Pošto je sjajno opisala uzroke i modalitete političkog debakla HDZ-a pod rukovodstvom Tome Karamarka, naša najeminentnija politologinja prof. Mirjana Kasapović pokušala je objasniti sadašnjost i perspektive Mosta, neortodoksne “liste nezavisnih lista”, “labavog saveza”, svojevrsne grass-roots organizacije, nastale oko jezgre metkovskog karizmatika dr. Bože Petrova. Petrov osporava politički legitimitet vodstvu obje velike stranke, iako je i sam, primjećuje Mirjana, izabran netransparentno, “aklamacijom na ušću Neretve ili pod omiškom stinom”.
Nakon pola godine koalicije s HDZ-om, koja se prikrivala “terminološkim čišćenjem”, uvođenjem pojmova poput “partnerske suradnje” i “sporazuma o suradnji u reformskoj vladi”, Most nema što pokazati kao rezultat svog nastojanja u smjeru “ekonomskog liberalizma, fiskalnog konzervativizma i blagog euroskepticizma”, pa je naposljetku tu sporazumsku koaliciju rasturio i našao se na početku novog političkog ciklusa koji, zaključuje prof. Kasapović, može završiti samo jednim od četiri moguća rezultata. Ili će se pretvoriti u konvencionalnu političku stranku pa ideološki profilirati i organizacijski strukturirati; ili će postati nacionalni savez regionalnih stranaka; ili će se pretvoriti u regionalnu dalmatinsku stranku; ili pak mutirati u dalmatinsku autonomašku stranku…
Uz sve uvažavanje teorijskog i analitičkog aparata koji je tu besprijekorno primijenjen, posve sam uvjeren da su sve četiri mutacije podjednako neodržive u stvarnom životu, izvan laboratorijskih uvjeta. Petrov, uostalom, uopće nije Dalmatinac, iako Metković od zadnjeg duhom dalmatinskog mjesta Opuzena dijeli samo devet kilometara. To su dva svijeta, a u Metkoviću prevladava tipični hercegovački klerikalizam.
Most je kao što to i Mirjana primjećuje, zapravo jedan novi pokret i, dodao bih, navlas sličan HDZ-u s početka devedesetih godina. To je, naprosto, HDZ 2. Bude li jako uspješan na predstojećim parlamentarnim i skorašnjim lokalnim izborima, što se sad čini izglednim, mogao bi štoviše - ne čini se izvjesno, ali je moguće - postati HDZ 1, dok bi se sadašnji HDZ pritom pretvorio u HDZ 2. Kako i zašto?
Izvorni HDZ nastao je istom nimalo nevinom partenogenezom - u pozadini su bili razni ljudi, utjecaji, pomagači, s različitim motivima i idejama o roli koju bi taj pokret, odnosno stranka, trebao odigrati. No, o svemu je zapravo odlučivao Tuđman, njihov Mesija, lokalni Messi, izabran podjednako netransparentno, onako kako se vođe najčešće i biraju. I drug Tito je odabrao Politbiro koji ga je onda izabrao za sekretara, a poslije je izabrao vijećnike AVNOJ-a, koji su ga izabrali za maršala. Vladimir Nazor i Oskar Danon odmah su složili prikladnu pjesmicu: “Uz Tita i Staljina, dva junačka sina, neće nas ni pakao smest!” To je politički folklor. A moć se stječe kreiranjem izvorne političke jezgre, koja ima ugrađen genetski kod rasta. U jednom trenutku, stvara se stranka ili parapartijska organizacija, kako bi se ta moć fiksirala i prenijela kroz vrijeme. Ali, ovdje smo još na nanorazini, vrijeme nije faktor, štoviše, vrijeme je nepovoljan faktor za velike stranke, koje su trome u repozicioniranju ako se okrene vjetar, dok ovakve male gusarske škune lako prilagode snast.
Kad je HDZ “pukao” - a to se dogodilo, kako se vidi po istraživanjima javnog mišljenja, 3. svibnja u jeku “Afere konzultantica” - stranka je počela na mjesečnoj razini gubiti 3,5% glasova i do 3. srpnja pala na 22,7% biračke podrške. Od ukupno 6,8% izgubljenih glasova, SDP-u je otišlo 2,6%, a Mostu 4,1% (dok su sve druge stranke ostale manje-više stabilne, jedino je primjetna disipacija kod Živog zida (oko 2 posto).
To znači da Most uzima skoro dvostruko više od glasova koje HDZ gubi, a da će ih izgubiti još u jeku sadašnje afere s kreditom PPD-a, nema nikakva sumnje, jer to birači vide kao isti korupcijski proces u samom vrhu stranke, i nije ih briga što je od toga skrivio Tomo, a što Vaso, i jesu li se oni oko toga dogovorili ili posvadili… Ovim tempom, HDZ ide u kolovozu ispod 20%, a Most dolazi na svojih 12% (pretpostavili smo istu raspodjelu izgubljenih glasova s SDP-om u omjeru 5:8). Tek poslije toga osjetit će se učinak “subjektivnog faktora”, rezultat djelovanja Plenkovića, Petrova i Milanovića.
Hoće li Plenković imati snage da provede čistku i pokaže kako će HDZ postati Čisti HDZ, bez političkih logističara i policajaca uhvaćenih u prepisivanju, bez stranačkih rasova slavonske i dalmatinske hercegovačke struje, u kojoj desnica predvođena Hasanbegovićem neće imati razoran učinak na izborni rezultat? Hoće li Petrov uspjeti razviti antipartijsku (i antipolitičku) propagandu koja ovdje ima dobar prijem, iako nema pristup medijima, koji optiraju za velike, bez obzira koliko mali bili? Hoće li Milanović uspjeti okupiti sve one “partnere” kojima se namjerava pojastučiti tako da, plativši unaprijed bilo koju cijenu, sebi osigura da mirno spava čekajući rezultate? Ovo posljednje čini se najizglednije - HNS, HSU, Laburisti i razni trabanti, Reformisti, a zatim IDS, svi će biti tu da podijele plijen sigurne pobjede ujedinjenjem njihovih infinitezimalnih udjela u ukupnu masu od (po sadašnjem anketnom izračunu) 41,7%, izgledno 43% u srpnju! Tu je uračunan i HSS koji se već prebacio - njihov novi lider kaže da bi bili samoubojice da idu samostalno, a mazohisti idu li s HDZ-om, jer ih je ta koalicija i uništila kao političku stranku. On ne razumije (budući da je politički diletant) kako tu nije bio vic u utapanju u sličnu biračku populaciju, nego u tome što ih je Sanader jeftino kupio i zatim lako uništio jer je preuzeo lidere, a organizaciju diskreditirao. Ako ne vidi da će jednako proći s Milanovićem, tko mu je kriv - za tim potrošenim i već pomalo komičnim HSS-om, koji zaista nema veze sa strankom velikih i časnih ljudi kao što su bili dr. Vladimir Maček i dr. Tihomil Rađa, sutra nitko neće plakati. Onaj afrički štit koji koriste kao grb, već je ionako sasvim deplasiran.
Koliko se može oporaviti HDZ, što može učiniti Petrov da se digne iznad svog maksimuma? Plenković mora napadati SDP, koji mu uopće nije protivnik, a ne može Most koji mu je prirodni koalicijski partner. Ne može ih napadati samo zato što osuđuju ljude za koje i sam zna da su najveći teret stranke.
Milanović neće napadati Plenkovića, nego HDZ, pokazujući i time da im on nije pravi, “prirodni” vođa. Uostalom, teret propagande neće biti na njegovoj stranačkoj operativi - sve će na autopilotu obaviti grupacija uhljeba i kruhoboraca koju je u zavisnim medijima kreirao njegov režim u ranijem mandatu, a sad im je proklamacijom svoje “kulturne politike” bacio slasnu kost, koju će onako izgladnjeli pod šestomjesečnim liberalno-fašističkom terorom, bučno glabati i razvlačiti po našoj maloj čaršiji. Njihove su se prazne face već uselile na televizijske ekrane, pa čovjek ne može dočekati oslobađajuću presudu kolegi Anti Tomiću da ih počasti odgovarajućim karakterizacijama. A što se Petrova tiče, on možda neće uspjeti u napadima na Milanovića, otkrivanjem njegovih i obiteljskih afera, ali vrlo će lako sadašnju aferu “Gazprom” dovesti do njenog izvorišta, do koalicijskog partnera u “partnerskoj reformskoj asocijaciji” na ljevici.
Druga runda borbe vodit će se zatim na domaćem Mostovu terenu - na lokalnim izborima, po provinciji. Hoće li pobijediti stranka ili pokret, normalni političari ili nenormalni? Kako smo u Hrvatskoj, ja na svim razinama tipujem na ove druge.