalnog integriteta i promicanju trajnog prekida vatre s Rusijom. Istodobno, kako bi se učvrstila američka odlučnost, treba ukinuti embargo na oružje Ukrajini.
Kijevu treba omogućiti da nabavi smrtonosno obrambeno oružje, preokrećući tako pogrešan Obamin pristup koji je oslabio samoobranu Ukrajine i ohrabrio ruske napade. Ključni dio svake nastajuće Trumpove doktrine trebalo bi biti jamstvo svakom američkom savezniku i partneru na pravo da se obrani od vanjske agresije te da se tako smanji potreba za budućim američkim angažmanom.
Ciljane financijske sankcije nametnute Moskvi pridonijele su slabljenju ruske ekonomije i nanijele štetu nekim velikim državnim tvrtkama. Kada bi sankcije bile ublažene, naftna i plinska industrija koju kontrolira Kremlj imala bi lakši pristup inozemnom financiranju. Iako ukidanje sankcija ne bi preokrenulo ruski ekonomski pad, potaknut niskim cijenama energenata, nedostatkom diverzifikacije, izostankom vladavine prava i sveprožimajućom službenom korupcijom, ono bi Putinu dalo kratkotrajnu propagandnu pobjedu.
Kako bi se obranili od nastojanja Kremlja da manipulira novom američkom administracijom, dvostranačka skupina senatora predložila je novi zakon koji bi nametnuo dodatne sankcije Rusiji. U trenutku kad Moskva jača svoje napade na Donbas, povlačenje sankcija moglo bi se interpretirati kao zeleno svjetlo za daljnju agresiju, a dodatni embargo signalizirao bi da je Trumpovo predsjedništvo ozbiljno u kažnjavanju zagovornika rata. Predložene kongresne sankcije su usmjerene na ruski energetski sektor i njegove civilne nuklearne projekte. Također ciljaju na ukidanje trgovine ruskim suverenim dugom i uklanjanje američkih ulaganja u privatizaciju imovine u državnom vlasništvu.
Iako se u ovom trenutku ne čini vjerojatnim usvajanje ovog zakona, činjenica da Kongres može uzeti u razmatranje takav prijedlog šalje jasno upozorenje Moskvi protiv daljnjeg miješanja u poslove svojih susjeda ili u američku politiku. Sam Trump ne bi trebao gledati na predloženi zakon kao na izazov svojim vanjskopolitičkim ciljevima, nego kao na vrijedan alat koji može imati u pričuvi ako bilo koji dogovor s Putinom bude prekršen. Dok se novi američki predsjednik predstavlja umješnim pri sklapanju dogovora, mora imati na umu da je Kremlj poznat kao ozbiljan kršitelj dogovora.