Svi integracijski procesi Europske unije pokazali su da onima koji se u to uključuju kasnije postupci traju dulje, a uvjeti su im teži. Osjetila je to i Hrvatska tijekom pristupnog procesa jer je pregovarala dulje od država koje su u EU ušle prije nje, s težim kriterijima, zbog čega je značajno kasnila, postavši članica tek 1. srpnja 2013., iako se, kad smo predali zahtjev za članstvo, procjenjivalo da ćemo u EU najkasnije 2008.
Hrvatska se sada suočava s kašnjenjima i u daljem procesu integracija unutar EU, poput ulaska u Schengen ili u eurozonu. Zbog nedavne krize eurozone, mnogima se ne žuri uvesti zajedničku valutu, pa se ta tema samo povremeno pojavljuje u javnosti, no ulazak Hrvatske u Schengen svakako je prioritet i za nas i za Europsku uniju. A kad je o tome riječ, usporedimo li se s onima koji su u EU ušli prije nas, Hrvatska već značajno kasni. Članica smo Unije dulje od četiri godine, a nitko u Bruxellesu još ne može spomenuti bilo kakav mogući rok našega ulaska u Schengen. Da doista kasnimo, dovoljno je podsjetiti na to da je naša sjeverna susjeda Slovenija u Schengen ušla samo tri i pol godine nakon početka članstva.
Zemljopisni položaj Hrvatske čini i ulazak u Schengen osjetljivim pitanjem, ali ne takvim da bi se zbog toga netko iz EU trebao protiviti. Hrvatska ima najdužu vanjsku granicu EU. No, ta je granica prema državama čiji državljani ne moraju imati vize za putovanje u države Unije. One su ili u pregovorima o članstvu u EU, poput Crne Gore i Srbije, ili čekaju status kandidata, poput Bosne i Hercegovine. Hrvatska na tim vanjskim granicama već primjenjuje pravila Schengena. Ulaskom u Schengen, samo bi se ukinule kontrole na graničnim prijelazima prema Sloveniji i Mađarskoj, kao i kontrola putovnica za putnike u zračnim i morskim lukama za one letove ili brodove iz zone Schengena. To bi značajno oslobodilo resurse hrvatske policije koji bi se mogli koristiti za jači nadzor vanjskih granica.
Ulazak u Schengen najbolji je, a možda i jedini način da se u potpunosti i dugoročno riješi i pitanje gužvi na graničnim prijelazima Hrvatske sa Slovenijom i Mađarskom. To je nedavno u razgovoru za Jutarnji list, uoči posjeta Hrvatskoj, rekao i predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani koji zagovara što brži ulazak Hrvatske u Schengen. Iako je sa Slovenijom, uz pomoć Europske komisije, postignut dogovor o načinu rješavanja problema na licu mjesta u slučaju pretjeranih gužvi, takvi su aranžmani u domeni iznimaka, a ne pravila. Tek kada Hrvatska i formalno uđe u Schengen, kako ponavljaju i službenici Europske komisije, može se u potpunosti ukinuti obveza pregleda svih putnika na tim graničnim prijelazima.
Proces ulaska Hrvatske u Schengen ide dalje, a značajan korak bio je pristup bazi podataka, ulazak u Šengenski informacijski sustav (SIS), no to nije i formalni ulazak u Schengen. Do ulaska u Schengen Hrvatska može imati pristup SIS-u, uz neka ograničenja, koja mogu biti ukinuta kad Hrvatska uđe u Schengen i kad se prema drugim državama EU u potpunosti ukinu kontrole na graničnim prijelazima. Hrvatska je postigla značajan napredak u ispunjavanju kriterija i Europska komisija, bude li djelovala neovisno i korektno, i prije kraja godine mogla bi potvrditi spremnost Hrvatske za ulazak u Schengen. Nakon toga formalni ulazak ostaje političko pitanje, što dokazuje i primjer Bugarske i Rumunjske, koje još nisu članice Schengena, premda su, kako je već prije pet godina potvrdila Europska komisija, odavno zadovoljile potrebne uvjete. U Vijeću EU o tome nema konsenzusa jer to ne žele Nizozemska, Njemačka i Francuska.
Kao razlog spominje se da ulazak u Schengen nije samo formalno tehničko pitanje, već da je za to važan cijeli sustav unutarnjih poslova i pravosuđa, što uključuje i uspješnu borbu protiv korupcije. Spominju i činjenicu da nad tim državama još postoji formalni monitoring EU u području vladavine prava i unutarnjih poslova kroz takozvane Mehanizme nadzora i suradnje. Problem je korupcija i to što su za te dvije države i dalje na snazi takozvani Mehanizmi verifikacije i suradnje. S takvim mehanizmima teško je uvjeriti sve članice EU da Bugarska i Rumunjska imaju potpuno profesionalno i neovisno sudstvo i policiju.
Takav nadzor za Hrvatsku ne postoji pa bi u našem slučaju stvar mogla biti lakša. Ako se ne pojave političke prepreke, što se ne bi smjelo dogoditi, Hrvatska bi već sljedeće godine mogla i trebala biti u Schengenu. Iako može imati političkih motiva da to spriječi, Slovenija bi trebala shvatiti da je ulazak Hrvatske u Schengen i u njezinu interesu jer se time i vanjska granica Schengena seli na jug.