Budući da svaki zakon koji izađe iz radionice Mosta ima ime i prezime (onaj o HNB-u zove se Boris Vujčić, o lokalnim izborima Andro Vlahušić, o HRT-u Marijan Hanžeković, o Državnom arhivu zove se SDP...), golica pitanje kako se zove jedna od njihovih novijih kreacija - Zakon o kaznenom postupku.
U maniri Mosta, dakle bez ikakve javne rasprave, ili makar najave što sprema, ministar pravosuđa Ante Šprlje isporučio je na sjednicu Vlade, a ona samo proslijedila Saboru, bitne promjene propisa po kojemu se vode kazneni postupci. Ukinuo bi jamčevinu (osim ako je pritvorska osnova opasnost od bijega), uveo policijsku istragu, a Državnom odvjetništvu izbrisao rokove u kojima moraju dovršiti istragu i odlučiti hoće li nekoga s optužnicom dati na sud ili odustati od kaznenog progona.
Šprlje je, dakle, dobacio lopticu kolegi iz Mosta, ministru policije Vlahi Orepiću čiji bi kriminalistički odredi dobili moć da produciraju dokaze (sve što bi se izjavilo u policiji, ako je uz branitelja, uzimalo bi se na sudu kao apsolutna istina). U osnovi to nije loše, ali pod uvjetom da se policajci educiraju za taj posao i da su za njega opremljeni. No, to su stvari s kojima se ni Šprlje, niti mu kolega Orepić, ne zamaraju, niti išta u tom smislu poduzimaju. Polaze, valjda od sebe i ostalih mostovaca koji drže da su preko noći, bez političkog iskustva i programa, postali kvalificirani za sve živo u državi, pa misle da i policajci mogu preko noći početi raditi ono za što su se tužitelji i suci godinama školovali.
I dok mnogima od Šprljina Zakona o kaznenom postupku pada mrak na oči, glavnom tužitelju Dinku Cvitanu sviće zora. Njemu će ministar omogućiti da bez presinga istražuje i bez ikakvih rezultata godinama prži koga želi. Instruktivni rokovi u praksi znače da tužitelj može bez straha trpati spise u ladice i pustiti da godinama tu počivaju u miru. A tu svatko može naći svoj interes.
Prođe li Šprljin Zakon o kaznenom postupku, to znači da ministar pravosuđa može komotno do kraja mandata ove vlade zadržati svoga pomoćnika za zatvorski sustav Anđelka Dundića. Radi se o Šprljinu dobrom znancu (ako ne prijatelju) iz zavičaja, bivšem zatvorskom čuvaru u Dubrovniku, protiv kojega je podignuta kaznena prijava. Dundića je još prije devet i pol mjeseci prijavio ravnatelj zatvora u Dubrovniku tvrdeći da je kao pravosudni policajac zatvoreniku ukrao televizor.
U zemlji čija vlast drži do osnovnih moralnih principa, Dundić bi nakon takve afere ostao u Ministarstvu pravosuđa upravo onoliko koliko bi mu trebalo da spakira osobne stvari, a dosad bi već u rukama imao pravomoćnu presudu. Ovdje, međutim, to ne vrijedi. Stvari su zaleđene.
Dundić cijelo vrijeme obavlja dužnost pomoćnika ministra kao da se ništa nije dogodilo, a Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, kako je neki dan objavila Slobodna Dalmacija, već devet i pol mjeseci ne rješava kaznenu prijavu. Nakon što Sabor izglasa Šprljine izmjene Zakona o kaznenom postupku, neće ni morati barem još pet godina. Dundić može biti siguran, što se ne može prognozirati ravnatelju zatvora koji ga je prijavio.
Govorimo o tek jednome u nizu primjera koji svjedoče o obmani Mosta. Uspeli su se u politički vrh na žestokoj kritici etabliranih stranaka - HDZ-a i SDP-a, nemilosrdno ih prozivali zbog nesposobnost, karijerizma i nepotizma, a onda se i sami grčevito primili istoga toga obrasca, i to iste sekunde kada im se ukazala prilika. Dok se domunđavaju kako propise prilagoditi svojim potrebama i ciljevima (što je bio slučaj i u izmjeni pravilnika u Hrvatskim vodama kako bi čelnik Mosta Božo Petrov mogao zaposliti kuma), propuštaju uočiti da građani sve manje vide razliku između njih i "starih" stranaka. Umjesto da preispitaju sebe, da izmjere koliki je raskorak između načina na koji obnašaju vlast i vrijednosti u koje su se kleli u kampanji, mostovci rigaju vatru na medije jer ukazuju na njihove nedosljednosti.
Savršeno uklopljen u već uhodane modalitete vladanja, ministar pravosuđa Šprlje neće komentirati činjenicu da upravo započinje suđenje ženi koja je kao ravnateljica Uprave za područja posebne državne skrbi, gradonačelnica Knina Josipa Rimac, omogućila nezakonito stjecanje stanova vrijednih više od pola milijuna kuna. Ministar neće pitati kako se može suditi ženi koja je podebljala tuđi imetak, a onima koji imaju osobnu korist neće pasti ni dlaka s glave.
Šuti jer ne želi da se njega pita kako mu pomoćnik može biti osoba pod sumnjom da je pokrala zatovrenika. Ministar sjedi u Vladi koja bi otkupila Inu, koja se upustila u avanturu poništaja izgubljene arbitraže s MOL-om, ali ga ne zanima kako je moguće da još nemamo pravomoćne presude protiv bivšeg premijera Ive Sanadera. Ne zanima ga kako to da će se tek sada suditi Božidaru Kalmeti, ni kako će nakon intervencije Ustavnog suda proći Đuro Gavrilović. Šprlje se pobrinuo da istrage mogu trajati unedogled. Zlu ne trebalo.