Čovjeku, ustvari, dođe žao te hrvatske desnice. Onako kruta u razmišljanju, nasilna i prijeteća u riječima, djeluje snažno i grubo, nekima možda ponosito i čisto u stavovima, ali onda, nekako na brzinu, umjesto pametnih i lukavih lidera koji cijene tradiciju i povijesne vrednote svoga naroda, ljudi koji znaju što žele i kamo bi odveli ovu zemlju, ispadnu sasvim drukčiji, nešto kao izgubljeni starci kojima je s burom otpuhan i sustav zdravog razmišljanja iz glave.
Prije dva dana bila je obljetnica pobjede nad fašizmom. To je dan koji se u cijelom svijetu obilježava kao dan kad su fašističke snage potpisale kapitulaciju.
Tada se Milijan Brkić sjetio da Vladu podržava i Milorad Pupovac. Pa iz nekog svog razloga, pomisleći da bi Pupovac kao Srbin mogao utjecati na hrvatsku Vladu, na press konferenciji u HDZ-u ispalio: Gospodin Pupovac je član Sabora i podupire većinu. On i manjine neće određivati sastav i smjer Vlade. Ovo je Hrvatska, o njoj - uz manjine koje imaju zajamčena prava - odlučuju Hrvatice i Hrvati, ovo je naša zemlja, a ne tuđa - rekao je ponosito Milijan Brkić.
Genijalno za političara vodeće stranke da se sjetio podsjetiti sve gdje su im mjesta i što imaju misliti. Dobro i za nas ostale da znamo što nam je očekivati s Brkićem. Nevolja po njega je što je, pokazujući prezir prema Srbima, govorio o sebi. On, naime, nije rođen u ovoj zemlji. Za razliku od njega, Milorad Pupovac jest. Milijan Brkić je useljenik koji je u ovoj zemlji našao sve što je htio od života. U Hrvatskoj se prijavio u MUP kako bi branio Hrvatsku. Super, učinilo je to još pola milijuna Hrvata. Bio je specijalac, izvodio razne ozbiljne i povjerljive zadatke, između ostalog dobio je zapovijed da uhvati i privede tada osumnjičenog za ratne zločine Mirka Norca. E, taj je zadatak izveo prilično neprofesionalno pa je suspendiran, ali je ipak uspio s 33 godine života uhvatiti mirovinu. Možemo, govoreći o njemu, sjetiti se i kako je debelo prepisao svoj diplomski rad, čak s pravopisnim greškama, ali ga je od poništenja diplomskog spasila proceduralna greška u postupku.
Naravno da se od takvog čovjeka ne treba očekivati da je pročitao Ustav koji, recimo to na brzinu, štiti jednakost svih. Naravno da on ne kuži da je posljednji koji može određivati tko će u ovoj zemlji odlučivati, a kamoli uspoređivati Pupovčev glas i snagu njegovih riječi. A da je čitao pametne stvari, makar u osnovnoj školi, sjetio bi se sakriti ono o čemu je pisala Brlić Mažuranić. A ne bi poput zle snahe pokazao svoju pravu ćud vidjevši izleglo pile.
Ali i takav, Brkić je prirodni saveznik Željku Glasnoviću koji je neki dan na svom Facebook profilu objavio ono što misli da je ugovor s Vladom. Bio je to popis želja o isplati zaostalih plaća HVO-u, žurnom stavljanju u proceduru Zakona o braniteljima, sazivanju sjednice o dijaspori... Tim se dokumentom jako pohvalio general s tri mirovine, zanemarivši da ljudi čitaju. Pa tako vide da je, ako je on smatrao da ima neki ugovor koji mu je potpisao predsjednik Vlade, prilično nasanjkan. Naravno, jer je podcijenio da ne razgovara s nekim iz svoje škvadre, nego s pravnikom koji ima pregovaračko iskustvo, koji je karijerni diplomat i koji mu sasvim sigurno neće potpisati dokument kojim bi se blamirao, a kamoli stavio pod sumnju da je trgovao i "kupovao" zastupnika. Jer jednostavno, ugovor čini ugovorom prava i obaveze za sve strane. Na papiru kojim on nešto zahtijeva, što je divno za peticiju, potpisati mu se može i sam papa Franjo. Neće ništa promijeniti. A takvim ugovorom ne bi mogao ni bicikl kupiti na Jakuševcu, kamoli natjerati jednu Vladu da ga sluša.
I sada tu dodajmo Zlatka Hasanbegovića koji nakon odlaska iz stranke koju je najviše volio, kaže da ona predstavlja kaljužu. Pa, nisu li tužni, onako u kompletu? Dečki koji nisu ništa razumjeli.