HDZ je na prošlim, izvanrednim parlamentarnim izborima bio relativni pobjednik i drugi put dobio priliku formirati Vladu zato što je pred birače izašao s novim liderom koji je promijenio osnovnu političku poruku. Umjesto rigidnog, desnog i povijesnom revizionizmu sklonog Tomislava Karamarka, na čelu HDZ-a našao se proeuropski orijentiran Andrej Plenković koji je obećao da će HDZ pod njegovim vodstvom ploviti mirnim vodama desnog centra. Rezultat je bio da su lijevi birači, već siti SDP-a i Zorana Milanovića koji je sve više iritirao svojom bahatim nastupom, na dan izbora u velikom broju ostali kod kuće procjenjujući da je odlaskom Karamarka nestala i desna prijetnja njihovim vrijednostima, slobodama i pravima.
Čini se, međutim, da je Plenković namagarčio ljevičare pustivši među njih sugestivne političke poruke koje su ih omamile i uspavale poput plina. HDZ nije preko noći postao umjerena demokršćanska stranka desnog centra, a čak je i Vlada koju je Plenković osobno formirao u nekim segmentima daleko od toga. U samo šest mjeseci mandata Plenkovićev tim je promijenio vanjskopolitički kurs o ljudskim pravima, gurnuvši na marginu prava LGBT osoba, prava žene na odluku o svom reproduktivnom zdravlju, a forsirajući konzervativne kršćanske vrijednosti. Otišlo je dotle da je potpredsjednik Vlade i jedan od prvih premijerovih suradnika, ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier prije par dana marširao Zagrebom u povorci koja bi ženama zabranila pravo na pobačaj. Plenkovićeva Vlada nastavila je procese koje počeo bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, a pod ministrovanjem Nine Obuljen Koržinek umiru preostali neprofitni mediji. Nadalje, Vlada zaobilazi pitanje ustaškog pozdrava na spomen-ploči poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu, a kad je riječ o najvažnijem pitanju za Hrvatsku - daleko, daleko važnijem od krize Agrokora - Vlada je učinila istu stvar zbog koje je prije godinu dana na ulice hrvatskih gradova izašlo 40.000 ljudi.
Izašli su zato da bi rekli "ne" politici koja je radi svoje ideološke zaslijepljenosti srušila trud i rad stotine učitelja, profesora i drugih ljudi koji su pokrenuli proces cjelovite kurikularne reforme. Izašli su da bi rekli dosta isključivosti, uskogrudnosti i zatucanosti u obrazovnom sustavu. Prosvjednike nije bilo briga tko je na vlasti, samo su željeli da politika digne šapu s obrazovanja i struci stvori uvjete, okvire unutar kojih će se provesti reforma obrazovanja kako bi novi naraštaji dobili korisna i kvalitetna znanja.
Plenković je sve to previdio ili pak smatra da ga se ne tiče. Ne nalazi problem u vlastitoj nedosljednosti. Ona se u dobroj mjeri može razumjeti i tolerirati kada je riječ o HDZ-u. To je velika stranka u kojoj je isprepleće niz političkih uvjerenja, interesa, neformalnih frakcija i nije im se lako nametnuti kao neprikosnoveni autoritet. Plenkoviću je to teže što je s rukovodećom garniturom naslijeđenom od Tomislava Karamarka - svog političkog antipoda - morao formirati vlast.
Ipak, Vlada nije isto što i stranka. Članove Vlade Plenković je birao sam. Ako je radi odnosa unutar HDZ-a morao ići na neke kompromise, njegova je opet bila zadnja. Dakle, odgovornost za postupke i politike koje kreiraju njegovi ministri, snosi Plenković osobno. Posebno to vrijedi za ministra obrazovanja Pavu Barišića. Šira i stručna javnost pamti ga od ranije, i to ne po dobrome. Otkad je Barišić predložen za ministra, poznavatelji njegova rada ističu razloge zbog kojih je nedostojan ove funkcije, a vrhunac su optužbe za plagiranje koje još nemaju konačni epilog. Unatoč svemu, Plenković je stao u njegovu obranu. Uložio je u njega svaki atom snage i političke vjerodostojnosti kao da brani vlastitog oca.
Sada vidimo da je branio čovjeka koji je opalio pljusku svima koji žele kvalitetniji obrazovni sustav, da djeca idu u škole bez grča u želucu i iz njih izađu kao pametni ljudi osposobljeni za rad. Izborom Jasminke Buljan Culej za voditeljicu Ekspertne radne skupine za provedbu kurikularne reforme ministar Barišić, a preko njega i cijela Vlada, pogazio je nekoliko osnovnih principa. Kao prvo, gospođa je savjetnica ministra, zaposlenica Ministarstva i njenim imenovanjem na čelo Ekspertne radne skupine ministar Barišić je proces koji treba biti oslobođen političkog utjecaja stavio pod kapu politike i aktualne Vlade. Drugo, reforma obrazovanja morala bi biti lišena ideologije, a imenovanjem Buljan Culej ministar je pogazio i to načelo i cijelom procesu nametnuo osobu koja je bliska idejama koje zastupa Željka Markić. Treće, imenovana je pomalo zaplotnjački, u procesu lišenom transparentnosti kao osnovnog demokratskog načela. Ministar Barišić s kurikularnom reformom nastavlja točno tamo gdje je stao Karamarkov ministar za obrazovanje Predrag Šustar. Nova Vlada, stara politika.